Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 2363/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika F. M., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. Č., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5304/2017-2 od 15. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1740/16-30 od 12. srpnja 2017., u sjednici održanoj 10. prosinca 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos 354.750,00 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci presude te mu nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 22.313,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. srpnja 2017. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke), te su ujedno odbijeni zahtjevi tuženika i tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom podnošenja pravnog lijeka (točka II. i III. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačenje drugostupanjske presude sukladno revizijskim navodima, podredno ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da ovaj sud odbije reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

Suprotno navodima revizije, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ista nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Revident u reviziji prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 12. st. 1. ZPP-a, jer da je odluka suda ovisila o rješavanju prethodnog pitanja kojeg da je prvostupanjski sud propustio riješiti, a ujedno da je neosnovano odbio prijedlog tužitelja za prekidom postupka. Nadalje revident ističe da opisanu bitnu povredu koja je utjecala na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude drugostupanjski sud nije sankcionirao i time da je sam počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 369. st. 1. ZPP-a jer da je trebao ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ocjena ovog suda je da navedene povrede odredaba parničnog postupka nisu počinjene budući da je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 12. st. 1. i 2. ZPP-a riješio prethodno pitanje prava (su)vlasništva stranaka na spornoj zk. čestici br. 20/5 upisanoj u zk.ul. br. 84 (kasnije zk.ul. br. 7033, odnosno zk.ul. br. 7178) k.o. T., s pravnim učinkom samo u predmetnoj parnici u kojoj je to pitanje riješeno, a imajući pritom u vidu da o navedenom prethodnom pitanju nije još donesena pravomoćna sudska odluka u parnici koja je radi utvrđenja prava vlasništva sporne čestice vođena pred Općinskim sudom u Splitu, Stalnom službom u Trogiru pod poslovnim brojem P-4655/16.

 

Pritom valja reći da se revident neosnovano poziva na odluku ovog suda broj Rev-604/06 od 2. kolovoza 2006. argumentirajući svoje stavove i shvaćanja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, budući da taj predmet činjenično i pravno nije podudaran ovom konkretnom predmetu.

 

Revident dalje prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 220. st. 2. ZPP-a koja da je počinjena odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga za saslušanje predloženih svjedoka. Sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa to nije počinio ni prvostupanjski sud kad u ovom predmetu nije prihvatio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka. S druge strane, drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, čime je valjano utvrdio činjenično stanje.

 

Slijedom navedenog, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 220. st. 2. ZPP-a na koju revident upire u reviziji.

 

Prema tome, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 354.750,00 kn sa zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na svom pravu suvlasništva 1/2 dijela nekretnine, u naravi kuće u T., upisane u zk. ul. broj 7178, kčbr. 20/5, zgrada površine 140 m2, za koju da je tuženik, suvlasnik 1/2 dijela te nekretnine, sklopio 1. svibnja 2009. s tvrtkom R. d.o.o. ugovor o zakupu pri čemu da tužitelju nije isplaćivao iznos zakupnine koji bi mu pripao obzirom na njegov suvlasnički dio.

 

Nižestupanjski sudovi su, polazeći od utvrđenja da su prema Sporazumu o razvrgnuću od 7. kolovoza 2003. tužitelj, tuženik i njihova sestra K. V. postigli dogovor da sporna zk. čestica broj 20/5 upisana u zk.ul.br. 84 (kasnije zk.ul. br. 7033, odnosno zk.ul. br. 7178) k.o. T. pripadne u suvlasništvo F. M., tuženiku u 1/2 dijela i B. M., tužitelju u 1/2 dijela; nakon čega je rješenjem Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Z-1106/14 od 10. travnja 2015. temeljem navedenog Sporazuma o razvrgnuću od 7. kolovoza 2003. izvršen upis prava suvlasništva na spornoj zk. čestice 20/5 zk.ul.br. 7033 k.o. T. na način da su stranke upisane kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela; da je tuženik nakon sklapanja ugovora o zakupu s tvrtkom R. d.o.o. 1. svibnja 2009. do 1. srpnja 2013. isplaćivao tužitelju mjesečno iznos od 4.650,00 kn-5.000,00 kn, a nakon toga nije vršio plaćanje, ocijenili da je temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO) i čl. 29. ZOO-a tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos 354.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, nižestupanjski sudovi su prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo.

 

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci presude, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za donošenje odluke povodom revizije (čl. 155 st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. prosinca 2019.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu