Broj: Gž-1593/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu, po sucu toga suda Draženu Munđaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. O. (OIB: ...), Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H.&p. d.o.o. u Z., protiv tuženika E. d.o.o. Z., (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku M. U., odvjetniku u Z., radi naknade štete, a povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2653/17-11 od 14. lipnja 2018., dana 18. prosinca 2019.

r i j e š i o   j e

1. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2653/17-11 od 14. lipnja 2018. u dosuđujućem dijelu, a tužba tužitelja odbacuje se.

2. Nalaže se tužitelju G. O. da tuženiku E. d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.725,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2653/17-11 od 14. lipnja 2018. u toč. I. izreke tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 20.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama računatim od 19. rujna 2017. do isplate, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.000,00 kn tužitelj odbijen.

Točkom II. izreke citirane presude tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.281,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

Odbijajući dio presude prvostupanjskog suda ne pobija se sa žalbom i on ostaje neizmijenjen.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, koja mu je nastala objavom članka na internetskom portalu ... pod naslovom "S. bivši, srpski mafijaš i rusko-češki fondovi novi vlasnici H. M.!" (listovi 7-9 spisa), koji je objavljen 19. lipnja 2017. U tužbi tvrdi da navedeni članak sadrži niz netočnih informacija. Navodi da je tražio ispriku, ali nju tuženik nije objavio. Zbog toga se tužbom traži naknade štete od nakladnika portala, koji je objavio članak.

Obrazlažući pobijanu presudu prvostupanjski sud navodi da je čitanjem zahtjeva za objavu isprike nakladnika utvrdio da je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete iz čl. 22. st. 2. Zakona o medijima (Narodne novine Republike Hrvatske broj 59/04, 84/11 i 81/13).

Nesporno je da tuženik nije objavio zatraženu ispriku. Kao nesporno navedeno je i to da tužitelj nije sastavio, niti poslao e-mail čiji je sadržaj objavljen na portalu ...

U čl. 16. st. 1 Zakona o medijima je propisano da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana. Nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi (čl. 21 st. 1 Zakona o medijima). Neimovinska šteta se u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11) u čl. 1100. propisuje da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Ona ima kompenzacijsku, satisfakcijsku i preventivnu funkciju, a prilikom odlučivanja o njenoj visini sud mora voditi računa o cilju kojemu služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

              Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz tužitelja kao iskren. Sa sigurnošću je tako utvrđeno da je zbog objave spornog članka trpio neugodnosti već zbog same činjenice da ga nepotpisani, neimenovani autor prikazuje kao glavnog urednika koji sugerira novinarima na koji će način izražavati svoja stajališta o, konkretno, pojedinim kandidatima lokalnih izbora, te prenosi mail koji tužitelj nije niti sastavio niti poslao. Iz takvog postupanja proizlazi da je jedina namjera objavljenog i izmišljenog sadržaja izazvati osudu drugih, stvoriti o tužitelju negativnu sliku u očima javnosti, povrijediti njegovo dostojanstvo, čast i poslovni ugled, a zbog čega mu je tuženik dužan nadoknaditi štetu. Članak je na portalu ... do 19.9.2017. god. pregledan 8788 puta. Kolege, kao i članovi tužiteljeve obitelji su bili u nevjerici zbog objavljenog sadržaja, a članovi redakcijskog vijeća J. L. su ga pozvali na očitovanje. Drugih posebnih neugodnosti zbog sporne objave nije imao, niti je bio prijavljen Novinarskom društvu zbog kršenja postulata struke. Stoga sud zatraženi iznos od 40.000,00 kn ocjenjuje previsokim. Smatra da će satisfakcijsku i preventivnu funkciju imati i dosuđeni iznos od 20.000,00 kn, koji mu je tuženik dužan nadoknaditi u roku od 15 dana, uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate, sve sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

Protiv presude prvostupanjskog suda tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine Republike Hrvatske broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14). U žalbi navodi da tužitelj nije podnio zahtjev za ispravak, a time je doprinio da se zatražena isprika ne objavi. Ukazuje na činjenicu da se šteta nadoknađuje prvenstveno ispravkom i isprikom. Nadalje, tuženik smatra da je tužitelj po svojoj funkciji dužan trpjeti češće prozivke i kritike. Tvrdi da iz svega proizlazi da tužitelju nije prouzročena nikakva šteta. Predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Kao što je već navedeno, u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koja mu je nastala objavom članka na internetskom portalu ... (čiji je nakladnik tuženik) dana 19. lipnja 2017. pod naslovom "S. bivši, srpski mafijaš i rusko-češki fondovi novi vlasnici H. M.!".

Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine Republike Hrvatske broj 59/04, 84/11 i 81/13) propisano je da pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Dakle, pravo na tužbu za naknadu nematerijalne, odnosno neimovinske štete, prema Zakonu o medijima ima oštećenik koji je prethodno zahtijevao od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Podnošenje takvog zahtjeva nakladniku procesna je pretpostavka za podnošenje tužbe za isplatu pravične novčane naknade. Kad oštećenik propusti to učiniti, sud će tužbu odbaciti. To je pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 15. listopada 2007.

U ovoj pravnoj stvari nema spora o tome da tužitelj nije od tuženika zatražio ispravak sporne informacije, već je zatražio ispriku. Isprika se sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o medijima može tražiti kada ispravak nije moguć.

Postavlja se pitanje da li je u ovom slučaju ispravak sporne informacije bio moguć (jer u slučaju da je bio moguć – tužbu treba odbaciti). 

Ovaj sud zaključuje da je tužitelj trebao zatražiti ispravak sporne informacije ( a ne ispriku), jer je to bilo moguće. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da sporni članak sadrži niz netočnih informacija i to da je ... u posjedu skandaloznog e-maila kojeg je glavni urednik J. O. poslao svojim urednicima i novinarima dva dana prije lokalnih izbora, te navodi sadržaj e-maila kojeg je tužitelj poslao svojim urednicima i novinarima.

Sukladno čl. 2. Zakona o medijima informacija je između ostalog podatak i tekst objavljen u medijima. U konkretnom slučaju u spornom članku je navedena informacija da je ... u posjedu skandaloznog e.- maila kojeg je glavni urednik J. O. poslao svojim urednicima i novinarima 2 dana prije lokalnih izbora. Radi se o informaciji koja se mogla ispraviti njezinim demantiranjem. Isto tako se moglo tražiti ispravak informacije koja se nalazi u tekstu navedenog e-maila kojeg da je tužitelj dostavio urednicima i novinarima J. l.. Tijekom parničnog postupka tužitelj nije iznio niti jedan prihvatljiv razlog zbog kojeg se "niz netočnih informacija", kako tužitelj tvrdi u tužbi, ne bi mogao ispraviti.

Kako je tužitelj mogao tražiti ispravak informacije (ili informacija), a to nije učinio, nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2007., a u vezi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima. Zbog toga tužbu tužitelja sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o medijima u pobijanom dijelu treba odbaciti i to primjenom čl. 369. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi čl. 354. st. 2. toč. 14. Zakona o parničnom postupku.

S obzirom na ishod parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku prouzročene troškove parničnog postupka. Opravdani troškovi tuženika iznose ukupno 6.725,00 kn, a odnose se na sastav odgovora na tužbu s PDV-om u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), zastupanje na ročištima 6. veljače 2018. i 3. svibnja 2018. s PDV-om u iznosu od po 1.250,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. citirane Tarife), sastav podneska od 8. veljače 2018. s PDV-om u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 42 citirane Tarife), sastav žalbe s PDV-om u iznosu od 1.562,50 kn (Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 42. citirane Tarife) i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 1.100,00 kn (Tar. br. 3. st. 1. Tarife sudskih pristojbi).

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Čakovcu 18. prosinca 2019.