Pristupanje sadržaju
Broj: Rev 488/2016-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz G. P., sada s boravištem u Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica N. R., odvjetnica u G. P., protiv tuženika M. H. iz G. P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. V. M., odvjetnica u G. P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1456/14-2 od 24. rujna 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici broj P-583/13-31 od 29. siječnja 2014., u sjednici održanoj 26. studenoga 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila isplatu iznosa od 220.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknadu parničnog troška (toč. I.), time da je tužiteljica dužna nadoknaditi tuženiku parnični trošak od 13.750,00 kuna (toč. II.).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška izjavljivanja žalbe kao neosnovan (toč. II.).
Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st.1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti na ponovni postupak, podredno istu preinačiti.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužiteljice nije osnovana.
U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatu iznosa od 220.000,00 kuna na ime danog zajma s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Suprotno navodima tužiteljice u reviziji nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u obje nižestupanjske presude navedeni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza utvrđenih tijekom postupka, a drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja. Stoga nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP.
Po ocjeni revizijskog suda drugostupanjski sud se u obrazloženju pobijane presude valjano očitovao o žalbenim prigovorima usmjerenim na izbor dokaza, njihovu provedbu i poglavito njihovu ocjenu, kao što je to učinjeno i u odnosu na sve ostale žalbene navode tužiteljice relevantne za odluku u ovom predmetu.
U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kako je utvrdio prvostupanjski sud, kao i razloge iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim je utvrđenjima i uvjerenjima taj sud utemeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe protiv prvostupanjske presude.
Naime, u prvostupanjskom postupku je proveden opsežan dokazni postupak o kojem je svoju ocjenu u pobijanoj drugostupanjskoj odluci iznio drugostupanjski sud. Također, drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud valjano ocijenio sve provedene dokaze, a posebno iskaze svjedoka i stranaka i da je pri tome dao valjane razloge. Na taj način se drugostupanjski sud pravilno i jasno očitovao o prigovorima tužiteljice u odnosu na izbor i ocjenu dokaza pred prvostupanjskim sudom.
S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredba čl. 385. ZPP).
U revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno je li tužiteljica pozajmila tuženiku utuženi iznos novca.
Sukladno odredbi čl. 499. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da tužiteljica nije dokazala da bi stranke sklopile bilo pisani, bilo usmeni ugovor o zajmu, radi čega je donesena odbijajuća presuda primjenom pravila o teretu dokazivanja, sve u skladu s odredbom čl. 499. st. 1. ZOO.
Nižestupanjski sudovi na temelju izvedenih dokaza nisu mogli sa sigurnošću utvrditi je li tužiteljica pozajmila tuženiku iznos čiji povrat traži u ovom postupku. Kako to pravilno ističe drugostupanjski sud, radi se o odlučnoj činjenici, i da bi sud mogao pravilno odlučiti o zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati spornu novčanu svotu tužiteljica treba dokazati da su stranke sklopile ugovor o zajmu te da je tuženik obvezan joj vratiti pozajmljeni iznos, a to provedenim dokazima nije utvrđeno. Zato su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 221.a ZPP kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Zbog toga se nije ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je tužiteljica izjavila reviziju, to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP presuđeno kao u izreci odluke.