Broj: Gž-2052/16-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Tomislava Aralice, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića br. 1, OIB: .., kojeg zastupaju punomoćnici Z. Š., V. K. i M. K., odvjetnici u Z.., protiv tuženika P. M. iz Z.., OIB: .., kojeg zastupa punomoćnica S. Ž., odvjetnica u Z.., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-815/15-15 od 30. listopada 2015., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2019.,

p r e s u d i o   j e

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-815/15-15 od 30. listopada 2015.

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.221.246,20 kn na ime stjecanja bez osnove zajedno sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2014. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 101.650,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

              Tuženik pobija žalbom presudu suda zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19-dalje: ZPP) te predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode tuženika u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

              Žalba je neosnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.221.246,20 kn sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2014. do isplate, na ime stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15-dalje: ZOO).

              U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:

              - da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-6805/10 od dana 8. ožujka 2011. g. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja P. M. u odnosu na tuženika Grada Zagreba za isplatu iznosa od 861.950,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate te je odbijen zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka te je naloženo P. M. nadoknaditi Gradu Zagrebu parnične troškove u iznosu od 78.830,70 kn;

              - da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-2752/11 od 6. prosinca. 2011., preinačena presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-6805/10 od dana 8. ožujka 2011. g. tako da je naloženo Gradu Zagrebu platiti tužitelju P. M. iznos od 861.950,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. ožujka 2011. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu od 95.909,25 kn, sve u roku od 15 dana te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 13.253,25 kn, u roku od 15 dana;

              - da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. rujna 2013. pod poslovnim brojem Rev-x 434/12 prihvaćena revizija Grada Zagreba te je preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu od 6. prosinca 2011., poslovni broj Gžn-2752/11, tako da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6805/10 od 8. ožujka 2011. te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 94.993,20 kn, u roku od 15 dana;

              - da je Ugovorom o ustupu potraživanja od 5. srpnja 2012. sklopljenim između P. M. kao ustupatelja te Odvjetničkog društva G. G. j.t.d. kao primatelja, ustupitelj P. M. potraživanje koje ima prema dužniku Gradu Zagrebu u iznosu od 861.950,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima od 95.909,25 kn na

temelju pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-2752/11 od 6.12.2011. ustupio primatelju potraživanja iz članka 1. ugovora, s time da se primatelj obvezao isplatiti naknadu za ustup prema posebnom sporazumu stranaka.

              - da je Ugovorom o nalogu od 27.3.2013. P. M. naložio odvjetniku D. G. iz Odvjetničkog društva G. G. iz Z., da na ime darovanja isplati iznos od 190.191,95 kuna na račun njegovog sina Tvrtka M. kod H. A. A. B. d.d.

              - da je iznos od 190.191,95 kuna doznačen na račun njegovog sina Tvrtka M. kod H. A. A. B. d.d. (Potvrda o plaćanju).

              Na temelju navedenih utvrđenja i iskaza svjedoka G. (primatelja potraživanja prema Ugovor o ustupanju i ujedno punomoćnika tuženika P. M. u predmetnom parničnom postupku radi naknade štete), sud prvog stupnja je zaključio kako time što je isplata iznosa od 1.221.246,20 kn izvršena na račun odvjetničkog društva prema ugovoru o ustupu tužitelj nije ispunjavao svoju obvezu prema tom društvu nego je podmirio svoj obvezu prema tuženiku P. M., te da je P. M. i dalje raspolagao s tim iznosom na način da je dao nalog tom istom odvjetničkom društvu da taj iznos, umanjen za dio dužnog odvjetničkog troška, doznači na bankovni račun njegovog sina, slijedom čega je ocijenio neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, te je utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju dokumentacije (potvrda o plaćanju, izvadak s računa tužitelja o rashodima, izvadak s računa tužitelja kod Z. b.) da je u ovršnom postupku kod ovog suda poslovni broj Ovrpl-9405/12, izvršena naplata i to 26. ožujka 2013. iznosa od 1.205.792,55 kn, 9. svibnja 2013. punomoćnicima tuženika isplaćen je dosuđeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 13.253,25 kn, s pripadajućom kamatom u iznosu od 2.200,40 kn, a što čini ukupni iznos tražbine tužitelja od 1.221.246,20 kn, tužbeni zahtjev u navedenom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama prihvatio u cijelosti.

              Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.

              Sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (čl. 8 ZPP), pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP), koji žalbeni razlog ističe tuženik.

              U konkretnom slučaju na sporni odnos parničnih stranaka valja primijeniti odredbe čl. 111. ZOO, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

              Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

              Dakle obveza vraćanja nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, što je ovdje slučaj.

              Naime, nakon što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-x 434/12 od 18. rujna 2013. preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu na temelju koje je izvršena isplata utuženog iznosa (glavnice, kamata i troškova postupka), otpala je pravna osnovna na temelju koje je tuženik stekao sporni iznos, i time je nastupila njegova obveza vraćanja navedenog iznosa. Okolnost što je sporni iznos isplaćen u ovršnom postupku odvjetničkom društvu koje je zastupalo tuženika, i koji je naplatio iznos troškova zastupanja, a preostali iznos je po nalogu isplaćen tuženikovu sinu s osnove darovanja (ugovor o nalogu od 27. ožujka 2013.), nije od utjecaja na tuženikovu obvezu vraćanja onoga što je primio po osnovi koja je kasnije otpala, a kada je tuženik postao nesavjestan stjecatelj.

              Visina tužbenog zahtjeva pravilno je utvrđena na temelju priloženih isprava u spisu predmeta (potvrda o plaćanju, izvadak s računa tužitelja o rashodima, izvadak s računa tužitelja kod Z. b.).

              Utoliko su suprotni žalbeni navodi i pravno shvaćanje izneseno u tom kontekstu neosnovani.

              I odluka o troškovima pravilna je i zakonita, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine odmjerenih troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

              Troškovi odgovora na žalbu tužitelju nisu priznati jer navedena parnična radnja nije bila nužna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 26. studenoga 2019.