Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679
Broj: Rev 3011/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u S., protiv tuženika H. I. d.o.o., Z., OIB: ..., radi poništenja odluke i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-548/16-2 od 5. srpnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-44/15 od 22. siječnja 2016., u sjednici održanoj 3. prosinca 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-44/15 od 22. siječnja 2016. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo poništenje odluke tuženika – rješenja o plaći radnika "S., 28. 12. 2012." i nalaganje tuženiku isplatiti tužitelju iznos 58.940,88 kn na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 16. srpnja 2014. sve s pripadajućim zateznim kamatama te je ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 272,00 kn.
Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-548/16-2 od 5. srpnja 2018. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev upravljen na poništenje odluke tuženika – rješenja o plaći radnika "S., 28. 12. 2012." dok je njezinim djelomičnim preinačenjem naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike bruto plaće u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 16. srpnja 2014. iznos 58.940,88 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže određeno u toč. 2. izreke te presude i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos 9.650,60 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže naznačeno u toč. 3. izreke te presude.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno o troškovima postupka, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:
"1.) Ima li radnik pravo na razliku plaće ukoliko je poslodavac radniku isplaćivao plaću u iznosu koji je utvrđen ugovorom o radu i konačnom, odnosno pravomoćno utvrđenom odlukom (rješenjem) o plaći?
2.) Može li se na radnika primjenjivati povoljnije pravo koje ne proizlazi iz izvora prava navedenih u članku 76. stavak 3. Zakona o radu (NN broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), odnosno članku 9. stavku 3. Zakona o radu (NN broj 93/14 i 127/127)?"
smatrajući da o rješenju istih ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koja i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je pravno shvaćanje iz pobijane presude suprotno onom Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Revr 456/12 od 4. prosinca 2013. i Revr 56/15 od 14. veljače 2018., odnosno drugim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tim pitanjima. Predloženo je preinačenje drugostupanjske presude u njezinom pobijanom dijelu odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjske presude.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Kako je drugostupanjska presuda u dijelu kojim se pobija revizijom donesena na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) to je protiv iste, bez obzira što vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos 200.000,00 kn, dopuštena tzv. redovna revizija, sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. U takvim okolnostima sa revizijom tuženika, bez obzira što ju je tuženik podnio pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredna revizija) je trebalo postupiti kao da se radi o reviziji podnesenoj prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (tzv. redovna revizija). U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim je traženo poništenje odluke tuženika – rješenja o plaći radnika "S., 28. 12. 2012." te da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos 58.940,88 kn na ime razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 16. srpnja 2014. s pripadajućim zateznim kamatama.
Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja:
- potvrdio ju u dijelu kojim je traženo poništenje rješenja o plaći radniku od 28. prosinca 2012., ocijenivši da tužitelj u pravcu pobojnosti tog rješenja nije naveo valjane razloge u smislu odredbe čl. 330. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), a
- preinačio ju u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu mu tražene razlike plaće u spornom razdoblju; naloživši tuženiku s tog osnova isplatiti iznos 58.940,88 kn,
izrazivši pravno shvaćanje da tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji ispunjava tražene uvjete iz Kolektivnog ugovora, na temelju Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. kolovoza 2007. sklopljenog između tuženika i Udruge branitelja i invalida Domovinskog rata HŽ pripada pravo zadržati plaću koja je ugovorena ugovorom o radu, radi obavljanja poslova radnog mjesta šefa Sekcije u Prometnoj sekciji od 11. siječnja 2011. broj 2168/228 i Aneksa Ugovora o radu broj 2168/228 s ukupnim koeficijentom od 2,91, a koji je povoljniji za tužitelja od plaće koju bi ostvarivao prema Ugovoru o radu od 13. siječnja 2013. za obavljanje poslova glavnog tehnologa.
Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge iznesene u pobijanoj presudi, zbog čega se revident, a glede prigovora iznesenih u reviziji upućuje na razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi Županijskog suda u Splitu broj Gž R-548/16 od 5. srpnja 2018. sve sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP-a.
Slijedom navedenog, reviziju tuženika je trebalo odbiti kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a, time da će se na internetskim stranicama ovog suda pored ove presude objaviti drugostupanjska presuda, sve u smislu odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.