Broj: Gž-589/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice kao člana vijeća,u pravnoj stvari tužitelja S. Š., Z., …, OIB …, zastupanog po punomoćnicima iz O. društva M., P. & Š. d.o.o.Z., …, protiv tuženika R. M. d.o.o.K., …, OIB …, zastupanog po zz M. T., direktoru tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem 8P-943/15-11, od 30. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2019.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu pod poslovnim brojem 8P-943/15-11, od 30. studenog 2017.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku R. M. d.o.o., OIB:… da isplati tužitelju S. Š., OIB: … iznos od 1.300.000,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 24.svibnja 2011.do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, i to do 31.07.2015.godine ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11) po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015.godine ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana uz naknadu troškova postupka.

Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovni postupak i odluku.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano žalitelj ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP, a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za povrat izvršene isplate novčanog iznosa od 1.300.000,00 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od 24. svibnja 2011. pa do isplate.

Naime, tužitelj svoj tužbeni zahtjev u ovom postupku temelji na tvrdnji da je za tuženika izvršio povrat dugovanog iznos na temelju ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 01-2011, sklopljenog između trgovačkog društva I. d.o.o., kao vjerovnika i tuženika kao dužnika 31. ožujka 2011., temeljem kojeg je tuženik dugovao t.d. I. d.o.o.iznos od 1.300,000,00 kuna.

U ovoj fazi postupka nije bila sporna činjenica da je zajmodavcu I. L. usluge d.o.o.Z. dana 24.5.2011.g.vraćen dio utuženi iznos pozajmice od 1.300.000,00 kn, a kao uplatitelj se navodi tužitelj S. Š..

Naime, iz preslike detalja kunskog naloga P. b. Z. d.d.Z. (list 70) bi proizlazilo da je zajmodavcu I. L. u. d.o.o.Z. dana 24.5.2011.g.vraćen dio utuženi iznos pozajmice od 1.300.000,00 kn, a kao uplatitelj se navodi tužitelj S. Š., a što je razvidno iz dostavljeno originala uplatnice.

Na okolnost postojanja međusobnih odnosa sudionika predmetnog ugovora vođen je dokazni postupak pa je tako osnovom kazivanja saslušanog svjedoka J. K., koji je u spornom razdoblju obnašao funkciju zz tuženika, tužitelja i savjetnice Uprave K. b. d.d. K., a majke tužitelja M. Š., u postupku utvrđeno kako je predmetni ugovor sklopljen posredstvom K. b., što proizlazi i iz pregledanog dopisa I. upućen K. b. od 27.ožujka 2012.g radi povrata tuženikova duga temeljem citiranog Ugovora broj 01-2011.

Iz predmetnog dopisa proizlazi da se I. L. usluge d.o.o. Z. obratila K. b. d.d.K., i to  n/r S.Š. kako bi podsjetila na plaćanje ostatka kamata po ugovoru 01-2011 o kratkoročnoj pozajmici R. M. d.o.o. Z., …

Dakle, iz suglasnih kazivanja  tužitelja, zz tuženika i svjedokinje M. Š., u konkretnom slučaju se zapravo radilo o dugu tuženika prema K. b d.d., koji tuženik nije mogu vraćati zbog financijskih neprilika radi čega je posredstvom iste banke, koja je imala poslovni interes da trgovačko društvo I. d.o.o. tuženiku pozajmi iznos od 5.000,000,00 kuna.

Tako iz iskaza tužitelja proizlazi kako K. b d.d. nije mogla kreditirati povezana društva odnosno imala je limit kod takvog kreditiranja, a nije htjela da tuženik ode u stečaj jer je imala dva potencijalna kupca predmetnog zemljišta, radi čega je dogovoreno kako će tužitelj, koji je u to vrijeme obavljao poslove predsjednika Uprave, izvršiti isplatu preostalog duga tuženika prema društvu I. temeljem predmetne pozajmice, a koju će vratiti upravo K. b. d.d. što potvrđuje i tužitelj u svom iskazu.

Utoliko je na konkretni slučaj primijeniti odredu članka 103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO-a), prema kojoj za isplatu duga u ime dužnika mora postojati sporazum između dužnika i treće osobe koja vrši isplatu duga prema vjerovniku, u protivnom isplatitelj snosi posljedice podmirenja duga  vjerovniku odnosno rizik da dužnik prema istom istakne prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

Stoga tužitelj u konkretnom slučaju nije bio ovlašten zahtijevati od tuženika povrat neprijeporno izvršene isplate predmetnog duga po ugovoru broja Ugovora broj 01-2011., koja činjenica je utvrđena pregledom obavijesti društva I. d.o.o. od 21.rujna 2017..

Osim toga za postojanje zakonske subrogacije u smislu odredbe članka 91. ZOO-a, kada samim ispunjenjem obveze na trećeg prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima, potrebno je postojanje nekog pravnog interes na strani osobe, a koja ispuni obvezu dužnika, pa utoliko za isto nije dostatno postojanje eventualnog ekonomskog interesa na strani trećeg. 

Kako s druge strane između društva I. d.o.o. i tužitelja nije bilo dogovora o cesiji predmetne tražbine, što proizlazi iz pregledane obavijesti društva I. d.o.o.,a što tužitelj i ne spori, osnovano je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja zbog promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, pozivom na odredbu članka 65. stavka 1.ZOO-a.

Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj suda nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Splitu, 5. prosinca 2019.