Broj: Rev 608/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. S. iz V. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gžovr 6069/2012-2 od 11. lipnja 2014., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4716/10 od 6. listopada 2010. i prijedlog za ovrhu odbačen, te kojim je ukinuto i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4716/10-8 od 19. studenog 2010. bez vraćanja na ponovni postupak, u sjednici održanoj 20. studenog 2019.,

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se revizija i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru poslovni broj Gžovr 6069/2012-2 od 11. lipnja 2014 te se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj 4716/10 od 6. listopada 2010. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 11.378,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2009. do isplate, te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata u iznosu od 3.951,03 kn tekuće od dospijeća do 20. studenog 2009., kao i radi naplate troškova ovršnog postupka odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-4716/10 od 6. listopada 2010. te je odbacio prijedlog za ovrhu. Pod točkom II. izreke također je ukinuo i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-4716/10-8 od 19. studenog 2010., bez vraćanja predmeta na ponovan postupak u tom dijelu, dok je pod točkom III. izreke naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu 3.075,00 kn, u roku od 8 dana.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da se drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditelju.

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U reviziji ovrhovoditelj sadržajno postavlja sljedeće pitanje:

„Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 20. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od 11.378,88 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21.11.2009. do isplate te iznosa od 3.951,03 kn na ime nepodmirenog dijela zateznih kamata dospjelih do 20.11.2009., s obrazloženjem da je pobijano rješenje o ovrsi protivno ovršnoj ispravi iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-20320/04 od 20.11.2009., ovrhovoditelju dosuđen veći iznos od onog koji potražuje u ovršnom postupku budući da ovrhovoditelj u ovom postupku ne potražuje zatezne kamate kroz 6 godina?“

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditelj se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-4470/11 od 12. lipnja 2012. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2172/12, iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom čime je prestala obveza ovršenika na isplatu dijela zakonskih zateznih kamata na glavno potraživanje dospjelih do 20. studenog 2009. u iznosu od 5.177,07 kn dok je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata dospjelih do 20. studenog 2009. (dan prijeboja) u iznosu 3.951,03 kn kao i cjelokupno glavno potraživanje, sukladno čemu da je naznačio tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

Drugostupanjski sud je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, a iz sadržaja drugostupanjskog rješenja proizlazi da u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu nije u skladu s ovršnom ispravom.

Međutim, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji joj (po njezinom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka, u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata i glavnog potraživanja.

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 20. studenog 2019.