Broj: Rev 1888/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i R. u Z., protiv tuženika J. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. J., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2023/14-2 od 3. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11356/10-28 od 23. prosinca 2013. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11356/10-33 od 23. srpnja 2015., u sjednici održanoj 26. studenoga 2019.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Ispravljenom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 900.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2008. do namirenja, sukladno stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, kao i parnični trošak od 56.520,00 kuna.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je ispravljena presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije osnovana.

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) revizijski sud, u slučaju kada je podnesena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 900.000,00 kuna na ime danog zajma s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj pozajmio iznos od 900.000,00 tuženiku putem posrednika,

- da je tuženiku novac bio potreban radi poslovanja,

- da novac tužitelju nije bio vraćen, iako je tuženik bio pozvan na rok do 15. studenog 2007.,

- da je tužitelj predmetnu potvrdu o preuzimanju novca sam potpisao i da je na potvrdi njegov potpis.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika osnovan, jer su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zajmu na temelju kojeg je tuženik primio iznos od 900.000,00 kuna, a koji iznos o dospijeću nije vratio tužitelju.

Suprotno revizijskim navodima tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i nije proturječna jasno i potpuno navedenim razlozima o odlučnim  činjenicama sadržanim u obrazloženju presude, zbog kojih je drugostupanjski sud zahtjev tužitelja s osnove ugovora o zajmu ocijenio osnovanim i obvezao tuženika isplatiti tužitelju dužni iznos.

Tuženik navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Suprotno navodima revidenta prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koje smatra dokazanima, ocijenivši provedene dokaze svakog zasebno, kao i sve dokaze zajedno (čl. 8. ZPP). Valja pritom imati na umu da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što nije proveo sve predložene dokaze sukladno shvaćanju tuženika, drugostupanjski sud nije počinio povredu na koju se revizijom ukazuje.

U odnosu na ostale revizijske navode, a koje se zapravo svode na prigovor ocjeni izvedenih dokaza te iznošenje drugačijih činjeničnih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova, valja reći da su navedeni prigovori u biti prigovori koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sukladno odredbi čl. 499. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari, iste vrste i kakvoće.

Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su na temelju čl. 499. ZOO prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i naložili tuženiku isplatu pozajmljenog iznosa novca s pripadajućom zateznom kamatom. Naime, na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tužitelj dokazao da je tuženiku na temelju ugovora o zajmu isplatio iznos od 900.000,00 kn koji iznos tuženik kao zajmoprimac (dužnik) tužitelju nije vratio.

Slijedom navedenog, ispitavši pravilnost primjene materijalnog prava, odnosno postojanje obveze tuženika kao zajmoprimca isplatiti (vratiti) tužitelju primljeni iznos, u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, revizijski sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija podnesena.

Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u granicama razloga navedenih u reviziji, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 26. studenoga 2019.