Broj: Rev 391/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice V. M. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., L. & P. Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-2339/11-2 od 5. veljače 2013. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3925/10-9 od 4. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu te potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3925/10-9 od 4. ožujka 2011., u sjednici održanoj 17. prosinca 2019.

r i j e š i o   j e

I. Prihvaća se revizija ovrhovoditeljice i ukidaju točke I., III. i IV. rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2339/11-2 od 5. veljače 2013. i predmet se vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-3925/10 od 4. siječnja 2011. odredio je ovrhu na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16864/04 od 17. lipnja 2008. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 10.015,95 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos, nepodmirenog dijela zateznih kamata dospjelih do 17. lipnja 2008. u iznosu do 2.075,02 kuna kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu prema rješenju suda.

Rješenjem poslovni broj Ovrpl-3925/10-9 od 4. ožujka 2011. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gžovr-2339/11-2 od 5. veljače 2013. riješio je:

„I. Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3925/10 od 4. siječnja 2011. te se odbacuje prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice od 19. studenog 2010.

II. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-3925/10-9 od 4. ožujka 2011. godine.

III. Nalaže se ovrhovoditeljici V. M. naknaditi ovršeniku G. Z. trošak žalbe u iznosu od 615,00 kn, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova odgovora na žalbe ovršenika.“

Protiv točke I., III. i IV. drugostupanjskog rješenja ovrhovoditeljica je podnijela na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, osobito imajući u vidu da o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predložila je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijano rješenje tako da sud odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka¸ te potvrdi rješenje o ovrsi.

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, s time što se prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa se tako u točci 1. navodi da će to biti u slučaju ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

U reviziji je ovrhovoditeljica naznačila sljedeće pitanje:

„Da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršen isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je prvo postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se pozvala na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-1429/11-3 od 29. ožujka 2011. i Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012. i iz kojih proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom u iznosu od 5.246,00 kuna, čime je prestala obveza isplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.024,80 kuna kao i isplate dijela zateznih kamata dospjelih do 17. lipnja 2008. u iznosu od 4.221,20 kuna, dok je ostao nepodmiren dio zateznih kamata dospjelih do 17. lipnja 2008. u iznosu od 2.075,02 kuna te cjelokupna glavnica s pripadajućim zateznim kamatama sukladno čemu je naznačena i tražbina čije se prisilno ostvarenje traži.

Drugostupanjski sud je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u pogledu tražbine u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave budući da je ovršnim zahtjevom zatražena isplata zateznih kamata sa drugačijim tijekom od onog kako je ovrhovoditeljici dosuđeno ovršnom ispravom.“ Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da „s obzirom da prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine određenu sukladno izreci ovršen isprave u smislu odredbe čl. 35. st. 1. OZ, to je isti prijedlog za ovrhu valjalo odbaciti pravilnom primjenom odredbe č. 35. st. 3. OZ.“

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju uključujući i nepodmireno potraživanje dijela parničnog troška, dijela zateznih kamata i glavničnog potraživanja.

Proizlazi, dakle, da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem koje je kod toga potpuno nejasno i nerazumljivo, pa je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. u vezi čl. 21. OZ.

Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer, ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 17. prosinca 2019.