Baza je ažurirana 30.04.2025. 

zaključno sa NN 70/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                                  Poslovni broj: 5 P-1244/2019-24

 

                                                                                   

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

Poslovni broj: 5 P-1244/2019-24

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Sesvetama, po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz Z., OIB:..., zastupan po punomoćniku M. G., odvjetniku, protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O. d. P. i P., radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. svibnja 2022., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 15. lipnja 2022.

 

p r e s u d i o     j e

 

I              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I              Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj:... od dana .... godine, ovjerenoga kod javnog bilježnika I. V. iz S. dana 30. siječnja 2006. godine pod poslovnim brojem OU-130/2006, a koji glasi: "a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. b.",

 

II              Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj:... od dana ... godine, ovjerenoga kod javnog bilježnika I. V. iz S. dana 30. siječnja 2006. godine pod poslovnim brojem OU-130/2006, a koji glasi:  "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.".

 

III              Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB:... isplatiti tužitelju D. K. iz Z., OIB:... iznos od 74.286,06 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to:

 

na iznos od 859,19 kuna od 1. 5. 2008 g. pa do isplate

na iznos od 856,28 kuna od 1. 6. 2008 g. pa do isplate

na iznos od 854,12 kuna od 1. 7. 2008 g. pa do isplate

na iznos od 893,50 kuna od 1. 8. 2008 g. pa do isplate

na iznos od 884,39 kuna od 1. 9. 2008 g. pa do isplate

na iznos od 876,05 kuna od 1. 10. 2008 g. pa do isplate

na iznos od 914,76 kuna od 1. 11. 2008 g. pa do isplate

na iznos od 906,97 kuna od 1. 12. 2008 g. pa do isplate

na iznos od 931,06 kuna od 1. 1. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 934,42 kuna od 1. 2. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 936,37 kuna od 1. 3. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 942,35 kuna od 1. 4. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 934,95 kuna od 1. 5. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 920,50 kuna od 1. 6. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 912,46 kuna od 1. 7. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 1.113,81 kuna od 1. 8. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 1.111,58 kuna od 1. 9. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 1.096,86 kuna od 1. 10. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 1.087,99 kuna od 1. 11. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 1.099,09 kuna od 1. 12. 2009 g. pa do isplate

na iznos od 1.093,08 kuna od 1. 1. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 1.057,26 kuna od 1. 2. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 1.048,41 kuna od 1. 3. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 1.044,01 kuna od 1. 4. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 623,38 kuna od 1. 5. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 623,45 kuna od 1. 6. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 614,91 kuna od 1. 7. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 647,87 kuna od 1. 8. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 647,86 kuna od 1. 9. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 647,68 kuna od 1. 10. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 733,49 kuna od 1. 11. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 739,47 kuna od 1. 12. 2010 g. pa do isplate

na iznos od 733,19 kuna od 1. 1. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 733,81 kuna od 1. 2. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 731,63 kuna od 1. 3. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 725,00 kuna od 1. 4. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 720,14 kuna od 1. 5. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 725,65 kuna od 1. 6. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 722,97 kuna od 1. 7. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 721,51 kuna od 1. 8. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 720,61 kuna od 1. 9. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 719,74 kuna od 1. 10. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 716,35 kuna od 1. 11. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 715,37 kuna od 1. 12. 2011 g. pa do isplate

na iznos od 714,64 kuna od 1. 1. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 948,73 kuna od 1. 2. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 945,04 kuna od 1. 3. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 932,58 kuna od 1. 4. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 929,70 kuna od 1. 5. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 930,39 kuna od 1. 6. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 920,81 kuna od 1. 7. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 916,99 kuna od 1. 8. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 907,22 kuna od 1. 9. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 900,75 kuna od 1. 10. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 905,91 kuna od 1. 11. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 902,96 kuna od 1. 12. 2012 g. pa do isplate

na iznos od 898,95 kuna od 1. 1. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 868,91 kuna od 1. 2. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 864,49 kuna od 1. 3. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 859,80 kuna od 1. 4. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 855,70 kuna od 1. 5. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 847,57 kuna od 1. 6. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 830,38 kuna od 1. 7. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 802,21 kuna od 1. 8. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 803,43 kuna od 1. 9. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 804,37 kuna od 1. 10. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 799,99 kuna od 1. 11. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 796,66 kuna od 1. 12. 2013 g. pa do isplate

na iznos od 791,18 kuna od 1. 1. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 705,42 kuna od 1. 2. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 700,87 kuna od 1. 3. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 695,85 kuna od 1. 4. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 686,59 kuna od 1. 5. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 680,20 kuna od 1. 6. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 673,16 kuna od 1. 7. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 576,83 kuna od 1. 8. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 571,73 kuna od 1. 9. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 567,12 kuna od 1. 10. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 564,70 kuna od 1. 11. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 561,21 kuna od 1. 12. 2014 g. pa do isplate

na iznos od 555,34 kuna od 1. 1. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 474,88 kuna od 1. 2. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 470,19 kuna od 1. 3. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 463,06 kuna od 1. 4. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 454,97 kuna od 1. 5. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 450,78 kuna od 1. 6. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 446,51 kuna od 1. 7. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 363,39 kuna od 1. 8. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 358,06 kuna od 1. 9. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 358,63 kuna od 1. 10. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 352,55 kuna od 1. 11. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 349,63 kuna od 1. 12. 2015 g. pa do isplate

na iznos od 346,41 kuna od 1. 1. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 272,51 kuna od 1. 2. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 267,96 kuna od 1. 3. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 261,16 kuna od 1. 4. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 256,43 kuna od 1. 5. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 253,26 kuna od 1. 6. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 251,24 kuna od 1. 7. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 166,22 kuna od 1. 8. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 163,88 kuna od 1. 9. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 162,17 kuna od 1. 10. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 159,55 kuna od 1. 11. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 157,79 kuna od 1. 12. 2016 g. pa do isplate

na iznos od 155,77 kuna od 1. 1. 2017 g. pa do isplate

na iznos od 66,21 kuna od 1. 2. 2017 g. pa do isplate

na iznos od 64,55 kuna od 1. 3. 2017 g. pa do isplate

na iznos od 63,51 kuna od 1. 4. 2017 g. pa do isplate

na iznos od 62,53 kuna od 1. 5. 2017 g. pa do isplate

na iznos od 60,78 kuna od 1. 6. 2017 g. pa do isplate

na iznos od 59,56 kuna od 1. 7. 2017 g. pa do isplate

u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              IV              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana."

 

II              Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              1.              Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 26. siječnja 2006. sklopio Ugovora o namjenskom kreditu broj: ..., a kojim Ugovorom kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 125.000,00 EUR obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Navodi da je odredbom čl. 2. t. 1. navedenog Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužitelj dužan tuženiku iznos kredita plaćati u anuitetima, te redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, s time da ista na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,00 % godišnje sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Ističe da je odredbom čl. 7. t. 2. navedenog Ugovora ugovoreno da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora (tuženika), Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Navodi da su označene odredbe čl. 2. t. 1. i čl. 7. t. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tužitelja (banke) o kamatnim stopama ništetne. Ističe da je odredbom čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO, propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a propisano da je Ugovor ništetan ukoliko činidba nije moguća, dopuštena i određena ili odrediva. Smatra da u konkretnom slučaju činidba u pogledu kamatne stope koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku nije niti određena niti odrediva jer se kamatna stopa mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika, pa se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo. Navodi da je tuženik svojom jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu te je o istome obavještavao tužitelja samo pisanom obavijesti, bez da je za takvu promjenu tražio suglasnost tužitelja, pa je tuženik u nekoliko navrata u periodu od 2008. do 2012. mijenjao kamatnu stopu, kojim promjenama je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati tužitelju (očito se misli na tuženika) i do promjene u otplati glavnice i plaćene kamate, odnosno do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu. Navodi da predmetne ugovorne odredbe omogućuju tuženiku da promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a da pri tome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, te je time uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a koju promjenu isti nije mogao predvidjeti, a pravilnost promjene nije mogao provjeriti jer nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Smatra da se u predmetnom slučaju radi o znatnoj neravnoteži po pitanju prava i obveza između stranaka na štetu tužitelja (u ovom slučaju potrošača), jer su predmet ugovora i novčana obveza bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka te je tuženik putem predmetnih ugovornih odredbi u potpunosti izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja). Ističe da je navedeno u suprotnosti s odredbom čl. 247. ZOO-a koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Navodi da su odredbe čl. 2. t. 1. i 7. t. 2. predmetnog Ugovora u suprotnosti i s načelom savjesnosti i poštenja kao jednom od osnovnih načela Obveznog prava koje je sadržano u odredbi čl. 4. ZOO-a, a kojom je propisano da su prilikom zasnivanja obveznih odnosa i zasnivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se tog načela. Navodi da je predmetnim ugovornim odredbama dug tužitelja postao promjenjiv element na koji isti nije mogao utjecati iz razloga što je tuženik (banka) kamatu određivao jednostrano i samovoljno bez prethodnog pregovaranja s tužiteljem i prouzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja (potrošača). Ističe da su navedeni članci predmetnoga ugovora kojima se određuje promjenjivost kamatne stope u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti potrošača koji se primjenjuje kao lex specialis, a kojim je regulirana materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima. Navodi da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem od 4. srpnja 2014. posl. br. Pž-7129/13-4 na temelju kolektivne tužbe korisnika kredita s istim ugovornim odredbama uključujući i kredit tužitelja zauzeo stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika (banke) nepoštene, pa prema tome ništetne, a što je obrazloženo na strani 53-67 navedene presude i rješenja, a u ovom predmetu se radi o takvom identičnom slučaju. Smatra da sud i po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, te ističe da su odredbe čl. 2. t. 1. i čl. 7. t. 2. predmetnog Ugovora ništetne iz razloga navedenih u obrazloženju presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 4. srpnja 2014. Navodi da je isti stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije na navedenu odluku i to posl. br. Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. Ističe da je tuženik umjesto prvotno ugovorene kamatne stope od 7 % jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja, istu mijenjao čime je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita, a navedenim promjenama kamatne stope tijekom otplate kredita mijenjao se obračun, te se mijenjao mjesečni anuitet i tužitelj je preplatio mjesečne anuitete. Ističe da sukladno označenim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske svaki iznos anuiteta viši od iznosa određenog u prvom otplatnom planu se smatra nepošteno promjenjivim na štetu tužitelja, pa smatra da je tuženik u obvezi vratiti tužitelju sve što je tužitelj preplatio iznad prvotno ugovorenog mjesečnog anuiteta. Stoga predlaže da sud utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: ... od dana 26. siječnja 2006. godine, ovjerenoga kod javnog bilježnika I. V. iz S. dana 30. siječnja 2006. godine pod poslovnim brojem OU-130/2006, a koji glasi: "a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. b.", te utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: ... od dana 26. siječnja 2006. godine, ovjerenoga kod javnog bilježnika I. V. iz S. dana 30. siječnja 2006. godine pod poslovnim brojem OU-130/2006, a koji glasi:  "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.", te naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 74.286,06 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kao u izreci presude pod točkom I/III, pa do isplate, te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

 

              2.              Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u pogledu pravne osnove, visine te razloga kojima obrazlaže tužbu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 12. lipnja 2014. Osporava svojstvo potrošača tužitelju, te svojstvo potrošačkog ugovora o CHF kreditu koji je predmet spora. Navodi da čl. 3 Zakona o zaštiti potrošača izričito propisuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Navodi da je tužitelj koristio kredit za kupnju poslovnog prostora na adresi ..., što je vidljivo iz čl. 6. Ugovora o kreditu. Također tužitelj je bio vlasnik obrta Trgovački obrt "D.", a čije sjedište se nalazilo upravo u poslovnom prostoru na adresi ..., pa je očigledno da tužitelj nije potrošač i da je djelovao u okviru svoje obrtničke djelatnosti. Ističe da je iz priloženog prometa po kreditu broj ... razvidno kako veliku većinu anuiteta uopće nije platio tužitelj, već su to plaćale druge osobe i to društvo M. j.d.o.o., C. D. m. d.o.o. i to u koloni pod nazivom "naziv platitelja". Stoga ističe prigovor aktivne legitimacije na strani tužitelja vezano za potraživanja navodno (pre)plaćene iznose po osnovi ugovora o kreditu za navedene mjesece, jer iste nije platio. Navodi da je osnovni postulat instituta stjecanja bez osnove da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od koga je nešto bez osnove stekao, pa je samo onaj od kojeg je nešto bez osnove stečeno aktivno legitimiran zahtijevati povrat. Ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17-2 zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih iznosa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe." Navodi da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u spomenutom predmetu bavio konkretnim kolektivnim sporom i konkretnim pojedinačnim postupkom pokrenutim upravo temeljem presude iz tog kolektivnog spora. Ističe da se u ovom predmetu radi o europskom kreditu te je iz navedenog razloga ključno utvrditi postoji li za tužitelja ta kolektivna tužba koja je prekinula zastaru za njegov pojedinačni zahtjev. Smatra da je navedeno jasno iz same revizijske odluke u kolektivnom sporu broj Revt 249/14-2 Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga smatra da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da se na ovaj predmet ne mogu primijeniti utvrđenja iz konkretnog kolektivnog spora, pa nije došlo ni do prekida zastare, s obzirom da je izričito navedeno da se izreka presude ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezano uz neku drugu valutu. Stoga sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17-2 smatra da ne postoji ta kolektivna tužba koja je prekinula zastaru za tužiteljevu tražbinu i o čijoj pravomoćnosti zastara ponovno teče, pa smatra da u slučaju da je zahtjev tužitelja i osnovan, zbog zastare je potrebno odbiti sve dospjele iznose prije 12. lipnja 2014. Naime, zastarni rok stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od pet godina od dana svake pojedine uplate. Navodi da se od 1. siječnja 2013. godine kamata sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela-objektivnog parametra, te se mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve. Navodi da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje ZID ZPK/12) dodana odredba čl. 11.a koja u stavku 1. propisuje da ako su ugovorene promjenjive kamatne stope vjerovnik  je dužan definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima i kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje, te koja su referentna razdoblja) dok u stavku 2. propisuje da parametri iz stavka 1.  navedenog članka mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane. Navodi da je uprava tuženika na svojoj 688. sjednici održanoj 11. prosinca 2012. donijela Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. b. d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (dalje OUP/2013) kojim je implementirana naprijed navedenu zakonsku obvezu. Ističe da u odredbama poglavlja 3. OUP/2013 naslovljenog "Krediti-načini određivanja visine promjenjive kamatne stope" pod a) promjenjivi elementi kamatne stope i fiksni dio kamatne stope navedeno je "Kamatne stope na kredite sastavljene su od varijabilnog i fiksnog dijela. Varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope na kredite je ugovoreni parametar, ili više njih, čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, koji je jasan i poznat klijentima. Fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena, koji se ne mijenja tijekom korištenja odnosno otplate kredita.". U završnim odredbama je predviđeno "U usklađenju zatečenih kamatnih stopa ugovorenih ugovorima o stambenom kreditu s valutnom klauzulom izraženoj u kunskoj protuvrijednosti  iznosa izraženog u EUR, primjenjivat će se 6M NRS 1 za EUR."Ističe da je tužena banka korisnika kredita o tome obavijestila obaviješću od 8. siječnja 2013. Stoga počevši od 1. siječnja 2013. redovna kamata je i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara sukladno čl. 5. i 14. ZID ZPK/12, odnosno kamatna stopa je vezana uz definirani fiksni i varijabilni element (6M NRS 1 za EUR). Poziva se na stotine pravomoćni oslobađajućih presuda Visokog prekršajnog suda protiv tužene banke koje potvrđuju kako je banka postupila po čl. 11.a st. 5. ZIV ZPP/12 i definirala fiksni i varijabilni dio kamatne stope u potrošačkim ugovorima s promjenjivom kamatnog stopom zbog čega je zahtjev za razdoblje od 1. siječnja 2013. neosnovan. Vezano za obračun kamate do 1. siječnja 2013. tuženik navodi da je odredbom čl. 2 st. 1. Ugovora o kreditu navedeno kako će kamatna stopa biti obračunavana sukladno važećoj odluci o kamatnim stopama kreditora. Navodi da opći uvjeti čine sastavni dio Ugovora o kreditu, a u vrijeme sklapanja Ugovora na snazi su bili Opći uvjeti poslovanja tuženika od 6. srpnja 1999. koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. Ističe da je u čl. 5.1. navedeno da izmjene (akata kojima se utvrđuje kamatna stopa) temelje se na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta, koju banka obavlja kontinuirano s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora, rukovodeći se pritom zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa. Ističe da je takva odredba bila u skladu s tada važećim Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003. godine, a u istovjetnom tekstu je zadržana i u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2007. godine u čl. 97., ali ne i 11., te je u Zakonu o zaštiti potrošača iz 2014. u čl. 50. alineji 11 koji vrijedi i danas, ali više ne u području potrošačkog kreditiranja uslijed izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju. Ističe da tekst ugovorne odredbe u čl. 2. st. 2. Ugovora, a što je dopunjeno odredbama čl. 5.1. Općih uvjeta poslovanja tuženika iz 1999. godine govori o tome da je "redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima". Ističe da se takav modus promjenjivosti temelji na materijalnom pravu koje je vrijedilo u vrijeme sklapanja ugovora i isti nije istovjetan modusu jednostrane izmjene redovne kamate od strane banke po pukom nahođenju banke. Navodi da su navedeni Opći uvjeti nadopunjeni stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatne stope tuženika u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1. siječnja 2011., a u kojima u odredbi 2 Osnovna načela promjene kamatne stope stoji "visina i promjena kamatnih stopa ovise prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara koji određuju uvjete pod kojima se banka može zadužiti na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala, a koji se odnosi na referentne kamatne stope za pojedinu valutu i kreditni rizik Republike Hrvatske. Pored utjecaja kretanja tržišnih parametara …, na visinu i promjenu kamatnih stopa utječe i regulativni trošak poslovanja banke, odnosno financijski efekti promjena zakonske i podzakonske regulative … itd.". Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              3.              Tijekom postupka tužitelj u odnosu na prigovor zastare potraživanja tuženika ističe kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog Odjela od dana 30. siječnja 2020. donio pravno shvaćanje o tome kada počinje teći zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva. Taj rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Vezano za ništetnost poziva se na presudu suda Europske Unije posl. br. C-26/13 od 30. travnja 2014. gdje je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, koji je ugrađen u naš pravni sustav kroz odredbu članka 84. ZZP-a, pa smatra da to treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog proizlaze. Također, ponavlja navode iz tužbe. Navodi da u konkretnom slučaju u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije bio ugovoren niti jedan parametar, niti je to ugovoreno u tijeku postojanja obveze po ugovoru o kreditu sklapanjem aneksa, to je u potpunosti irelevantno navođenje parametara po kojima je tuženik navodno vršio promjenu kamatne stope. Kamatna stopa i njezina promjena nisu bili definirani jasnim i egzaktnim parametrima, slijedom čega je svaka promjena kamatne stope i pozivanje tuženika na parametre po kojima je vršena promjena kamatne stope promašeno. Koje je parametre tuženik koristio za izračun anuiteta, odnosno dijela anuiteta koji se odnosi na kamatnu stopu na kredit tuženika, nije poznato niti je isto ugovoreno, stoga tužitelj smatra da ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa na temelju takove ništetne odredbe ugovora o kreditu, a ti preplaćeni iznosi se odnose na razliku između onoga što je tužitelj preplatio radi nezakonitoga podizanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu.

 

4.              Tijekom postupka tuženik ponavlja da tužitelj nije potrošač već poduzetnik, a predmetni Ugovor o kreditu nije potrošački ugovor već poduzetnički ugovor, a kolektivna tužba nije prekinula zastaru za poduzetnike odnosno korisnike poduzetničkih ugovora. Navodi da je Ugovorom o kreditu ugovoren anuitet u iznosu od 1.108,57 EUR (čl. 7. Ugovora o kreditu) da bi se tokom otplate anuitet mijenjao na sljedeći način: od 1. travnja 2008. anuitet iznosi 1.039,89 EUR, od 1. srpnja 2008. anuitet iznosi, 1.043,93 EUR, od 1. listopada 2008. anuitet iznosi 1.046,91 EUR, od 1. srpnja 2009. anuitet iznosi 1.064,49 EUR, od 1. siječnja 2010. anuitet iznosi 1.061,27 EUR, od 1. travnja 2010. anuitet iznosi 1.024,09 EUR, od 1. srpnja 2010. anuitet iznosi 1.026,71 EUR, od 1. listopada 2010. anuitet iznosi 1.034,00 EUR, od 1. siječnja 2012. anuitet iznosi 1.053,30 EUR, od 1. siječnja 2013. anuitet iznosi 1.050,85 EUR, od 1. srpnja 2013. anuitet iznosi 1.048,53 EUR, od 1. siječnja 2014. anuitet iznosi 1.041,98 EUR, od 1. srpnja 2014. anuitet iznosi 1.034,40 EUR, od 1. siječnja 2015. anuitet iznosi 1.028,44 EUR, od 1. srpnja 2015. anuitet iznosi 1.022,43 EUR, od 1. siječnja 2016. anuitet iznosi 1.017,15 EUR, od 1. srpnja 2016. anuitet iznosi 1.011,10 EUR, od 1. siječnja 2017. anuitet iznosi 1.004,74 EUR, od 1. srpnja 2017. anuitet iznosi 999,45 EUR, od 1. siječnja 2018. anuitet iznosi 995,71 EUR, od 1. srpnja 2018. anuitet iznosi 993,16 EUR, od 1.  siječnja 2019. anuitet iznosi 991,66 EUR i od 1. srpnja 2019. anuitet iznosi 990,89 EUR, pa tužitelju anuitet nikada nije prešao početno ugovoreni anuitet od 1.108,57 EUR. Znači tokom otplate kredita tužitelju se anuitet za cijelo vrijeme otplate smanjivao u odnosu na početno ugovoreni anuitet. U situaciji sveopće svjetske krize koja je pogodila cijeli svijet a posebice bankarski sektor, banka je tužitelju smanjila iznos anuiteta, pa postavlja pitanje da li se u tom slučaju može govoriti o nepoštenom postupanju banke, odnosno da li je takvo smanjenje anuiteta dovelo do znatne neravnoteže između ugovornih strana, te smatra da nije. I dalje osporava svojstvo potrošača tužitelju i njegovu aktivnu legitimaciju. Tuženik smatra da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2008., pa čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove tužitelju, a što tuženik osporava, vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu.

 

5.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu broj ..., kreditna partija broj ... od dana 26. siječnja 2006. godine (list 11-17), izvadak iz zk.ul.... k.o. S. i to poduložak ... i ... (list 18-19), plan otplate po kreditu (list 20-24), izračun više plaćenih kamata (lista 25-28), promet po kreditu tužitelja (list 29-43 i 58-77), obavijest o promjeni kamatne stope od 8. siječnja 2013. (list 78), Opće uvjete poslovanja s građanima tuženika od 1. listopada 1999. (list 79-83), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 1. siječnja 2011. (list 84-85), Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama od 1. srpnja 2013. (list 87-91), izvadak iz obrtnog registra za Trgovački obrt "D." vlasnika D. K. (list 92-93), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. lipnja 2017. uz izmijenjeni otplatni plan (list 124-126), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. prosinca 2014. uz izmijenjeni otplatni plan (list 127-130), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. lipnja 2015. uz izmijenjeni otplatni plan (list 131-134), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. prosinca 2016. uz izmijenjeni otplatni plan (list 135-138), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. prosinca 2015. uz izmijenjeni otplatni plan (list 139-142), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. lipnja 2016. uz izmijenjeni otplatni plan (list 143-146), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. siječnja 2012. uz izmijenjeni otplatni plan (list 147-149), obavijest o promjeni kamatne stope od 8. siječnja 2013. (list 150), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. srpnja 2013. uz izmijenjeni otplatni plan (list 151-154), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. prosinca 2013. uz izmijenjeni otplatni plan (list 156-159), obavijest o promjeni kamatne stope od 3. lipnja 2014. uz izmijenjeni otplatni plan (list 160-163), obavijest o promjeni kamatne stope od 15. siječnja 2010. uz izmijenjeni otplatni plan (list 164-167), obavijest o promjeni kamatne stope od 7. travnja 2010. uz izmijenjeni otplatni plan (list 168-171), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. srpnja 2010. uz izmijenjeni otplatni plan (list 172-175), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. listopada 2010. uz izmijenjeni otplatni plan (list 176-179), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. siječnja 2012. uz izmijenjeni otplatni plan (list 180-183), obavijest o promjeni kamatne stope od 24. travnja 2008. (list 184), obavijest o promjeni kamatne stope od 22. srpnja 2008. (list 185), obavijest o promjeni kamatne stope od 24. listopada 2008. (list 186), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. lipnja 2009. uz izmijenjeni otplatni plan (list 187-190), izjavu M. j.d.o.o. od 8. lipnja 2021. (list 204), izjavu S. G. od 8. lipnja 2021. (list 205), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj ... (list 226-227), te je saslušao tužitelja kao stranku u postupku.

 

              6.              Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

 

              7.              Nesporno je među strankama da je tuženik kao davatelj kredita-banka s tužiteljem kao korisnikom kredita dana 26. siječnja 2006. sklopio ugovor o kreditu br. ..., kreditna partija broj ... u iznosu od 125.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti (čl. 1. Ugovora) s rokom otplate od 15 godina (čl. 3. Ugovora) i kamatnu stopu od 7,00 % godišnje koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika (čl. 2. Ugovora). Sud je također izvršio uvid u navedeni Ugovor o namjenskom kreditu (list 11-17), a koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika I. V. pod brojem OU-130/2006 dana 30. siječnja 2006. Iz čl. 6. Ugovora razvidno je da je namjena kredita kupnja poslovnog prostora i to lokala br... u prizemlju poslovne diletacije površine ... m2 povezan s 0,37/100 dijela čkbr. ... upisano u z.k.ul. ... k.o. S. i zajedničkim dijelovima poslovne diletacije u 0,76/100 dijela u S., upisanog u z.k. ul. broj ... zemljišnoknjižno tijelo ..., poduložak br..., k.o. S.. Također uvidom u navedeni Ugovor o kreditu razvidno je da početni mjesečni anuitet iznosi 1.108,57 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za EUR na dan plaćanja.

 

              8.              Među strankama je sporno da li je odredba iz Ugovora o kreditu sukladno kojoj je kamatna stopa promjenjiva nepoštena, a time i ništetna, odnosno da li tužitelj ima svojstvo potrošača, te da li je isti aktivno legitimiran u ovom postupku, te u svezi s time da li tužitelj može osnovano od tuženika zahtijevati isplatu na ime neosnovano naplaćenih ugovornih kamata u utuženom razdoblju, a sporan je i prigovor zastare potraživanja.

 

              9.              Tužitelj se u ovom postupku poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u kolektivnoj tužbi Udruge za kredite u vrijednosti CHF. Uvidom u navedenu pravomoćnu presudu utvrđeno je da je predmet navedenog spora između ostalog zaštita kolektivnih interesa potrošača koju tamo tužitelj zahtjeva u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača smatrajući da su odredbe iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženika, sadržajno bile nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, čime da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. Prvostupanjski sud prihvatio je takav tužbeni zahtjev tamo tužitelja izrazivši pravno shvaćanje da ugovorne odredbe kojima su tužene banke u  tim ugovorima ugovorile redovnu kamatnu stopu, a koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva, u skladu sa jednostranim odlukama tuženika, su nepoštene odredbe kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, a posljedica čega je ništetnost takvih ugovornih odredbi.

 

              10.              Imajući na umu navedeno sud smatra da se navedena presuda ne može primijeniti u ovom slučaju s obzirom da se u ovom slučaju radi o ugovoru u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u EUR, premda se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

              11.              Tuženik prvenstveno tužitelju osporava svojstvo potrošača, s obzirom da je iz samog Ugovora o kreditu razvidno da je isti sklopljen radi kupnje poslovnog prostora, a kako je već rečeno, pa je sud radi razjašnjenja svrhe kupnje navedenog poslovnog prostora proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

 

              12.              Prilikom saslušanja tužitelj navodi da je navedeni kredit podigao radi kupnje poslovnog prostora u stambeno-poslovnoj zgradi S. Navodi da je njegova sestra kupila stan u navedenoj zgradi, te je imao namjeru taj poslovni prostor prenamijeniti u stambeni, međutim prvo vrijeme ništa nije radio s navedenim poslovnim prostorom. Nakon toga se zaposlio u firmi C. D. d.o.o., a kojoj firmi je ustupio taj poslovni prostor. Navodi da je navedena firma bila u tom poslovnom prostoru negdje od 2008., više se ne sjeća točnog mjeseca, negdje do 2015. ili 2016., te se ta firma bavila prodajom tekstila. Navodi da je od navedene firme primao plaću u vidu minimalne plaće koja je tada bila propisana zakonom, a  navedena firma je plaćala njegovu ratu kredita za navedeni poslovni prostor, te su zato u otplatama vidljive otplate kredita od strane navedene firme. Ista firma mu nije plaćala nikakvu posebnu najamninu, odnosno zakupninu za navedeni poslovni prostor. Nakon toga je u navedeni poslovni prostor došla druga firma M. d.o.o., s kojom je bilo na isti način dogovoreno da on radi u navedenoj firmi također za minimalnu plaću, a da oni plaćaju njegovu ratu kredita za navedeni poslovni prostor. Ta firma se također bavi prodajom tekstila i još uvijek se nalazi u navedenom poslovnom prostoru. Navodi da mu oni također ne plaćaju posebno najamninu za navedeni poslovni prostor. Prije predmetnog kredita nikada ranije nije dizao kredit, te mu je ovo bio prvi kredit. Ističe da je od banke tražio da mu ponude nešto što je najbolje i najpovoljnije, te mu je navedena vrsta kredita ponuđena kao najpovoljnija koju su mu tada mogli ponuditi. Uz kredit je dobio i odluku o kamatnim stopama banke. On je mislio da promjena kamatne stope znači nekakve minimalne promjene od 100,00 do 200,00 kuna mjesečno, a nije mislio da to mogu toliko dizati. Navodi da mu je rata zbog promjene kamatne stope na više bila veća, a misli da se radilo o iznosu od čak 1.500,00 kuna mjesečno. Više se točno ne sjeća kada su počele rasti te rate kredita, te kada je počela rasti kamata, ali sjeća se da je kulminacija toga bila oko 2015. godine. Navodi da mu rata kredita nikada nije bila manja od početne rate, a niti mu je kamata bila manja od početno ugovorene kamate. Navodi da i njegova sestra radi u bankarskom sektoru, odnosno ista je radila kao pravnik u jednoj drugoj banci, a ne u Z. b., te mu je i ona, kao i službenik u banci gdje je digao kredit, rekla da ta promjena kamatne stope nije nikada nešto drastično. Navodi da je on negdje od 2012. do 2015. ili 2016. imao obrt D., koji se bavio prodajom tekstila, te je imao lokal u I. c., a supruga je radila u navedenom lokalu. U vrijeme podizanja predmetnog kredita nije bio vlasnik nikakvog obrta. Nakon što je punomoćnik tužitelja predočio tužitelju izvadak iz obrtnog registra iz kojeg proizlazi da je navedeni obrt D. osnovan 2002., te je zatvoren 2010., te postavio pitanje tužitelju da li je onda moguće da je navedeni obrt imao u navedenom periodu kao što stoji u obrtnom registru, tužitelj nakon toga navodi da je onda sigurno obrt bio otvoren kako je navedeno u obrtnom registru, međutim u određenim periodima taj obrt nije radio, ali on sada više nije siguran točno koje su to godine bile kada obrt nije radio. Na pitanje zašto je, ako obrt nije radio, 2009. upisao nove djelatnosti u navedeni obrt, tužitelj navodi da nije rekao da obrt nije radio već samo da u određenom periodu nije radio, a on se više ne sjeća kojih je to godina bilo. Napominje da je supruga ustvari radila preko navedenog obrta. Navodi da je obrt bio registriran na njega. Navodi da je on vlasnik društva M. j.d.o.o. Direktor društva C. D. d.o.o. je bila S. G., koja je ujedno bila i vlasnik navedene tvrtke, a u navedenoj firmi je udjele imao i jedan K. C. Z. Navodi da je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu isti pročitao. Više se ne sjeća kolika je bila ugovorena početna kamatna stopa, ali piše u Ugovoru. Bio je svjestan da se ta početna kamatna stopa može mijenjati, ali je mislio da se može raditi samo o manjim iznosima. U vrijeme podizanja kredita osim obrta D. nije bio vlasnik nekog drugog trgovačkog društva. Ponavlja da su osim njega rate kredita plaćale i tvrtke C. D. d.o.o. i M. j.d.o.o., a kako je bilo najpovoljnije u određenom periodu, da se sačuva navedeni poslovni prostor.

 

13.              Uvidom u neslužbenu kopiju izvatka iz obrtnog registra za Trgovački obrt "D." (list 92-93) utvrđeno je da je vlasnik navedenog obrta bio ovdje tužitelj, te je navedeni obrt osnovan 5. prosinca 2002., te je počeo s radom 12. prosinca 2002., a obrt je prestao raditi 31. prosinca 2010., a pretežita djelatnost obrta je trgovina na malo odjećom u specijaliziranim prodavaonicama. Iz navedenog izvatka iz obrtnog registra razvidno je da je kao sjedište navedenoga obrta navedena upravo adresa poslovnog prostora koji je bio predmet Ugovora o namjenskom kreditu između stranaka i to S. Također je razvidno da je 21. studenoga 2008. godine upisan izdvojeni pogon u S., dakle upravo na adresi predmetnog poslovnog prostora koji je bio predmet Ugovora o namjenskom kreditu između stranaka, a prestanak navedenog izdvojenog pogona na navedenoj adresi je registriran 8. srpnja 2010.

 

14.              Ovdje valja reći da čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisuje da u smislu navedenog Zakona potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Dakle za status potrošača trebaju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta i to da se radi o fizičkoj osobi i da ista sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u cilju njene poslovne djelatnosti već u osobne nekomercijalne svrhe.

 

15.              Iz iskaza samog tužitelja je razvidno da je otpočetka korištenja navedenoga poslovnog prostora isti poslovni prostor korišten u poslovne svrhe, odnosno u istom poslovnom prostoru je poslovala tvrtka C. D. d.o.o., prema iskazu tužitelja od 2008. do 2015. ili 2016., premda tužitelj u spis nije dostavio Ugovor o zakupu, odnosno najmu poslovnog prostora s navedenom tvrtkom. Nakon toga je u poslovnom prostoru poslovala tvrtka M. j.d.o.o., a koja svoju poslovnu djelatnost i dalje vrši u svojem poslovnom prostoru, prema iskazu samog tužitelja, a navedena tvrtka je u vlasništvu tužitelja. Također, obje navedene tvrtke su plaćale rate predmetnog kredita za navedeni poslovni prostor. Stoga sud smatra da iz navedenoga proizlazi da je navedeni poslovni prostor kupljen upravo zato da bi tužitelj djelovao na tržištu u svrhu poslovne djelatnosti, a ne radi se o kupnji poslovnog prostora u osobne nekomercijalne svrhe. Imajući na umu navedeno sud smatra da tužitelj nije potrošač, kako je to propisano čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP/03, a iste odredbe su propisane i u čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 dalje ZZP/07), te u čl. 5. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 dalje ZZP/14).

 

16.              Također treba naglasiti da je odredbom članka 81. stavka 1. i 2. ZZP/03 važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Dakle, da je utvrđeno i da je tužitelj potrošač na tužitelju je teret dokazivanja da su takve odredbe dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

17.              Kako je već rečeno početni mjesečni anuitet za predmetni kredit iznosi 1.108,57 EUR u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za EUR na dan plaćanja. Između stranaka je nesporno da se kamatna stopa po predmetnom kreditu mijenjala od početno ugovorenih 7 % godišnje, naviše sve do 1. siječnja 2017., a o čemu je tužitelj obavještavan. Naime istome su dostavljene obavijest o promjeni kamatne stope od 1. lipnja 2017. uz izmijenjeni otplatni plan (list 124-126), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. prosinca 2014. uz izmijenjeni otplatni plan (list 127-130), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. lipnja 2015. uz izmijenjeni otplatni plan (list 131-134), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. prosinca 2016. uz izmijenjeni otplatni plan (list 135-138), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. prosinca 2015. uz izmijenjeni otplatni plan (list 139-142), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. lipnja 2016. uz izmijenjeni otplatni plan (list 143-146), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. siječnja 2012. uz izmijenjeni otplatni plan (list 147-149), obavijest o promjeni kamatne stope od 8. siječnja 2013. (list 150), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. srpnja 2013. uz izmijenjeni otplatni plan (list 151-154), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. prosinca 2013. uz izmijenjeni otplatni plan (list 156-159), obavijest o promjeni kamatne stope od 3. lipnja 2014. uz izmijenjeni otplatni plan (list 160-163), obavijest o promjeni kamatne stope od 15. siječnja 2010. uz izmijenjeni otplatni plan (list 164-167), obavijest o promjeni kamatne stope od 7. travnja 2010. uz izmijenjeni otplatni plan (list 168-171), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. srpnja 2010. uz izmijenjeni otplatni plan (list 172-175), obavijest o promjeni kamatne stope od 2. listopada 2010. uz izmijenjeni otplatni plan (list 176-179), obavijest o promjeni kamatne stope od 1. siječnja 2012. uz izmijenjeni otplatni plan (list 180-183), obavijest o promjeni kamatne stope od 24. travnja 2008. (list 184), obavijest o promjeni kamatne stope od 22. srpnja 2008. (list 185), obavijest o promjeni kamatne stope od 24. listopada 2008. (list 186) i obavijest o promjeni kamatne stope od 2. lipnja 2009. uz izmijenjeni otplatni plan (list 187-190) iz kojih je razvidno da je točno da je s 1. travnja 2008. godine kamatna stopa porasla na 8,54 % godišnje, te 1. srpnja 2008. godine na 8,62 % godišnje, 1. listopada 2008. na 8,68 % godišnje, 1. srpnja 2009. na 9,05 % godišnje, 1. siječnja 2010. na 8,98 % godišnje, 1. travnja 2010. na 8,15 % godišnje, 1. srpnja 2010. na 8,21 % godišnje, 1. listopada 2010. na 8,38 % godišnje, 1. siječnja 2012. na 8,88 % godišnje, 1. siječnja 2013. na 8,81 % godišnje, 1. srpnja 2013. na 8,74 % godišnje, 1. siječnja 2014. na 8,53 % godišnje, 1. srpnja 2014. na 8,27 % godišnje, 1. siječnja 2015. na 8,05 % godišnje, 1. srpnja 2015. na 7,81 % godišnje, 1. siječnja 2016. na 7,58 % godišnje, 1. srpnja 2016. na 7,29 % godišnje, da bi nakon 1. srpnja 2017. kamatna stopa bila ispod početno ugovorene kamatne stope od 7 %, odnosno od 1. siječnja 2017. na 6,95 % godišnje te se 1. srpnja 2017. dalje smanjila na 6,63 % godišnje. Navedeno je razvidno i iz pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj ... (list 226-227), koji pregled je doduše dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim na istome se pregledno vide datumi promjena kamatnih stopa iz navedenih obavijesti od lista 124-190. Iz navedenih obavijesti s lista 124 do 190 je razvidno da bez obzira na porast kamatne stope u razdoblju od 1. travnja 2008. do 1. siječnja 2017., mjesečni anuitet tužitelju nikada nije bio veći od početno ugovorenog mjesečnog anuiteta u iznosu od 1.108,57 EUR, već je dapače anuitet u cijelom tom periodu bio i manji od početno ugovorenog, pa je isti tako 1. travnja 2008. godine iznosio 1.039,89 EUR, te 1. srpnja 2008. godine iznosio 1.043,93 EUR,  1. listopada 2008. iznosio 1.046,91 EUR, 1. srpnja 2009. iznosio 1.064,49 EUR, 1. siječnja 2010. iznosio 1.061,27 EUR, 1. travnja 2010. iznosio 1.024,09 EUR, 1. srpnja 2010. iznosio 1.026,71 EUR, 1. listopada 2010. iznosio 1.034,00 EUR, 1. siječnja 2012. iznosio 1.053,30 EUR, 1. siječnja 2013. iznosio 1.050,85 EUR, 1. srpnja 2013. iznosio 1.048,53 EUR, 1. siječnja 2014. iznosio 1.041,98 EUR, 1. srpnja 2014. iznosio 1.034,40 EUR, 1. siječnja 2015. iznosio 1.028,44 EUR, 1. srpnja 2015. iznosio 1.022,43 EUR, 1. siječnja 2016. iznosio 1.017,15 EUR i 1. srpnja 2016. iznosio 1.011,10 EUR.

 

18.              Stoga je netočna tvrdnja tužitelja u njegovom iskazu da su mu rate anuiteta rasle zbog promjene kamatne stope. Imajući na umu navedeno sud smatra da se ne može automatski smatrati da je odredba Ugovora o kreditu o kojoj se nije posebno pregovaralo nepoštena, s obzirom da povećanje kamatne stope u predmetnom slučaju nije dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na strani korisnika kredita, ovdje tužitelja, a kako je već rečeno tužitelj uopće po mišljenju ovog suda i nema status potrošača, s obzirom da je navedeni poslovni prostor zbog kojega je i podigao kredit broj ..., kreditna partija broj ... kupljen zbog obavljanja poslovne djelatnosti, kako je već ranije navedeno.

 

19.              Ovdje također valja reći da kako u predmetnom slučaju se ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Udruge iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kako je već ranije rečeno, to je onda osnovan i prigovor zastare tuženika za sva potraživanja dospjela prije 12. lipnja 2014. Naime, tužba u ovom postupku je podnijeta ovom sudu 12. lipnja 2019., a u ovom slučaju treba primijeniti zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) od svake pojedine uplate anuiteta tužitelja.

 

20.              Stoga imajući na umu sva utvrđenja suda tijekom ovog postupka, odnosno kako je sud utvrdio da tužitelj nema svojstvo potrošača, pa se samim time ne radi o potrošačkom ugovoru između stranaka, te kako je utvrdio i da porastom kamatne stope nije došlo do porasta mjesečnog anuiteta rate kredita tužitelja, već je dapače ista bila i manja od početno ugovorene rate anuiteta kredita, pa nije moglo doći do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na strani tužitelja kao korisnika kredita, da isti i ima svojstvo potrošača, stoga je odlučeno kao pod točkama I/I i I/II izreke presude.

 

21.              S obzirom na navedeno neosnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu, s obzirom da nisu utvrđene ništetne odredbe predmetnog kredita, sadržane u čl. 2. t. 1. i čl. 7. t. 2. Također, valja napomenuti što se tiče isplate da je, kako je već rečeno, potraživanje tužitelja u zastari za sva potraživanja dospjela prije 12. lipnja 2014. Imajući na umu navedeno odlučeno je kao pod točkom I/III izreke presude.

 

22.              Kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja pod točkama I/I, I/II i I/III izreke presude, to je neosnovan i zahtjev istoga za naknadom troškova parničnog postupka pa je odlučeno kao pod točkom I/IV izreke presude.

 

23.              Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan  tuženiku  nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 10.000,00 kuna.

 

              24.              Trošak se sastoji od zastupanja tuženika po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 11. prosinca 2019., 28. listopada 2020., 12. svibnja 2021. i 22. travnja 2022., te pristup na ročišta od 12. listopada 2020., 24. svibnja 2021. i 3. svibnja 2022. po 100 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 800 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn temeljem Tbr.  50 Tarife  iznosi 8.000,00 kuna  uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 42 Tarife  u iznosu od 2.000,00 kuna ukupno 10.000,00 kuna.

 

25.              Odluka o kamatama na troškove postupka temelji se na čl. 30. st. 3 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14) u svezi sa čl. 29 st. 2 ZOO-a.

 

 

U Sesvetama 15. lipnja 2022.

 

 

S U D A C

Andrea Herendić, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u tri (3) primjerka.

 

 

DNA:

  1. tužitelju po pun. na broj: 313
  2. tuženiku po pun.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu