Broj: Gž-689/2019-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Nevenke Zeko, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Krešimira Biljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz Z. , …, OIB: …, zastupana po OD M. & L. iz Z. , protiv tuženika K.b.c. S. M. , Z. , …, OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z. ,…, OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-402/2018. od 5. rujna 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 13. siječnja 2020., 

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, a prihvaća se žalba tužiteljice osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-402/2018. od 5. rujna 2019. preinačuje i sudi:

Nalaže se tuženiku K.b.c. S. M., Z. da tužiteljici M. Š. iz Z. isplati daljnji iznos 12.113,10 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom na iznos od 11.250,00 kuna od 21. prosinca 2011. do isplate, a na iznos od 863,10 kuna od 5. rujna 2019. do isplate, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 28.149,50 kuna sa zateznom kamatom od 5. rujna 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn-402/2018. od 5. rujna 2019. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.998,02 kuna sa zateznom kamatom na iznos od 12.750,00 kuna od 21. prosinca 2011. do isplate, na iznos od 560,00 kuna od 5. rujna 2019. do isplate, na iznos od 25,00 kuna od 10. studenoga 2010., na iznos od 56,51 kuna od 1. prosinca 2010., na iznos od 56,51 kuna od 8. prosinca 2010., na iznos od 275,00 kuna od 9. prosinca 2010., na iznos od 25,00 kuna od 24. prosinca 2010., te na iznos od 250,00 kuna od 18. siječnja 2011. sve do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 12.113,10 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 9.055,49 kuna, a tužiteljici naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.457,00 kuna (točke III. i IV. izreke).

Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, kao i u odluci o trošku (točke II., III. i IV. izreke) žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu troškova, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Protiv navedene presude žalio se i tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Na žalbe nije odgovoreno.

              Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.       

Tužiteljica je naime protiv tuženika podnijela tužbu radi naknade štete tvrdeći da je dana 2. listopada 2010. na rukometnoj utakmici u S. povrijedila mali prst desne ruke radi čega je primljena kod tuženika na hitni prijem kada joj je dijagnosticirana fraktura petog prsta, te je izvršena imobilizacija, ali je nakon skidanja longete otkriveno da je prst i nadalje dislociran i da će povrijeđeni prst nepravilno zarasti, a zbog koje deformacije je došlo zbog nemarnog i nestručnog liječenja kod tuženika zbog čega je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i zbog čega je imala dodatne troškove, te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 26.111,12 kuna.

Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu jer da su njegovi djelatnici prilikom liječenja tužiteljice postupali ispravno, te da liječenje nije bilo nemarno i nestručno, a i tužbeni zahtjev smatra previsoko postavljenim.

Umješač na strani tuženika također je smatrao da nije bilo propusta u liječenju tužiteljice.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev do iznosa od 13.998,02 kuna i to na ime neimovinske štete u iznosu od 12.750,00 kuna, na ime imovinske štete u iznosu od 560,00 kuna, te za troškove liječenja u iznosu od 688,02 kuna, a uzimajući u obzir nalaze medicinskih vještaka dr. M. F. , B. K. i M. M. , ali smatrajući da primjerenu novčanu naknadu treba umanjiti za 50% s obzirom da je vještak M. F. utvrdio da bi bolovi, strah i tuđa pomoć bili oko 50% manji da je tuženik liječenje proveo i postupao u skladu s pravilima struke.

Donoseći ovakvu odluku prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

Naime, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. M. F. proizlazi da liječenje u slučaju tužiteljice nije bilo u skladu s pravilima struke, a nakon istog da su zaostale trajne posljedice koje je naveo i opisao, te da postoji uzročno posljedična veza između ozljede nastale u štetnom događaju i utvrđenih posljedica.

Saslušan na ročištu 6. studenoga 2013., a odgovarajući na prigovore i primjedbe stranaka vještak je iskazao da je pitanje o tome koliko bi trajali bolovi i strah da nije bilo greške tuženika kako se to tvrdi, hipotetsko pitanje i da na njega ne može odgovoriti, ali možda hipotetski odgovoreno to bi bilo oko 50% manje da je sve obavljeno kako je trebalo.

I iz nalaza radiologa dr. B. K. proizlazi da je prijelom petog prsta desne šake kod tužiteljice zacijelio sa deformacijom kosti.

Također i iz nalaza vještaka dr. M. M. proizlazi da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice koje umanjuju njezinu opću životnu i radnu aktivnost i da su one u uzročno posljedičnoj vezi sa liječenjem kod tuženika koji nije obavio liječenje po pravilima struke jer je takav prijelom trebao biti tretiran operativno na koji način bi se izbjegao deformitet prsta i skraćenje i posttraumatska artroza proksimalnog  zgloba.

Neosnovan je stoga prigovor tuženika, a ponovo istaknut i kao žalbeni navod da je liječenje tužiteljice provedeno u skladu s pravilima struke, kao i da na temelju provedenih vještačenja nije utvrđeno u čemu se sastoji njegova odgovornost za zaostale posljedice kod tužiteljice.

Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da prema nalazu vještaka dr. M. F. proizlazi i odgovornost između njega i opće bolnice Dr. T. B. iz K. u omjeru 50% za svakoga jer iz nalaza navedenog medicinskog vještaka to apsolutno ne proizlazi budući je tužiteljica zaprimljena i liječenje provela kod tuženika, a u navedenu drugu bolnicu otišla je samo potražiti drugo mišljenje za svoju ozljedu i njezine posljedice.

Žalba tuženika je dakle neosnovana.

Nasuprot tome žalba tužiteljice je osnovana s obzirom da prvostupanjski sud kod ocjene visine pravične novčane naknade nije uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, a posebno životnu dob tužiteljice i da se bavila rukometom kada je u tijeku utakmice i povrijeđena, a hipotetski odgovor medicinskog vještaka da bi bolovi i strah bili manji oko 50% da je sve obavljeno kako je trebalo, sud nije mogao uzeti u obzir na način kako je to učinio i umanjio pravičnu novčanu naknadu za 50% kao da je to doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja i njegovim posljedicama, a tužiteljica je upravo i trpjela bolove i strah zbog liječenja koje nije bilo u skladu s pravilima struke.

Stoga je, žalba tužiteljice prihvaćena i istoj dosuđen i iznos od 12.113,10 kuna za koji je tužbeni zahtjev odbijen, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen je u cijelosti osnovanim.

Slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 373. stavak 3. Zakona o parničnom postupku prvostupanjska je presuda preinačena, te tužiteljici dosuđen i daljnji iznos od 12.113,10 kuna.

Kako je prvostupanjska odluka preinačena odlučeno je i o troškovima postupka, te su tužiteljici primjenom odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno odvjetničkoj tarifi prema troškovniku od 21. rujna 2016., zatim trošak žalbenog postupka od 16. studenoga 2016. i trošak u ponovljenom postupku u iznosu od 4.637,50 kuna prema troškovniku od 17. srpnja 2019. time da nisu priznati troškovi sudskih pristojbi jer je tužiteljica prema stanju spisa oslobođena sudskih pristojbi, kao niti pristup za objavu presude 5. rujna 2019. jer za tužiteljicu nitko nije pristupio na to ročište, a ovaj sud je prilikom dosude troškova uzeo u obzir i kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku, a posebno da je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega su provedena čak tri medicinska vještačenja, a kojima je zapravo utvrđeno sve identično.

Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 13. siječnja 2020.