Broj: Gž-1796/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz B., S., OIB:…, zastupanoga po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. R. iz P., OIB:…, zastupanoga po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., radi povrata stvari, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja od 31. srpnja 2019. Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-1392/2018, u sjednici vijeća održanoj 21. studenog 2019.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 31. srpnja 2019. pod poslovnim brojem P-1392/2018., pod točkom I. izreke.

r i j e š i o   j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru od 31. srpnja 2019. pod poslovnim brojem P-1392/2018, kao i odluka o troškovima o postupka sadržana u presudi, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je obvezao tuženika predati tužitelju brodicu i motor i to brodicu registarske oznake ZD-…, marke Karnic 2460-gliser, dužine 8,20 m, VT 6, broj putnika 8, godine gradnje 2002, broj trupa …, se dijelove zajedno sa Z stopom motora marke Volvo, snage motora 184 KW, tvorničke oznake motora …, područje plovidbe 3, zajedno sa svim dijelovima u roku od 15 dana. Ujedno je prvostupanjski sud presudom obvezao tuženika nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.720,00 kuna.

Prvostupanjski sud rješenjem je utvrdio kako je tužba u ovoj pravnoj stvari djelomično povučena u odnosu na zahtjev usmjeren na izdavanje izjave radi prijenosa vlasništva.

Protiv prvostupanjske presude i rješenja pravovremeno se žali tuženik osporavajući presudu i rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku ( „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda i rješenje preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezivanje tužitelja da tuženiku u cijelosti nadoknadi parnični trošak ili podredno da se presuda i rješenje ukinu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu. 

Žalba glede presude nije osnovana.

Žalba glede rješenja je osnovana.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je postavio zahtjev radi povrata stvari, te radi izdavanja isprave radi upisa prava vlasništva brodice u očevidnik brodica.

Nakon što je tuženik dao odgovor na tužbu, te je održano pripremno ročište, na ročištu održanom za glavnu raspravu 18. siječnja 2019. tužitelj je povukao dio tužbe usmjeren na točku 2. tužbenog zahtjeva kojom je tražio izdavanje isprave za upis brodice u očevidnik. Na navedenom ročištu tuženi se protivio povlačenju dijela tužbe, ali je unatoč tom protivljenju prvostupanjski sud donio rješenje kojim je smatrao tužbu u dijelu zahtjeva povučenom, iako nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 193. ZPP-a, jer nakon što se tuženik upustio u raspravljanje za povlačenje tužbe potreban je tuženikov pristanak.

Slijedom navedenog, kako ovaj sud nema ovlasti sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske mijenjati procesno rješenje prvostupanjskog suda, a glede merituma stvari, to je valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Glede preostalog zahtjeva kojim tužitelj traži od tuženika predaju brodice i motora, prvostupanjski sud je utvrdio:

-kako je pravomoćnom presudom utvrđeno da je raskinut Ugovor o kupoprodaji, zaključen između R. R., kao kupca i T. M. kao prodavatelja, a kojim Ugovorom je tužitelj prodao tuženiku brodicu,

-kako je po presudi i obvezan T. M. isplatiti R. R. iznos od 127.390,00 kuna s kamatom od 22. ožujka 2016., kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 12.575,00 kuna.

-kako je zaista R. R. podnio prijedlog za ovrhu protiv T. M. radi naplate novčane tražbine kao i troškova postupka,

-kako je ovršni postupak okončan na način da je sud rješenjem od 7.veljače 2018. stavio izvan snage rješenje od 15. rujna 2017. i ukinuo sve provedene radnje,

-kako je ovršni postupak obustavljen jer je ovrhovoditelj R. R. izvijestio sud kako je u cijelosti namiren izvansudskim putem,

-kako se predmetna brodica nalazi u suhoj marini u mjestu P. koju vodi tvrtka M. L. d.o.o., a brodica je smještena od strane tuženika,

-kako je tužitelj zaista vlasnik sporne brodice,

-kako je zaista tužitelj namirio tuženika u cijelosti prema ranije citiranoj presudi, jer je punomoćnik tuženika potvrdio da je dana 23. siječnja 2018. primio iznos od 140.000,00 kuna.

S obzirom na činjenicu da je tuženik upravo brodicu i motor smjestio u suhoj marini, prvostupanjski sud je smatrao kao u smislu odredbe članka 12. ZV-a tuženik jest u posjedu stvari, te da su stoga ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje ZV), te je prihvatio tužbeni zahtjev.

Glede žalbenih navoda kao prvo valja istaći da prvostupanjska presuda nije opterećena niti jednom povredom postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Zatim, s obzirom da tuženik uz žalbu prilaže isprave, valja tuženiku ukazati kako u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

S obzirom da tuženik nije niti sudjelovao u primanju novčanog iznosa, već je iznos u ime tuženika primio upravo njegov punomoćnik, to prvostupanjski sud nije niti počinio relativno bitnu povredu postupka zato što nije odgađao ročište na kojem bi saslušavao tuženika, a ovo sve s obzirom da tuženik nije niti pristupio na ročište na kojem je bilo predviđeno njegovo saslušanje.

Glede pitanja posjeda, odnosno mogućnosti ispunjenja jer da se brodica ne nalazi u tuženikovu posjedu valja istaći kako je prema pravnom shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je pozivom na odredbe ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev.

Po pravnom shvaćanju ovog suda, valjalo je pravni odnos između stranaka raspraviti na temelju odredbe članka 368. Zakona o obveznim odnosima  ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO).

Odredbom članka 368. ZOO-a propisano je kako su raskidom Ugovora obje strane oslobođene svojih obveza osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila Ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostrano obveznih ugovora. Svaka strana drugoj duguje naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila.

S obzirom na ovu zakonsku odredbu, jer je između stranaka kako je to prvostupanjski sud utvrdio došlo do raskida ugovora, te s obzirom ponovno kako je to utvrdio prvostupanjski sud da je tužitelj predao tuženiku brodicu koja je bila predmet raskinutog kupoprodajnog ugovora, to je tuženik u obvezi vratiti stvar koju je primio, jer se radi o učinku raskida u smislu odredbe članak 368. ZOO-a.

S obzirom da stvar i dalje postoji, to nema govora da bi se radilo od nemogućoj činidbi, a pri tome je potpuno pravno neodlučno pitanje posjeda predmetne stvari.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu, osim u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, jer se za sada ne može znati konačni uspjeh u sporu, pa će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku raspraviti o dijelu zahtjeva za kojeg je pogrešno donio odluku da se tužba smatra povučenom, te odlučiti o konačnim troškovima postupka.  

U Splitu 21. studenog 2019.