Broj: Gž-1519/19-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Arijane Bolanča, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. iz Z., protiv tuženice Općine P., OIB: ..., zastupane po načelniku, a ovaj po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. K.-N. i N. K. iz Z., te po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice i o dopuni žalbe tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-660/17 od 12. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovana žalba tužitelja dok se žalba i dopuna žalbe tuženice uvažava i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-660/17 od 12. travnja 2019.:

 

a) potvrđuje u točki III. izreke presude;

 

b) preinačuje u točki I. i II. izreke presude i sudi:

 

"Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja a koji glasi:

 

I. Nalaže se tuženiku Općina P., OIB: ..., isplatiti tužitelju Ž. D., OIB: ..., novčani iznos od 21.116.401,50 kn (slovima: dvadesetjedanmilijun stotinušesnaesttisuća četiristotinejedan/50 kuna), kao i zakonske zatezne kamate na taj novčani iznos koje teku od dana 19. travnja 2012. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 12% godišnje , a od dana 01. kolovoza 2015. godine zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku, pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku Općina P., OIB: ..., isplatiti tužitelju Ž. D., OIB: ..., trošak ovog postupka u iznosu od 313.600,00 kuna kao i zakonske zatezne kamate, koje na taj iznos teku, počev od dana objave presude, pa do konačne isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 371.875,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužitelju iznos od 21.116.401,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2012. do isplate (točka I. izreke). Ujedno je tuženica obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 313.600,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od objave presude do isplate (točka II izreke); dok je za više traženo a do iznosa od 1.011.250,00 kn zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen (točka III. izreke).

 

Protiv točke I. i II. izreke presude žalbu te i dopunu žalbe pravovremeno podnosi tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

 

Protiv točke III. izreke žalbu podnosi tužitelj bez preciziranja zakonskih žalbenih navoda s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači.

 

U odgovoru na žalbu tuženice te u odgovoru na dopunu žalbe tuženice, tužitelj osporava navode istih i predlaže žalbu i dopunu žalbe odbiti.

 

Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženice je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.116.401,50 kn po osnovi povrata iznosa isplaćenog tuženici na ime kupoprodajne cijene dana 19. travnja 2005.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je utuženi iznos tuženica obvezna vratiti temeljem pravnog instituta stjecanja bez osnove a pozivom na odredbe članka 145., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) te članka 385., 386., 422. i 426. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15; dalje: ZTD).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP ali je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Iz rezultata dokaznog postupka a kronološki promatrano, proizlazi:

 

- da su Općina P. kao prodavatelj i tvrtka R.-R. P. d.o.o. za turizam i usluge Z. zastupana po direktoru R. R., dana 8. travnja 2005. sklopili ugovor o prodaji nekretnina označenih kao zemljište čest. zem. 1253/55 površine 133.808 m² Z.U. 2069, i čest. zem. 1523/44 površine 26.773 m² Z.U. 824, a nakon javnog natječaja na kojem da je navedena tvrtka bila najpovoljniji ponuditelj time da u spisu priloženom ugovoru (list 7-10 spisa) nije označena kupoprodajna cijena (dalje: Ugovor o kupoprodaji);

- da je dana 19. travnja 2005. godine uplatitelj H.-l. K. d.o.o. pozivom na opis plaćanja 0130509 R. R., izvršila uplatu iznosa od 21.116.401,50 kn na račun tuženice;

- da su iste stranke dana 25. travnja 2005. sklopile aneks kupoprodajnog ugovora time da su označile kao predmet kupoprodaje i čest. zem. 1254 površine 23.120 m² Z.U. 2069;

- da iz izjave bivšeg načelnika tuženice K. K. istog dana tj. 25. travnja 2005. proizlazi da je tuženica zaprimila kupoprodajnu cijenu u utuženom iznosu od strane tvrtke R.-R. P. te se ujedno daje tabularna izjava a što je on potvrdio i u svom iskazu;

- da se kupac uknjižio kao vlasnik kupljenih nekretnina temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-4552/05 od 6. lipnja 2005.;

- da je u zemljišnoj knjizi upisano založno pravo u korist H.-l. K. d.o.o. Z. na iznos od 21.104.834,69 kn i pripadajuće kamate u iznosu 12.641.374,59 kn;

- da se iste stranke sklopile aneks ugovora o kupoprodaji i dana 25. rujna 2006. time da je tvrtka R.-R. sada zastupana po direktoru S. S., na način da se označavaju kupljene nekretnine kao čest. zem. 1253/55 Z.U. 2673 i čest. zem. 1253/44 Z.U. 2653;

- da je ugovorom o kupoprodaji od 21. travnja 2008., ovjerenog u potpisu 23. srpnja 2008., R.-R. P. d.o.o. za poslovne usluge zastupan po direktoru Želimiru Dodderu prodao nekretninu označenu kao čest. zem. 1253/44 površine 26.773 m² Z.U. 2653 za iznos od 3.723.618,00 kn tvrtki H. d.o.o. Z.;

- da je ugovorom o kupoprodaji od 31. ožujka 2009., R.-R. P. d.o.o. prodao nekretninu označenu kao čest. zem. 1 Z.U. 774 za iznos od 3.232.374,38 € u kunskoj protuvrijednosti tvrtki H. d.o.o. Z.;

- da je u Z.U. 774 K.O. P. u postupku oblikovanja zemljišne knjige izvršen upis kupljenih nekretnina kao čest. zem. broj 1 površine 154.991 m²; da je po prijedlogu Republike Hrvatske od 5. lipnja 2009. u zemljišnoj knjizi izvršena zabilježba postupka mirnog rješenja spora između Republike Hrvatske, R.-R. P. d.o.o., H.-L. K. d.o.o. i A.-A. P. d.o.o. radi utvrđenja i upisa prava vlasništva te brisanja založnih prava upisanih na teret nekretnine čest. zem. br. 1.; te da je dana 13. kolovoza 2009. izvršena uknjižba temeljem ugovora o kupoprodaji od 21. travnja 2008. i ugovora o kupoprodaji od 31. ožujka 2009. na tvrtku H. d.o.o.;

- da je dana 1. travnja 2010. između tvrtke R.-R. P. d.o.o. i tvrtke H. d.o.o. sklopljen sporazum o raskidu ugovora o kupoprodaji od 21. travnja 2008. i ugovora o kupoprodaji od 31. ožujka 2009. radi izmijenjenih okolnosti;

- da je presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zadru broj 4 P-465/09 od 18. travnja 2012. koja je potvrđena od strane Visokog trgovačkog suda presudom broj 40 Pž-5136/12-4 od 16. kolovoza 2012., Republika Hrvatska utvrđena vlasnicom predmetnih nekretnina te je naloženo brisanje upisa vlasništva H. d.o.o. te upis na ime Republike Hrvatske;

- da iz povijesnog izvatka sudskog registra za R.-R. P. d.o.o. (list 176. do 179. spisa) proizlazi da je tužitelj bio posljednji direktor i jedini osnivač i da je temeljni kapital 20.000,00 kn;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj 12 St-336/2012 od 22. veljače 2013. otvoren stečajni postupak nad trgovačkim društvom R.-R. P. d.o.o. za poslovne usluge te je za stečajnog upravitelja imenovana M. T., da je upisano da je tužitelj danom otvaranja stečajnog postupka prestao biti direktor;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj 12 St-336/2012 od 24. travnja 2014. obustavljen i zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom R.-R. P. d.o.o. u stečaju;

- da je rješenjem broj Tt-14/27092-1 od 28. studenoga 2014. određeno brisanje društva a objavljeno 31. siječnja 2015.;

- da su svjedoci S. S. kao prvotni osnivač i direktor tvrtke R.-R. P. d.o.o. i R. R. kao sljedeći, iskazivali da su samo formalno bili osnivači i direktori iste dok je stvarni vlasnik i osnivač bio tužitelj;

- da je tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da smatra da je aktivno legitimiran kao posljednji direktor tvrtke R.-R. P. d.o.o., da smatra da za predmetni spor nije relevantno je li tvrtka vratila kredit uplatitelju cijene, dok zz tuženice G. B. navodi da se uplaćena novčana sredstva i nadalje nalaze na računu tuženice.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući da je tvrtka R.-R. P. d.o.o. kojoj je tužitelj bio vlasnik i osnivač izvršila uplatu kupoprodajne cijene tuženici ali da je došlo do stjecanja bez osnove jer da je tuženica raspolagala nekretninama koje su vlasništvo Republike Hrvatske što je utvrđeno i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zadru pa da je tako otpala pravna osnova za izvšenu uplatu; dok aktivnu legitimaciju tužitelja nalazi u odredbama članka 385. do 472. ZTD tj. obzirom da tužitelj jest bio posljednji i direktor i jedini osnivač tvrtke.

 

Pravilno je sud prvog stupnja smatrao da je uplatitelj H.-l. K. d.o.o. Z. u ime i za račun tvrtke R.-R. P. d.o.o. izvršila uplatu kupoprodajne cijene što uostalom proizlazi i iz same uplatnice.

 

Iz predmeta spisa proizlazi utvrđenim da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 8. travnja 2005. sa aneksima od 25. travnja 2005. i od 25. rujna 2006. godine u cijelosti realiziran na način da je kupac platio u cijelosti kupoprodajnu cijenu i da je izvršen prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (što je smisao i kauza pravnog posla kupoprodaje).

 

Proizlazi da je realiziran i ugovor o kupoprodaji od 21. travnja 2008. i od 31. ožujka 2009. u dijelu da je kupac H. d.o.o. Z. upisan kao nositelj prava vlasništva kupljenih nekretnina; dok spisu predmeta ne prileži dokaz o isplati kupoprodajne cijene niti prileži dokaz da su nakon sporazumnog raskida predmetnih kupoprodajnih ugovora ugovorne strane izvršile povrat kupoprodajne cijene a očito je da nije izvršena ponovna uknjižba na ime tvrtke R.-R. P. d.o.o. Z.

 

Po mnijenju ovog drugostupanjskog suda, nedvojbeno proizlazi da bi u ovoj pravnoj stvari eventualnu aktivnu legitimaciju mogla imati tvrtka R.-R. P. d.o.o. a ne tužitelj osobno jer spisu predmeta ne prileži nikakav ugovor o ustupu prijeporne tražbine ili sl. od strane tvrtke R.-R. P. d.o.o. tužitelju.

 

Nadalje, ono što je pravno relevantno u ovoj pravnoj stvari jeste da je nad tvrtkom R.-R. P. d.o.o. dana 22. veljače 2013. otvoren stečajni postupak, da je imenovan stečajni upravitelj M. T., da je isti dan tužitelj prestao biti direktor; da je obustavljen i zaključen stečajni postupak te da je izvršeno brisanje društva.

 

Kako je odredbom članka 199. stavak 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; dalje: SZ) među ostalim, propisano da ako se naknadno pronađe imovina ista ulazi u stečajnu masu te da se u ime i za račun stečajne mase mogu voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi, to proizlazi da je stečajna upraviteljica tvrtke R.-R. P. d.o.o. M. T. ovlaštena postupati i nakon zaključenja stečajnog postupka u ime stečajnog dužnika a za račun stečajne mase.

 

Naime, nakon brisanja stečajnog dužnika (društva s ograničenom odgovornošću) iz sudskog registra, kao stranka u postupku može se pojaviti samo stečajna masa.

 

Iz navedene odredbe te činjenice da je prijeporno potraživanje prema tvrdnji i traženju tužitelja dospjelo prije otvaranja stečajnog postupka, proizlazi da je mogući vjerovnik pa tako i tužitelj mogla biti samo stečajna masa tvrtke R.-R. P. d.o.o. zastupana po stečajnoj upraviteljici, a ne tužitelj kao fizička osoba i bivši direktor iste.

 

Stoga u ovoj pravnoj stvari nisu primjenjive odredbe članka 385. do 472. ZTD na koje se prvostupanjski sud poziva, primjenjujući na taj način, pogrešno materijalno pravo.

 

Posebice se ukazuju netočnim činjenični navodi tužbe u dijelu da bi poslovni udio tužitelja u društvu R.-R. P. d.o.o. Z. iznosio minimalno u novčanom iznosu koji isplaćen tuženici na ime kupoprodajne cijene jer suprotno proizlazi iz izvatka iz sudskog registra prema kojim podacima temeljni kapital društva iznosi 20.000,00 kn.

 

Ovaj drugostupanjski sud nije ni ulazio u pitanje valjanosti Ugovora o kupoprodaji, niti drugih pravnih poslova jer isto nije od značaja za razrješenje prijepora kod nedvojbeno utvrđene činjenice da je došlo do brisanja tvrtke i da nema dokaza o ustupu tražbine tužitelju.

 

Stoga je valjalo primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP preinačiti pobijanu odluku a kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

Obzirom da je prvostupanjska presuda preinačena, to je u smislu odredbe članka 166. stavak 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP.

 

Prema Tbr. 48. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje OT), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

 

Tuženici sukladno poduzetim radnjama, prema popisu troška i OT pripada na ime sastava odgovora na tužbu 4.600 bodova prema Tbr. 8. toč. 1.; na ime pristupa na ročišta dana 29. siječnja i 19. travnja 2018. te 12. ožujka 2019. po 4.600 bodova prema Tbr. 9. točka 1., dana 11. listopada 2017. i 24. travnja 2018. po 2.300 bodova prema Tbr. 9. točka 2., dana 20. studenog 2017. i 10. siječnja 2019. po 50 bodova prema Tbr. 9. točka 5. i dana 12. travnja 2019. 50 bodova prema Tbr. 9. točka 3.; na ime sastava podneska od 24. svibnja 2018. 50 bodova prema Tbr. 8. točka 3., na ime sastava žalbe 5.750 bodova prema Tbr. 10. toč. 1., što sve pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 289.500,00 kn, na ime PDV iznos od 72.375,00 kn te na ime sudske pristojbe žalbe iznos od 10.000,00 kn odnosno sveukupno iznos od 371.875,00 kn.

 

Istoj nije dosuđen trošak sastava dopune žalbe jer takva radnja nije predviđena OT, kao ni sastav žalbe od 21. prosinca 2017. jer taj trošak prema načelu causae iz odredbe članka 155. ZPP ne može ići na teret tužitelja.

 

U Splitu, 9. siječnja 2020.