Broj: Gž-2042/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužitelja N. K. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćniku,  J. M. odvjetnik u S., protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:…, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-165/2019-8 od 26. lipnja 2019., 20. studenog 2019.,

r i j e š i o   j e

              Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-165/2019-8  od 26. lipnja 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

              Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

              " I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:          

              1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe  isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete koja se ogleda u povredi prava osobnosti iznos od 11.000,00 kuna sa zakonskim zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva 25.09.2013. do 01.08.2015. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do konačne isplate zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

              2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od presuđenja pa do isplate.

              II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.500,00 kn pod prijetnjom ovrhe."

              Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP).

              Žalba tužitelja je osnovana.

              Iz stanja u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj podneskom od 14. svibnja 2019. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženice iznos od 11.000,00 kuna zbog povrede prava osobnosti uslijed neosnovanog lišenja slobode.

              Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik MUP-a RH zvanje policajac, s rasporedom u Postaji prometne policije od 1.srpnja 1970. do 28. travnja 1995, da je tužitelju prestao radni odnos uslijed kaznenog postupka KZ/97, pravomoćnom presudom Vrhovnog suda RH I Kž 812/10-6 od dana 22. siječnja 2013. odbijena je optužba protiv tužitelja. Također nije sporno da je tužitelj proveo u pritvoru u razdoblju od 28. travnja 1995. do 8. svibnja 1995.

              Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je tužitelj u postupku trebao dokazati da je pretrpio štetu zbog neutemeljenog lišenja slobode, te da tužitelj nije dokazao da je podnio izvanredni pravni lijek u predmetnom postupku ponavljanje postupka i zahtjev za zaštitu zakonitosti, a koje ispunjenje je pretpostavka za  zasnivanje odgovornosti tuženika.

              Međutim, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju primijenio pogrešan institut iz Zakona o kaznenom postupku. Naime, prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 476 ZKP/97, a koja regulira naknadu štete zbog neopravdane osude.

              Međutim, iz stanja spisa odnosno tužbenog zahtjeva jasno je da tužitelj potražuje naknadu štete s osnova neosnovanog lišenja slobode, stoga je za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavna odredba čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a.

              Nadalje, za utvrđivanje osnovanosti zahtjeva za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode primjenom čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a nije od utjecaja činjenica je li tužitelj pretrpio štetu, a kako to prvostupanjski sud pogrešno navodi u obrazloženju presude.

              Zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski je sud propustio predmetni pravni odnos procijeniti kroz odredbu čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine',' broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje ZOO) prema kojoj svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom pa tako i pravo na slobodu te da je zaštita slobode svakom građaninu zagarantirana i Ustavom RH koji u čl. 22. st.1. određuje da su čovjekova sloboda i osobnost nepovredivi pa se u konkretnom slučaju neosnovano lišenje slobode ima smatrati štetnom radnjom kojom je tužitelju nanijeta šteta, odnosno povrijeđeno joj je pravo osobnosti.

              Obzirom da zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud nije utvrđivao pa niti ocijenio relevantne činjenice radi utvrđivanja visine zahtjeva (čl. 1100. ZOO-a), valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, a u nastavku postupka prvostupanjski će sud, u skladu sa stavom iznesenim u ovom rješenju, kroz odredbu čl. 19. st. 1., a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, te u vezi sa čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a utvrditi i ocijeniti sve relevantne okolnosti osnovanosti i visine zahtjeva tužitelja.

              Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 467. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 20. studenog 2019.