Broj: Gž-656/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice B. P. iz R., OIB …, zastupane po punomoćnici M. J., odvjetnici iz R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-151/18 od 28. prosinca 2018., 9. prosinca 2019.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-151/18 od 28. prosinca 2018.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom 1. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade isplati iznos od 64.097,50 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka. Točkom 2. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 6.250,00 kn sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke.

Tužiteljica je protiv te presude podnijela žalbu putem punomoćnika zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Tužiteljica je podnijela i osobnu žalbu u bitnome zbog istih žalbenih razloga.

Tužiteljica u žalbi tvrdi da je dokazala osnovanost zahtjeva za isplatom naknade štete, izgubljene zarade. Iz činjenice da je prije ozljeđivanja ostvarila određene rezultate na natjecanjima koji su bili popraćeni materijalnim davanjima trebalo je izvesti zaključak da bi i u 2003. da nije bila ozlijeđena, ostvarila takve rezultate i financijsku korist. Tvrdi da sud prvog stupnja nije proveo predložene dokaze, dopunsko saslušanje tužiteljice i svjedokinja koje su sudjelovale s njom na natjecanjima, a na okolnosti utvrđenja turnira i natjecanja na kojima je tužiteljica sudjelovala u 2002. i koje je propustila zbog povrede u 2003. Za sportaša koji je bio u vrhunskoj formi i ostvarivao vrhunske rezultate vrlo je izvjesno da bi i u slijedećoj godini ostvario vrhunske rezultate na natjecanjima, barem srebrnu ili brončanu medalju. Tvrdi da je potvrda kluba vjerodostojan dokaz o podacima njezinih ranijih natjecanja jer je isključivo klub ovlašten dati takve podatke. U osobnoj žalbi tužiteljica navodi da je kuglački sport specifičan, da je u tom sportu osnova preciznost, smirenost i izdržljivost i da kuglači vrhunske rezultate mogu ostvarivati dugi niz godina.

              Predlaže uvaženje žalbe.

Odgovorom na žalbu osporavaju se svi žalbeni navodi.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osim toga nisu opravdani ni navodi tuženika iz odgovora na žalbu o nepravovremenosti osobne žalbe tužiteljice jer je ta žalba dostavljena pravovremeno unutar roka od 15 dana od donošenja presude.

Sud prvog stupnja utvrdio je:

- da tužiteljica potražuje naknadu štete izgubljenu zaradu u iznosu od 64.097,50 kn u visini materijalnih davanja koja bi joj bila isplaćena za postignute vrhunske rezultate u kuglanju na državnoj i svjetskoj razini u 2003., da nije ozlijeđena.

- da potraživani iznos predstavlja prosjek naknada koje je ostvarila tužiteljica u razdoblju prije ozljeđivanja i nakon oporavka.

- odbio je dokazni prijedlog za dopunskim saslušanjem tužiteljice i svjedoka V. T. i Z. L. na okolnost izgubljene zarade tužiteljice obrazlažući da se tek na tim dokazima ne bi moglo temeljiti utvrđenje o osnovanosti i visini zahtjeva.

- na dopisu K. k. R. (u kojemu su navedeni postignuti rezultati tužiteljica ostvareni u 2002.) se ne može temeljiti zaključak da bi tužiteljica ostvarila takve rezultate i u 2003. (da nije bila ozlijeđena).

Zaključno je utvrdio da se kod sportskih natjecanja ne može pretpostavljati kakav bi bio nečiji plasman jer niti jedan natjecatelj ne može biti siguran da će osvojiti pojedinu medalju ili plasman.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je pravomoćno odlučeno o odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužiteljice u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. ožujka 2003. i da je tužiteljici pravomoćno dosuđena nematerijalna šteta u iznosu od 28.370,00 kn sa zateznima kamatama od dospijeća do isplate. Sporno je ostvaruje li tužiteljica pravo na daljnju nematerijalnu štetu, izmaklu korist u iznosu od 64.097,50 kn.

Naime, iznos koji tužiteljica potražuje na ime izmakle koristi u bitnome predstavlja visinu pretpostavljenih novčanih nagrada koje bi tužiteljica ostvarila u 2003. za ostvarene vrhunske rezultate na državnom i svjetskom prvenstvu (od 1. do 3. mjesta na pojedinačnim turnirima i svjetskim kupovima, osvojene poene i setove). Tužiteljica u bitnome tvrdi da bi takve rezultate ostvarila i u 2003. da nije bila ozljeđenja.

Iz sadržaja dopisa K. k. „R. K.“ proizlazi da je izračun izrađen na bazi prosječnih rezultata koje je ostvarila tužiteljica do trenutka nesreće i nakon povratka u formu. Tim obračunom predviđen je određeni broj pobjeda na utakmicama, osvojenih poena, osvojenih setova, najboljih rezultata utakmice, prvih odnosno trećih mjesta u ligi i pretpostavljenih drugih mjesta i nagrada koje se isplaćuje za to.

              Odredbom članka 189. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je stavkom 3 istog članka propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobit koja se mogla osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da tužiteljica nije dokazala i da se predloženim dokazima (dopunskim saslušanjem tužiteljice i predloženih svjedokinja) ne bi mogla dokazati visina štete, izmakle koristi. Na činjenici da je tužiteljica ostvarila vrhunske rezultate u kuglanju 2012. (određeni broj pobjeda na utakmicama, osvojenih poena, osvojenih setova, najboljih rezultata utakmice) ne bi se mogao temeljiti zaključak da bi po redovnom tijeku stvari takve vrhunske rezultate (u tom prosjeku) ostvariti i u 2013.

Naime, kao pretpostavka priznanja prava nekoj osobi na naknadu izmakle koristi između ostaloga potrebno je postojanje objektivne vjerojatnosti da bi oštećenica zaista stekla dobit da u tome nije bila spriječena.

Budući da je ostvarenje vrhunskih rezultata u sportu (pobjeda na utakmicama, ostvarenje određenog broj poene, setova i najboljih rezultata na utakmicama za koje se isplaćuju novčane u nagrade) buduća neizvjesna okolnost, tužiteljica tvrdnjom o ostvarenim rezultatima u 2012. nije učinila objektivno vjerojatnim da bi ostvarila tako dobre rezultate i u 2013., a sukladno tome ni da bi joj bila isplaćena novčana nagrada u potraživanom iznosu.

Stoga je opravdano prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka i svi žalbeni navodi su neosnovani.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio troškove postupka tuženika primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja žalbenim navodima nije ni dovedeno u pitanje.

Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice i njezinog punomoćnika te je odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 9. prosinca 2019.