Pristupanje sadržaju
Broj: Rev 3305/2014-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Č. P. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici M. K., R. M. B., L. M., I. K. i S. P., odvjetnici u P., protiv tuženika-protutužitelja G. P., P., po tužbi radi isplate, te po protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1845/13-2 od 7. travnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-415/10-115 od 4. prosinca 2012., u sjednici održanoj 26. studenog 2019.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Revizija tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1845/13-2 od 7. travnja 2014., kojom je potvrđena točka I. presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-415/10-115 od 4. prosinca 2012. se odbija kao neosnovana.
II. Revizija tužitelja protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena točka II. prvostupanjske presude se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Općinski sud u Puli-Pola presudom Pola poslovni broj P-415/10-115 od 4. prosinca 2012. odbio je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelja) Č. P. iz P. da mu tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) G. P. isplati 749.700,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos po stopama i po razdobljima navedenim u toč I. presude.
Tom presudom prihvaćen je protutužbeni zahtjev G. P. koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su /1/2 dijela nekretnine k.č.br. zgr. 99 k.o. P. neplodno, cesta i kč. br. zgr. 98 k.o. P. neplodno, parkiralište u 1/2 dijela u suvlasništvu L. R. i L. M., tada upisane u zk.ul.br. 62 k.o. P., koje su iste stekle nakon smrti ostaviteljice L. C. rođ. S. umrle ... godine, a koje su upisane temeljem rješenja o nasljeđivanju O-304/58 od 08.10.1958. godine od ostaviteljice L. C., nacionalizirane stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta 26.12.1958. godine, te su time stekle status društvenog vlasništva, sa pravom korištenja O. P..
2. Utvrđuje se ništavim upis L. R. i L. M. temeljeni na prijedlozima za upis pod brojem Z-822/60-Rj. br. Z-926/61, a upisani u zk.ul.br. 62/ k.o. P. za k.č.br.zgr. 98 i k.č.br.zgr. 99. k.o. P. upisani pod C-red. br. 16. i 17 kao i Z-1674/82-Rj. Z-1208/84 pod C-red.br. 18 kao i upis otpisa iz tog uloška k.č.br.zgr. 98 i k.č.br.zgr. 99 temeljen na prijedlozima na upis otpisa pod brojevima Z-869/99 pod A-II-86 kao i Z-4394/02 pod A-II-87., upis u zk.ul.br. 11728 k.o. P. za k.č.br.zgr. 98 u korist L. R. temeljen na prijedlogu na upis pod br. Z-4394/02 pod B red.br. 2 kao i upis u korist G. S. temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-7159/2004 te upis otpisa iz tog uloška k.č.br.zgr. 98 temeljen na prijedlogu za upis otpisa pod rb. Z-10094/2004 pod A-II-1.1. kao i ostale upise uz tu parcelu; upis u zk.ul. 12512 k.o. P. za k.č.br.zgr. 98 i to u korist Č. P. temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-10094/2004 kao i upis otpisa iz tog uloška k.č.br.zgr. 98 temeljen na prijedlogu za otpis pod br. Z-3554/2005 pod A-II-2.1; upis u zk.ul. 14885 k.o. P. na k.č.br.zgr. 98 u korist Č. P. temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-3554/2005 pod B-red.br. 2.1.1. kao i ostali upisi za tu parcelu; upis u zk.ul. 9003 k.o. P. za k.č.br.zgr. 99 i to u korist L. R. temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-968/99 pod B-red. br. 2., upis u korist G. S. temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-7159/04 pod B-red.br. 5. kao i upis otpisa iz tog uloška k.č.br.zgr. 99 temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-10094/2004 pod A-II-1.1. kao i sve upise uz tu parcelu; upis u zk.ul. 12511 k.o. P. za kč.br.zgr. 99 u korist Č. P. a temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-10094/2004 kao i upis otpisa iz tog uloška k.č.br.zgr. 99 temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-11501/2004 pod A-II-1.1. kao i sve upise uz tu parcelu; upisi u zk.ul. 13113 k.o. P. za k.č.br.zgr. 99 u korist Č. P. a temeljen na prijedlogu za upis pod br. Z-11501/2004 pod B-red.br. 2., 1., 1. kao i ostale upise uz tu parcelu.
3. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnih upisa opisanih u točci 2. uz istovremeni upis prava korištenja, upravljanja i raspolaganja u korist O. P. u 1/2 dijela na nekretninama k.č.br.zgr. 98 i k.č.br. zgr. 99 k.o. P. na dan 26. 12. 1958., te upis prava vlasništva u korist G. P. sve u roku od 15 dana."
Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.294,50 kuna (toč. III.), a odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnične troškove.
Županijski sud u Puli presudom poslovni broj Gž-1845/13-2 od 7. travnja 2014. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Tako je suđeno u sporu po tužbenom zahtjevu kojim je tužitelj tražio isplatu koristi ostvarene na temelju gospodarskog iskorištavanja suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u suvlasništvo tužitelja, te po protutužbenom zahtjevu kojim je tuženik tražio da sud utvrdi da je on vlasnik 1/2 dijela nekretnine k.č. br. 98/ZGR neplodno parkiralište površine 292 m2, upisane u zk.ul. 12512 k.o. P. te k.č. br. 99/ZGR neplodna cesta površine 140 m2, upisana u zk. ul. 12511 k.o. P..
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a odbije protutužbeni zahtjev.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Vijeće Vrhovnog suda RH je prije odluke o reviziji ispitalo njezinu dopuštenost imajući na umu da je tužitelj protiv drugostupanjske presude podnio redovnu reviziju po čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP, koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19).
Reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti:
1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,
2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,
3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.
Podnesena redovna revizija je dopuštena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude glede novčanog tužbenog zahtjeva iznosi 749.700,00 kuna.
Revizija nije dopuštena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, jer nije riječ o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, pa je za dopuštenost revizije u ovom slučaju mjerodavan vrijednosni kriterij od 200.000,00 kuna, a taj kriterij nije ispunjen. Tuženik u protutužbi, koja sadrži nenovčani tužbeni zahtjev, nije označio vrijednost predmeta spora, pa je prvostupanjski sud, postupajući po odredbi čl. 40. st. 4. ZPP, rješenjem na ročištu 9. ožujka 2006. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 70.000,00 kuna (list spisa broj 40), što je u ovom slučaju ujedno i vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude.
Stoga podnesena revizija protiv drugostupanjske presude kojim je potvrđena točka II. prvostupanjske presude kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev, nije dopuštena, pa je u tom dijelu valjalo odbaciti reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP.
Revizija podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena točka I. prvostupanjske presude je neosnovana.
Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojemu se pobija dopuštenom revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno tvrdnji tuženika nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja - iz kojih se može provjeriti, a njome je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
Sporno je i u revizijskom stupnju postupka ima li tužitelj pravo na naknadu za gospodarsko iskorištavanje 1/2 dijela nekretnine k.č. br. 98/ZGR neplodno parkiralište površine 292 m2, upisane u zk.ul. 12512 k.o. P. te k.č. br. 99/ZGR neplodna cesta površine 140 m2, upisana u zk. ul. 12511 k.o. P. kao suvlasnik navedenih nekretnina u 1/2, a koje nekretnine koristi tuženik davanjem u zakup trgovačkom društvu P. parking d.o.o. S tim u vezi je kao prethodno pitanje sporno je li tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama u 1/2 dijela ili je tuženik vlasnik nekretnina za cijelo.
Ovaj sud je odluku o reviziji donio imajući na umu da je za odluku o tužbenom zahtjevu kojim se traži isplata 1/2 koristi koja se ostvaruje iznajmljivanjem parkinga, prethodno pitanje je li tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela opisane nekretnine.
U ovom parničnom postupku je Općinski sud u Puli-Pola, odlučujući o protutužbenom zahtjevu, presudom poslovni broj P-415/10-115 od 4. prosinca 2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1845/13-2 od 7. travnja 2014., utvrdio je da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, dakle da je tuženik vlasnik i one 1/2 dijela za koju tužitelj tvrdi da je on vlasnik. Protiv tog dijela presude je revizija odbačena. Stoga je ovaj sud vezan izrekom pravomoćne presude kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli poslovni broj O-340/03 od 16. svibnja 2002. utvrđeno da ostavinu iza ok. R. L., pok. E., uz ostalo čine i nekretnine k.č.br. 98 i 99 k.o. P., a nasljednikom na ostavini je temeljem oporuke proglašen S. G. iz K., C. G.,
-da je S. G. temeljem rješenja o nasljeđivanju izvršio upis prava vlasništva na svoje ime i 1/2 dijela rješenjem Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-7159/04 od 28. srpnja 2004.,
-da je tužitelj kao kupac sklopio s prodavateljem S. G. ugovor o kupoprodaji 1/2 suvlasničkog dijela navedenih nekretnina,
-da je prema podacima iz posjedovnog lista povijesnog izvatka za navedene nekretnine utvrđeno kako su nekretnine do 1979. označene glede kulture kao gradilište, a od 1979. nadalje da je nekretnina k.č. 98/ZGR označena kao parkiralište, a nekretnina 99/ZGR kao lokalna cesta, obje kao neplodne,
-da je prema podacima iz povijesnog vlasničkog lista k.č. 99/ZGR bila upisana kao neplodno zemljište,cesta, površine 140 m2, zk. ul. 9003 k.o. P., u sklopu z.k. tijela 1, te da je Odlukom tadašnje Skupštine općine Pula o prijenosu zemljišta u društveno vlasništvo broj 01-393,/1-1985 od 12. srpnja 1985. upisana u z.k. kao društveno vlasništvo pod brojem Z-7160/86, te da je ta nekretnina temeljem upisa Z-968/99 od 5. ožujka 1999. prenesena u privatno vlasništvo u korist G. P. u 1/2 i R. L. (prednice S. G.) u ½, nakon čega je nasljeđivanje pravo vlasništva na 1/2 preneseno s imena R. L. na nasljednika S. G.., te je potom upisan tužitelj na temelju gore navedenog kupoprodajnog ugovora,
-da je prema podacima iz povijesnog vlasničkog lista k.č. 98/ZGR bila upisana prvo u zk. ul. 62. k.o. P. kao sastavni dio zk. tijela 1, tada zajedno s k.č. 99/ZGR, i upisano pravo korištenja u korist M. L. i R. L. za 24/48 dijela na osnovu čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list SFRJ 52/58, do 24/61) dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi,a neposredno nakon toga je upisano je pod brojem Z-1674/82 i Z-1208/84, temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-2051/81 od 16. ožujka1982. suda u B. pravo korištenja na istim česticama u korist R. L., a potom je ista upisana kao suvlasnik 1/2 temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima , nakon čega je upisan suvlasnikom njezin nasljednik S. G., i konačno je upisan tužitelj Č. P. na temelju gore navedenog kupoprodajnog ugovora.
Iz navedenog je sud zaključio da su predmetne nekretnine bile u režimi društvenog vlasništva, a prednice tužitelja da su imale pravo korištenja dok nadležni organ ne odluči drugačije.
Stoga je po ocjeni prvostupanjskog suda neutemeljeno tužiteljevo pozivanje na načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, a predmetne nekretnine nisu mogle biti predmetom nasljeđivanja, niti je prodavatelj mogao na kupca, ovdje tužitelja, prenijeti više prava nego što ih sam ima.
Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio protutužbeni zahtjev te je utvrdio da su predmetne nekretnine nacionalizirane i stekle status tadašnjeg društvenog vlasništva, utvrdio je ništavim zemljišnoknjižne upise provedene nakon nacionalizacije, naložio brisanje zemljišnoknjižnih upisa uz istovremeni upis prava korištenja, upravljanja i raspolaganja u korist O. P. u 1/2 dijela za nekretnine k.č. br. 98/ZGR neplodno parkiralište površine 292 m2, upisane u zk.ul. 12512 k.o. P. te k.č. br. 99/ZGR neplodna cesta površine 140 m2, upisana u zk. ul. 12511 k.o. P..
Imajući na umu shvaćanje da tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, odbijen je njegov zahtjev za naknadu za korištenje nekretnine.
Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.
U obrazloženju je navedeno kako je protutužbeni zahtjev tuženika osnovan s obzirom na čl. 130.st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji propisuje da tko stekne pravo vlasništva temeljem zakona, ovlašten je to pravo upisati u zemljišne knjige. Zahtjev na utvrđenje ništavim upisa prava vlasništva je prihvaćen s obrazloženjem da je stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama u korist R. L., a potom S. G., i konačno Č. P. bilo protivno prinudnom propisu, i to čl. 6. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Sl. list FNRJ 52/58) koji je propisivao zabranu prometa i nasljeđivanja nacionaliziranih nekretnina.
U odnosu na tvrdnje tužitelja da je on savjesni stjecatelj predmetnih nekretnina, jer je iste kupio od pravnog prednika, također savjesnog stjecatelja drugostupanjski sud je odgovorio da tužitelja ne štiti načelo zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, jer je ono suspendirano čl. 388. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sud je ocijenio da tužitelj nije savjesni stjecatelj, jer da je, s obzirom na podatke iz zemljišne knjige u kojima je kao kultura upisano neplodno, parkiralište i neplodno, cesta, tužitelj morao i mogao znati, odnosno barem posumnjati da se ne radi o nekretninama koje mogu biti u pravnom prometu, jer je tužitelj sa prebivalištem u P., pa s obzirom na namjenu tih nekretnina, trebao je posumnjati u to da je njegov pravni prednik, prodavatelj, vlasnik nekretnina koje u naravi predstavljaju javne površine, cestu i parkiralište u samom centru grada.
Revizijom je osporeno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede pravnog shvaćanja da tužitelj nije stekao pravo vlasništva, pa da zbog toga nije aktivno legitimiran potraživati naknadu za korištenje nekretnine, odnosno 1/2 koristi od gospodarskog iskorištavanja nekretnine, jer tužitelj drži da je on vlasnik predmetne nekretnine i da ima pravo na korist koju je tuženik imao od upotrebe nekretnine.
Imajući naumu da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu po osnovi koristi od tuđe nekretnine za razdoblje od kolovoza 2000. do listopada 2012., za rješenje spora su mjerodavne odredbe sadržane u slijedećim zakonima:
-čl. 219. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 112/99.,88/01.), prema kojoj, kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.
- čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08) prema kojoj, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje i nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
Prema navedenim odredbama samo vlasnik ima pravo tražiti naknadu koristi koju je netko ostvario uporabom njegove stvari.
Tužitelj nije vlasnik predmetne 1/2 dijela nekretnine, jer je u ovom postupku pravomoćno prihvaćen protutužbeni zahtjev, te je utvrđeno je da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, dakle i one 1/2 dijela za koji tužitelj tvrdi da je on vlasnik. Protiv tog dijela presude je odbačena revizija, a ovaj sud je vezan pravomoćnom presudom prema kojoj slijedi da tužitelj nije vlasnik 1/2 predmetne nekretnine, pa samim time nije aktivno legitimiran potraživati 1/2 koristi koju je tuženik eventualno ostvario od te nekretnine.
Zbog iznijetih razloga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stoga je valjalo po čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu protiv dijela presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja Č. P..