Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž-1426/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejkoviću pravnoj stvari tužitelja A. P. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku K. O., odvjetniku iz S., protiv tuženika A. o. d.d. Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku u O. d. G. & P. u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-196/18 od 6. svibnja 2019., dana 22. studenoga 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-196/18 od 6. svibnja 2019. u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 31.321,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

              II.Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se preinačuje citirana presuda u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 30.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. kolovoza 2017. do isplate i u točki II. izreke i sudi:

              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 24. kolovoza 2017. pa do isplate, kao i da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.759,75 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 6. svibnja 2019. do isplate dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.515,25 kn odbija kao neosnovan.

              III.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje citirana presuda u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 68.679,00 kn za razdoblje od 24. kolovoza 2017. do 23. studenoga 2017.

              IV.Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 68.679,00 kn za razdoblje od 10. kolovoza 2017. do 23. kolovoza 2017. na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

              V.Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.037,50 kn u roku od 15 dana.

              VI.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da tužitelju isplati materijalnu štetu u iznosu od 61.321,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. kolovoza 2017. pa do isplate , dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku da isplatiti zakonsku zateznu kamatu tužitelju na iznos od 68.679,00 kn počev od 10. kolovoza 2017. godine pa do 23. studenog 2017., te je u točki III. izreke naloženo tužitelju da naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 6. svibnja 2019. godine pa do isplate sve u roku od 15 dana.

              Protiv citirane presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj i to u odnosu na točku I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka.

              Protiv citirane presude i to u odnosu na točku II. izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev tužitelja za isplatu  kamate na isplaćeni iznos od 68.679,00 kn od dana prometne nezgode pa do nesporno isplaćenog iznosa, te da se naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove žalbenog postupka.

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

              Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

              Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj traži  naknadu štete zbog uništenog vozila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. kolovoza 2017. krivnjom osiguranika tuženika te da se tužitelj obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom 24. kolovoza 2017.

              Nesporno je tijekom postupka da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 68.679,00 kn 23. studenoga 2017., te da tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 61.321,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od slijedećeg dana od prometne nezgode 10. kolovoza 2017. kao i zakonsku zateznu kamatu na iznos od 68.679,00 kn od prvog slijedećeg dana od prometne nezgode pa do 23. studenoga 2017.

              Nadalje iz stanja spisa proizlazi da tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva da je pronašao kupca tužitelju za karambolirano vozilo, te da je tužitelj svojom radnjom propustio prodati ostatak vozila.

              Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio nalaz sudskog vještaka inž. B. Š. da tržišna vrijednost vozila tužitelja iznosi 100.111,21 kn, da vrijednost ostatka vozila iznosi 30.000,00 kn, a da šteta na vozilu iznosi 70.111,21 kn.

              Utvrđeno je nadalje da je tuženik nesporno isplatio tužitelju iznos od 70.111,21 kn pa stoga odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 61.321,00 kn dok prihvaća dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 68.679,00 kn koji je isplaćen tužitelju i to za razdoblje od 10. kolovoza 2017. do 23. studenoga 2017. kada je izvršena isplata uz obrazloženje da zakonska zatezna kamata tužitelju pripada sukladno čl. 29. ZOO-a jer da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

              Pri tome sud prvog stupnja se poziva i na odredbe čl. 12. st. 1., 3. i 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ( "Narodne novine" 151/05, 36/09, 75/09, 152/14) navodeći da odgovorni osiguratelj je dužan u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

              Stoga utvrđuje da tuženik nije nesporni iznos naknade štete kao predujam isplatio u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa da tužitelju na iznos nereparirane štete pripada pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate -23. studenoga 2017. te odlučuje kao u točki II. izreke.

              Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu vrijednosti ostatka vozila u iznosu od 30.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. kolovoza 2017.pa do isplate, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tržišna vrijednost vozila prema nalazu vještaka Berislava Šimunovića iznosi 100.111,21 kn i da visina štete iznosi na vozilu 70.111,21 kn, a vrijednost ostatka vozila iznosi 30.000,00 kn.

              Međutim sud prvog stupnja ne cijeni priloženu dokumentaciju stranaka u vezi dogovora oko otkupa karamboliranog vozila a iz sadržaja podnesaka na listu 9. i 10. spisa kojima je tužitelj  zatražio od B. d.o.o.  da ga obavijeste da li je došlo do nesporazuma jer da su za karambolirano vozilo nudili 5.000,00 kn dok da je tuženik obavijestio tužitelja da ima valjanu ponudu sa navedenom firmom B. d.o.o., N. Č., G. V. G. u iznosu od 35.000,00 kn.

              Tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaze da je imao valjanu ponudu za vozilo tužitelja za vrijednost ostataka vozila pa stoga iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije želio zadržati preostale dijelove vozila i da mu je tuženik  osigurao ponudu za isplatu vrijednosti ostataka vozila koja tijekom postupka nije realizirana i to ne krivnjom tužitelja jer tuženik nije dokazao da je uopće imao takvu ponudu sa navedenom tvrtkom. Stoga proizlazi da tužitelj nije dužan zadržati vrijednost ostataka vozila radi obračunavanja odštete, već ima pravo tražiti novčanu naknadu koja će mu omogućiti da nabavi drugo vozilo u onakvom stanju u kakvom se nalazilo u trenutku kada je šteta nastala.

              Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u presudi Vrhovnog suda Republika Hrvatske Rev-2384/13 od 14. studenoga 2017. kada je utvrđeno da je pitanje vrijednosti ostataka vozilo bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona u odnosu na totalnu štetu na vozilu kada stranka ne želi zadržati preostale dijelove vozila i kada je pozvao tuženika da ostatak vozila preuzme, da se tada primijenjuje odredba čl. 1090. ZOO-a i da se vrijednost zadržanih spašenih dijelova uračunava u odštetu jer da tužitelj nije dužan zadržati spašene dijelove već da ima pravo na novčanu naknadu koja će mu omogućiti da nabavi koje drugo vozilo.

              Stoga s obzirom na utvrđenje suda prvog stupnja da vrijednost ostatka vozila iznosi 30.000,00 kn tužitelju je trebalo dosuditi navedeni iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 24. kolovoz 2017., a sve sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj odredbi zatezna kamata na dosuđenu imovinsku štetu teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženika.

              Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da tuženik nije dužan platiti na isplaćeni iznos od 68.679,00 kn zakonsku zateznu kamatu prvog slijedećeg dana od štetnog događaja pa do isplate već je dužan isplatiti kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva a to je 24. kolovoza 2017. do 23. studenoga 2017., sve sukladno navedenom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

              Stoga je u tom dijelu djelomično prihvaćena žalba tuženika na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na navedeni iznos od 10. kolovoza 2017. do 23. kolovoza 2017. dok je potvrđena presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke II. izreke kojom je tuženik obvezan isplatiti na navedeni iznos zakonsku zateznu kamatu od 24. kolovoza 2017. do 23. studenoga 2017.

              Sukladno uspjehu tužitelja u ovom postupku djelomično je i prihvaćena žalba tužitelja da tužitelju sukladno uspjehu u sporu temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada i naknada troškova parničnog postupka.

              Tužitelj je uspio u ovom postupku sa 49% pa mu stoga s obzirom na ukupno zatraženi trošak od 14.275,00 kn koji se odnosi na sastav tužbe 2.500,00 kn, na sastav tri podneska po 1.000,00 kn, za pristup na ročište 20. rujna 2018 i 21. ožujka 2019. po 1.000,00 kn, te troškovi vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn te pristojbe na tužbu i presudu po 1.700,00 kn i troškovi PDV u iznosu od 1.875,00 kn je dosuđeno 7.759,75 kn pri čemu su u tom iznosu tužitelju u cijelosti dosuđeni troškovi vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn koji su bili nužni radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva.

              Stoga su i ostali žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na odluke Vrhovnog suda tvrdeći da zatezne kamate na naknadu nenovčane štete se dosuđuju prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke pa da je tužitelju trebalo priznati kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude nisu osnovani jer je lex specialis u ovom konkretnom slučaju navedeni Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je u čl. 12. st. 4. propisuje da  zatezna kamata na dosuđenu imovinsku štetu teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a što je sukladno zaključku Građanskog odjela ovog suda od 17. listopada 2013. kao i pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama ovog suda pod poslovnim brojem Gž-2807/17 i Gž-1946/16.

              Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. t. 3. i čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I., II., III. i IV. izreke ove presude.

              Budući da je tužitelj uspio u žalbenom postupku sa 49% sukladno navedenom uspjehu u sporu dosuđeni su mu i troškovi žalbenog postupka u iznosu od 2.037,50 kn pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

              Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je uspio u neznatnom dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate na isplaćeni dio u mirnom postupku, pa je stoga odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

 

U Rijeci, 22. studenoga 2019.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu