Broj: Revt 145/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u S., protiv tuženika Đ. J., vlasnika obrta za vađenje i obradu kamena Đ. J. iz N., otok B., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5549/2014-2 od 7. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-783/2012 od 31. ožujka 2014., u sjednici održanoj 3. prosinca 2019.,
p r e s u d i o j e
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5549/2014-2 od 7. prosinca 2017. preinačena je presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-783/2012 od 31. ožujka 2014. odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos 144.166,83 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 30. svibnja 2012. do isplate.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, odnosno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Kako je pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) to je protiv iste dopuštena tzv. redovna revizija, sve na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a. U skladu s tim, a postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude istu preinačio te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a nakon što je primjenom odredbe čl. 373.a ZPP-a utvrdio činjenice odlučne za ovaj spor i baš:
- da su stranke bile u ugovornom odnosu, a na temelju pisanog ugovora sklopljenog 25. srpnja 2007. kojim je ugovoreno da će tuženik na stambenom objektu G. na B., čiji investitor je bio tužitelj izvesti radove postavljanje kamena na tom objektu, a sve prema ugovorenom troškovniku s jediničnim cijenama, koji je sastavni dio tog ugovora, a prema kojem
- da je ukupna cijena nabave materijala i izvođenja ugovorenih radova iznosila 2.498.466,06 kn,
- da je tužitelj tuženiku za izvedene radove isplatio iznos 2.301.348,06 kn, a da vrijednost stvarno izvedenih radova prema ovjerenoj desetoj situaciji ispostavljenoj po tuženiku 18. ožujka 2009. je iznosila 2.160.181,23 kn,
- da je tužitelj odbio tuženiku ovjeriti ispostavljenu jedanaestu situaciju od 16. srpnja 2009. prema kojoj ukupna vrijednost izvedenih radova iznosi 2.317.416,39 kn, zanemarujući
- da je tuženik dio radova iskazanih u jedanaestoj situaciji naknadno izveo,
izrazivši pravno shvaćanje da je ugovorni odnos između stranaka, premda u pisanom ugovoru koji je nazvan "ugovor o građenju", sadržajno bio ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), te ocijenivši da tužitelj, a na kome je bio teret dokaza u tijeku postupka nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, a glede navodno preplaćenog iznosa vezano za ugovorene, a neizvedene radove od strane tuženika, a niti stvarnu visinu tog iznosa, je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.
Osporavajući pravilnost pobijane presude tužitelj u reviziji, premda pozivajući se na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, sadržajno prigovara pravilnosti ocjene izvedenih dokaza vršeći pritom njihovu preocjenu, a čime faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, što u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj ne može biti predmet ocjenjivanja, sve u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili koji pobija navod i dokaze protivnika.
Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.
Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenica odlučit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Kako je drugostupanjski sud upravo polazeći od citiranih odredbi, te dokaza ponuđenih od strane tužitelja i izvedenih u postupku, ocijenio da tužitelj u postupku nije uspio dokazati činjenicu da je platio tuženiku radove i koje ovaj nije izveo, to je pravilno tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim te je odbijen.
Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
