Broj: P-124/2019-12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja C. osiguranje, OIB: Z., protiv tuženika HEP d.o.o., E. O. OIB:, O., radi isplate 82.830,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2019. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 29. studenog 2019.

p r e s u d i o   j e

                            Nalaže se tuženiku HEP d.o.o., E. O. OIB:, O., platiti tužitelju C. osiguranje, OIB: Z., iznos od 82.830,00 kn (osamdesetdvijetisućeosamstotridesetkuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. travnja 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.346,00 kn (dvijetisućetristočetrdesetšestkuna) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 29. studenog 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

                            Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako je 11. listopada 2015. uslijed prenapona izazvanog kvarom dalekovoda došlo do proboja izolacije i uništenja namotaja elektromotora i oštećenje NN prekidača, pri čemu je  za osiguranika tužitelja PP Orahovica d.o.o. nastala šteta u iznosu od 82.830,00 kn. U vrijeme štetnog događaja osiguranik PP Orahovica je kod tužitelja imao ugovorenu policu osiguranja loma strojeva, te je tužitelj na temelju te police, a nakon utvrđivanja osnovanosti i visine, izvršio plaćanje nastale štete. Za nastanak štetnog događaja postoji odgovornost tuženika. U odnosu na tuženikove prigovore, ističe kako su neosnovani i da utužena tražbina nije zastarjela. Ujedno navodi kako tuženik nije dokazao da je riječ o višoj sili. Stoga, tužitelj predlaže prihvatiti  tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

                            Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako je 11. listopada 2015. u 3,58 sati došlo do ispada zračnog dalekovoda, koji se dogodio zbog grmljavinskog nevremena i pada drveta na vodiče dalekovoda, pa je uslijed toga dio dalekovoda i objekt u vlasništvu PP O. ostao bez električne energije. Ističe prigovor zastare, jer tužiteljeva tražbina zastarijeva u roku od tri godine prema općim pravilima o zastari štete. Ujedno navodi kako se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe članka 43. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj 120/12, 14714, 95/15, 102/15 i 68/18 dalje ZE) kojom je propisano da energetski subjekti u obavljanju svojih djelatnosti ne odgovaraju za štetu drugim energetskim subjektima i korisnicima usluga u slučaju nastanka više sile. Stoga korisnici mreže nemaju pravo na naknadu štete ukoliko je ona nastala zbog više sile, iznimnog događaja ili prekida napajanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

                            U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio u policu osiguranja od 1. siječnja 2004. na stranici 5. i 6. spisa, u prijavu štete od 12. listopada 2015., u interni komisijski zapisnik od 12. listopada 2015., u zapisnik o očevidu i procjeni štete na strojevima i uređajima od 9. studenog 2015., u račune te nalog za doznaku na stranici 11. do 20. spisa, u dopis od 26. studenog 2015., od 13. prosinca 2017., od 15. siječnja 2018., od 24. siječnja 2018., od 26. ožujka 2018., od 13. ožujka 2019. i od 3. travnja 2019., u arhivu dnevne prognoze za dan 11. listopada 2015.

                            Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za regresnu isplatu iznosa od 82.830,00 kn, koju je tužitelj platio svojem osiguraniku PP O. na ime štete na strojevima.

Sud je u postupku utvrdio, a što među strankama nije sporno, kako je:

-                     dana 11. listopada 2015. došlo do prenapona izazvanog kvarom dalekovoda,

-                     došlo do kvara na strojevima društva PP O.,

-                     društvo PP Orahovica je imalo ugovorenu policu osiguranja loma stroja broj 078020004084 kod tužitelja,

-                     tužitelj po provedenom uviđaju i nakon utvrđivanja osnovanosti i visine, izvršio plaćanje nastale štete u visini 82.830,00 kn,

-                     tužitelj postavio regresni zahtjev prema tuženiku u visini štete,

-                     tuženik otklonio svoju odgovornost, tvrdeći kako je riječ o višoj sili, te isticanjem prigovora zastare.

Tuženik je i u postupku istaknuo prigovor zastare, te prigovor više sile navodeći kako se imaju primijeniti odredbe Zakona o energiji.

Po pravnom stavu ovoga suda, neosnovano se tuženik poziva kako se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Zakona o energiji, za koje tuženik tvrdi da ga oslobađaju odgovornosti, jer da je riječ o višoj sili.

Naime, odredbom članka 43. Zakona o energiji je propisano  da energetski subjekti u obavljanju svojih djelatnosti ne odgovaraju za štetu drugim energetskim subjektima i korisnicima usluga u slučaju nastanka više sile (stavak 1.) U stavku 2. propisano je što se smatra višom silom, pa se navodi, kako se višom silom smatraju svi događaji i okolnosti koji, da su i mogli biti predviđeni, ne bi mogli biti spriječeni i na koje se ne može utjecati, umanjiti ih, otkloniti ih ili ukinuti njihovo djelovanje. To su osobito: elementarne nepogode (potres, poplava, udar munje, oluja, suša, djelovanje leda i drugo), epidemije, eksplozije koje nisu posljedica nepravilnog i nepažljivog rukovanja i koje se nisu mogle predvidjeti, a nisu posljedica dotrajalosti materijala i opreme, rat, pobuna ili sabotaža, kibernetički/internetski napad i odluke Vlade Republike Hrvatske iz članka 26. ovoga Zakona, kao i svi drugi događaji i okolnosti za koje u slučaju dvojbe arbitraža odluči da se radi o višoj sili.

Odredbom članka 29. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ( „Narodne novine“ broj 85/15), određeno je kako korisnik mreže ima pravo na naknadu štete od operatora sustava zbog privremene obustave isporuke električne energije bez opravdanog razloga (stavak 1.) U slučaju štete na postrojenjima i instalacijama korisnika mreže uzrokovanih namjerom ili krajnjom nepažnjom operatora sustava, operator sustava dužan je korisniku mreže naknaditi prouzročenu štetu (stavak 2.)  Korisnik mreže i korisnik mjernih podataka nemaju pravo na naknadu štete ukoliko je ona nastala zbog više sile, iznimnog događaja ili prekida napajanja (stavak 3.).

Među strankama nije sporno kako je do oštećenja strojeve PP Orahovica došlo zbog prenapona u elektromreži. Ovaj sud ocjenjuje kako je zračna elektromreža- dalekovod opasna stvar u smislu odredbe članka 1063. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO). Tom odredbom je posebno propisano da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Opasnom stvari se smatra svaka ona koja čini povećanu opasnost prouzročenja štete za okoliš u kojem se nalazi i to zbog njezinog samog postojanja, njezine uporabe, osobitog položaja u kojem se nalazi ili pak zbog svojih osobina ili nedostataka, a da pri tome sve te opasnosti postoje za okolinu unatoč poduzetim posebnim mjerama sigurnosti budući da stvar ipak nije u potpunoj kontroli njezina imatelja.

Slijedom navedenog za nastalu štetu u ovoj pravnoj stvari, po ocjeni ovog suda treba primijeniti  opće odredbe obveznog prava  koje uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, tj. primjenom odredbi o objektivnoj odgovornosti za štetu. Za štetu od opasne stvari prema članka 1064.  ZOO-a odgovara vlasnik te stvari koji se može osloboditi odgovornosti ako se ispune pretpostavke u kojima može doći do oslobođenja od ove odgovornosti.

Prema odredbi članka 1067. stavka 1. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Stavkom 2. iste zakonske odredbe je propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Prema stavku 3., vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje, prema stavku 4. proizlazi da ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje, s time da je stavkom 5. propisano da se osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra trećom osobom.

Vlasnik opasne stvari se dakle oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a što se u pravnoj teoriji i sudskoj praksi naziva višom silom. To su događaji koji su nepredvidivi i neotklonjivi te djeluju izvana i sa svojim načinom i snagom prekidaju uzročnu vezu između učinjene štete i onog uzroka za koji određena osoba odgovara, a koja se sva obilježja trebaju steći u isto vrijeme da bi se događaj smatrao višom silom.

U konkretnom slučaju nije za zaključiti da je riječ o višoj sili budući da grmljavinsko nevrijeme i pad stabla nisu rijetka pojava, koja je nepredvidiva. Naime, iz arhive dnevne prognoze za 11. listopada 2015., koju je dostavio tužitelj (stranica 28. spisa), a na koju tuženik nije imao primjedbi, razvidno je kako je toga dana brzina vjetra bila između 19 do 33 km/sat što se ne može tumačiti nekim posebnim vremenskim, nepredviđenim događajima. Pozivanje tuženika kako je zbog vjetra palo stablo na dalekovod, također se ne može tumačiti višom silom, jer je tuženik mogao predvidjeti da bi stablo koje se nalazi u blizini dalekovoda moglo zbog vjetra pasti na zračne vodove.

Dakle, u konkretnom slučaju ne može biti riječ o višoj sili, jer je  u pitanju vjetar i mogućnost pada stabla na vodove, a što je tuženik mogao poduzetim mjerama sigurnosti (uklanjanjem stabala u blizini vodova) predvidjeti i spriječiti. U konkretnom slučaju nije riječ o nepredvidljivom uzroku koji tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.

Tuženik nije dokazao, niti je u postupku tvrdio da je tužitelj ili njegov osiguranik, odnosno neka treća osoba na bilo koji način pridonijela nastanku štete.

Pozivanje tuženika na višu silu ukazuje se neosnovanim, jer tuženik nije dokazao postojanje pretpostavki za njegovo oslobođenje od odgovornosti, odnosno ne može se iz tuženikovih tvrdnji i navoda kao i dokaza isključiti njegova odgovornost, a teret dokaza leži na tuženiku, pa time tuženik nije oslobođen odgovornosti za nastalu štetu osiguraniku tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

Naime, u konkretnom slučaju riječ je o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku za štetu koju je isplatio svom osiguraniku. U tom slučaju potraživanje osiguratelja, u konkretnom slučaju tužitelja koji je isplatio štetu svom osiguraniku na temelju police osiguranja,  temelji se na zakonskoj subrogaciji iz članka 963.  stavka 1. ZOO-a, da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu.

Kako je riječ o regresnom potraživanju, to se glede zastare ima primijeniti opći rok zastare ( članak 225. ZOO), a ne rokovi zastare za naknadu štete, kako to pogrešno smatra tuženik. Štetni događaj je bio 11. listopada 2015. a tužba je podnesena 17. travnja 2019., dakle unutar roka zastare od pet godina, pa se tuženikov prigovor zastare ukazuje neosnovanim.

Cijeneći sve izvedene dokaze, te imajući pri tome u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio kako u konkretnom slučaju nije riječ o višoj sili i da nije isključena odgovornost tuženika za nastalu štetu, niti je tužiteljeva tražbina zastarjela, pa se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvatiti u cijelosti.

Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate u smislu odredbe članka 29. stavka 1. i 2. u svezi članka 1086. ZOO-a.

                            Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89&14 i 70/19 dalje:ZPP).Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103,14, 118/14 i 107/15, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11,  157/13).

                            Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.173,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.173,00 kn.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 29. studenog 2019.