Broj: Gž-2471/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužitelja K. Đ. iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. B. i p. d.o.o. sa sjedištem u Z., protiv tuženice O. b. d.d., Z., OIB:…, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva A. & A. d.o.o. sa sjedištem u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-246/18-10 od 10. rujna 2018., 6. prosinca 2019.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-246/18-10 od 10. rujna 2018.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke naloženo je tuženici O. b. d.d., Z., OIB:…, da tužitelju K. Đ. iz K., OIB: ..., isplati iznos od 11.365,28 kuna sa zateznom kamatom tekućom od  1. prosinca 2017. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana. U dijelu pod točkom II. izreke naloženo je tuženici naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.800,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenje prvostupanjske presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

Protiv navedene presude pravovremeno se žali tuženik pobijajući istu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud pobijanu presudu preinači.

Na žalbu je odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, naročito ne ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi odnosno razlozima presude, te se može ispitati, te je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženici radi vraćanja iznosa od 11.365,28 kuna uvećanog za zateznu kamatu tekuću od 30. studenoga 2017. do isplate, a koji iznos je tužitelj platio tuženici na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

Tijekom postupka nije bilo sporno, da su tuženica kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita, te M. Đ. kao zalogodavac i D. Đ. kao suprug zalogodavca 27. veljače 2007. zaključili Ugovor o kreditu, br…. SN, oznake:… sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zk. ul. 1., podulošku br. 9 k.o. B., a koji je potvrđen od strane javne bilježnice V. M. iz Z. pod brojem OV-3265/07 od 2. ožujka 2007. Također, nije sporno da je tuženica temeljem Ugovora o kreditu odobrila tužitelju stambeni kredit za adaptaciju stana i zatvaranje postojećeg kredita u iznosu od 81.040,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok od 25 godina, s tim se otplata kredita vrši u 300 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu tuženica utvrđuje planom otplate.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio uvidom u pismo namjere od 10. listopada 2017. da je tuženica isto izdala temeljem zahtjeva tužitelja radi prijevremene otplate kredita i brisovnog očitovanja koje se tuženica obveza izdati nakon što tužitelj uplati cjelokupni iznos dospjelih i nedospjelih obveza i troškova po Ugovoru o kreditu, i to iznosa od 36.877,81 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja na ime stanja ukupnog duga i iznosa od 1.511,28 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja na ime troška prijevremene otplate kredita. Nadalje, tijekom postupka je pravilno utvrđeno da je iz tužiteljevog zahtjeva za prijevremenu cjelokupnu otplatu kredita od 5. prosinca 2017. tužitelj zatražio potpunu otplatu kredita, te da je tuženica ovaj zahtjev odobrila. Iz računa br…. od 5. prosinca 2017. pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica prilikom obračuna konačne prijevremene otplate kredita za tužitelja obračunala naknadu za izvršenu uslugu u iznosu od 11.365,28 kuna pozivajući se na Odluku o tarifi naknada banke, a iz odgovora na tužbu tuženice razvidno je kako se naknada naplaćuje u visini 4% od nedospjele glavnice koja da je iznosila 284.131,89 kuna. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita je zatražio od tuženice potpunu otplatu kredita, a što je razvidno iz Pisma namjere od 10. listopada 2017. koje se izdalo u svrhu prijevremene otplate kredita i u kojem je određen iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita u visini od 1.511,28 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a koji je tužitelj platio tuženici 30. studenoga 2017., te je ponovnim obračunom tuženica je utvrdila da je tužitelj naknadu za prijevremenu otplatu kredita preplatio u iznosu od 58,27 kuna radi čega je istome izvršila povrat ovog iznosa.

Sporno je to je li tuženica imala pravo naplatiti predmetnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Naime, prvostupanjski sud smatra da je tuženica neosnovano naplatila naknadu za prijevremenu otplatu kredita jer se ista temelji na spornoj odredbi čl. 6. toč. 6.3. Ugovora o kreditu o kojoj se nije posebno pojedinačno pregovaralo jer se u konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru o kreditu, stoga je navedena sporna odredba ništetna.

Prema spornoj odredbi čl. 6. toč. 6.2. predmetnog Ugovora o kreditu (koji je sklopljen 27. veljače 2007.), korisnik kredita može zatražiti prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita o čemu pisano odobrenje donosi Banka, dok je toč. 6.3. istog članka određeno da će za odustanak od kredita i za prijevremenu potpunu ili djelomičnu otplatu kredita, Banka naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke.

Naime, u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, u nastavku teksta: ZZP) koji u čl. 81. st. 1., određuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka, smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Nadalje, stavkom 4. čl. 81. ZZP-a, određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je st. 2. istog članka određeno, da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Smatra se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Naime, kako iz stanja spisa proizlazi da tuženica nikakvim dokazima nije osporila navode tužitelja da se o spornoj ugovornoj odredbi iz članka čl. 6. toč. 6.3. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj odredbe čl. 6. toč. 6.3. Ugovora o kreditu, stoga po shvaćaju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništava, u smislu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03.

Naime, tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan dokaz na okolnost da je zaista imao troškove zbog rješavanja tužiteljevog zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita. Nadalje, za istaknuti je da tuženik posljedično tome nije dokazao ni visinu troškova koju je eventualno imao. Obzirom da iz sporne odredbe ugovora o kreditu proizlazi da će tuženica naplatiti naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke, a kako Ugovor ne sadrži jasne informacije o načinu određivanja te naknade, niti podatak o tome hoće li se primjenjivati Odluka koja je važila u vrijeme nastanka ugovornog odnosa ili Odluka koja će važiti u trenutku prijevremene otplate kredita, stoga je razvidno da bi takvom ugovornom odredbom tuženik proizvoljno odredio visinu same naknade, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo.

Dakle, osnovano sud prvog stupnja navodi da naknada za prijevremenu otplatu kredita sama po sebi ne mora biti ništava, ako se o toj ugovornoj odredbi posebno pregovaralo, te da ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita ne prouzročuje neravnotežu između potrošača i trgovca.

Stoga, neovisno o činjenici je li davatelju kredita nastala šteta zbog prijevremenog vraćanja kredita prema odredbi članka 1024. ZOO-a, odnosno je li tuženik imao troškove  zbog prijevremenog zatvaranja kredita, trebalo je prvostupanjsku presudu potvrditi jer je sporna ugovorna odredba kojom je predviđeno u slučaju prijevremene potpune otplate kredita ili djelomične otplate kredita Banka ovlaštena naplatiti naknadu u skladu s Odlukom o tarifi naknada Banke nepoštena, jer se o istoj nije posebno unaprijed pregovaralo, te tuženik kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj ugovorne odredbe, a ista je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništava u smislu odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/03.

Troškovi postupka su pravilno i zakonito odmjereni u skladu s odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1., te čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima I. i II. tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split 6. prosinca 2019.