Broj: Gž-620/2018-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak kao predsjednice vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja  i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. M. iz V…..i tužiteljice-protutuženice D. Š. iz Š…., , oboje zastupanih po punomoćniku B. T. odvjetnici iz V. , tužitelja-protutuženika D. Đ. iz V….protiv tuženika-protutužitelja N. S. iz V…., zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetniku iz V.., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj P-1009/05-29 od 25. ožujka 2013. godine, na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2020. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženika-protutužitelja djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-1009/05-29 od 25. ožujka 2013. godine

-  potvrđuje u dijelu presude pod stavkom II. odnosu na I. i II. protutuženika, te u rješenju o  troškovima postupka   sadržanom u stavku VI. presude

- preinačuje u dijelu presude pod stavkom II. u odnosu na III. protutuženika tako da se nalaže III. protutuženiku isplata iznosa od 11.030,64 kune s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. prosinca 2012. godine do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena  a od 1. kolovoza 2015.  po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate u roku od 15 dana, a preostali dio zahtjeva u odnosu na III. protutuženika se odbija.

 

              Odbija se tuženik-protutužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

              " I. Tužitelji-protutuženici D. M. iz V…., D. Š. iz Š…i  D. Đ. iz V…dužni su tuženiku-protutužitelju N. S. iz V…. , solidarno isplatiti iznos od 68.969,36 kuna (slovima: šezdesetosamtisućadevetstotinašezdesetdevetkunatridesetšestlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. prosinca 2012. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Preostali dio tužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja N. S. iz V…, kojim potražuje dalji iznos od 203.071,39 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. prosinca 2012. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena pa do isplate – odbija se u cijelosti kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku – protutužitelju N. S. iz V…, OIB .. isplatiti tužitelju-protutuženiku D. M. iz V. .. na ime najamnine u razdoblju od listopada 2001. godine do listopada 2003. godine iznos od 25.000,00 kune (slovima: dvadesetpettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa najamnine pa do isplate i to:

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec listopad 2001. godine počevši od 01. listopada 2001. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec studeni 2001. godine počevši od 01. studeni 2001. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec prosinac 2001. godine počevši od 01. prosinca 2001. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec  siječanj 2002. godine počevši od 01. siječnja 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec veljaču 2002. godine počevši od 01. veljače 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec ožujak 2002. godine počevši od 01. ožujka 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec travanj 2002. godine počevši od 01. travnja 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec svibanj 2002. godine počevši od 01. svibnja 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec lipanj 2002. godine počevši od 01. lipnja 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec srpanj 2002. godine počevši od 01. srpnja 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec kolovoz 2002. godine počevši od 01. kolovoza 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec rujan 2002. godine počevši od 01. rujna 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec listopad 2002. godine počevši od 01. listopada 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec studeni 2002. godine počevši od 01. studenog 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec prosinac 2002. godine počevši od 01. prosinca 2002. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec  siječanj 2003. godine počevši od 01. siječnja 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec veljaču 2003. godine počevši od 01. veljače 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec ožujak 2003. godine počevši od 01. ožujka 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec travanj 2003. godine počevši od 01. travnja 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec svibanj 2003. godine počevši od 01. svibnja 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec lipanj 2003. godine počevši od 01. lipnja 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec srpanj 2003. godine počevši od 01. srpnja 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec kolovoz 2003. godine počevši od 01. kolovoza 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec rujan 2003. godine počevši od 01. rujna 2003. godine

-na iznos od 1.000,00 kuna za mjesec listopad 2003. godine počevši od 01. listopada 2003. godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju N. S. iz V. .., OIB …isplatiti tužitelju-protutuženiku D. M. iz V…i tužiteljici-protutuženici D. Š. , na ime najamnine  za razdoblju od 01. ožujka 2008. godine do 01. ožujka 2013. godine iznos od 37.500,00 kuna (slovima: tridesetsedamtisućapetstotinakuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa najamnine pa do isplate i to:

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec ožujak 2008. godine počevši od 01. ožujka 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec travanj 2008. godine počevši od 01. travnja 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec svibanj 2008. godine počevši od 01. svibnja 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec lipanj 2008. godine počevši od 01. lipnja 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec srpanj 2008. godine počevši od 01. srpnja 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec kolovoz 2008. godine počevši od 01. kolovoza 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec rujan 2008. godine počevši od 01. rujna 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec listopad 2008. godine počevši od 01. listopada 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec studeni 2008. godine počevši od 01. studenog 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec prosinac 2008. godine počevši od 01. prosinca 2008. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec  siječanj 2009. godine počevši od 01. siječnja 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec veljaču 2009. godine počevši od 01. veljače 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec ožujak 2009. godine počevši od 01. ožujka 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec travanj 2009. godine počevši od 01. travnja 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec svibanj 2009. godine počevši od 01. svibnja 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec lipanj 2009. godine počevši od 01. lipnja 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec srpanj 2009. godine počevši od 01. srpnja 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec kolovoz 2009. godine počevši od 01. kolovoza 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec rujan 2009. godine počevši od 01. rujna 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec listopad 2009. godine počevši od 01. listopada 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec studeni 2009. godine počevši od 01. studenog 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec prosinac 2009. godine počevši od 01. prosinca 2009. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec  siječanj 2010. godine počevši od 01. siječnja 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec veljaču 2010. godine počevši od 01. veljače 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec ožujak 2010. godine počevši od 01. ožujka 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec travanj 2010. godine počevši od 01. travnja 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec svibanj 2010. godine počevši od 01. svibnja 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec lipanj 2010. godine počevši od 01. lipnja 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec srpanj 2010. godine počevši od 01. srpnja 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec kolovoz 2010. godine počevši od 01. kolovoza 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec rujan 2010. godine počevši od 01. rujna 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec listopad 2010. godine počevši od 01. listopada 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec studeni 2010. godine počevši od 01. studenog 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec prosinac 2010. godine počevši od 01. prosinca 2010. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec  siječanj 2011. godine počevši od 01. siječnja 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec veljaču 2011. godine počevši od 01. veljače 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec ožujak 2011. godine počevši od 01. ožujka 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec travanj 2011. godine počevši od 01. travnja 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec svibanj 2011. godine počevši od 01. svibnja 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec lipanj 2011. godine počevši od 01. lipnja 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec srpanj 2011. godine počevši od 01. srpnja 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec kolovoz 2011. godine počevši od 01. kolovoza 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec rujan 2011. godine počevši od 01. rujna 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec listopad 2011. godine počevši od 01. listopada 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec studeni 2011. godine počevši od 01. studenog 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec prosinac 2011. godine počevši od 01. prosinca 2011. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec  siječanj 2012. godine počevši od 01. siječnja 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec veljaču 2012. godine počevši od 01. veljače 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec ožujak 2012. godine počevši od 01. ožujka 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec travanj 2012. godine počevši od 01. travnja 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec svibanj 2012. godine počevši od 01. svibnja 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec lipanj 2012. godine počevši od 01. lipnja 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec srpanj 2012. godine počevši od 01. srpnja 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec kolovoz 2012. godine počevši od 01. kolovoza 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec rujan 2012. godine počevši od 01. rujna 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec listopad 2012. godine počevši od 01. listopada 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec studeni 2012. godine počevši od 01. studenog 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec prosinac 2012. godine počevši od 01. prosinca 2012. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec  siječanj 2013. godine počevši od 01. siječnja 2013. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec veljaču 2013. godine počevši od 01. veljače 2013. godine

-na iznos od 500,00 kuna za mjesec ožujak 2013. godine počevši od 01. ožujka 2013. godine, sve u roku od 15 dana.

V. Preostali dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji-protutuženici D. M. i D. Š. , potražuju od tuženika-protutužitelja N. S. najamninu za mjesece od ožujka 2008. godine do ožujka 2013. godine u daljem iznosu od 125,00 kuna mjesečno, odnosno ukupno 7.625,00 kuna – odbija se kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku-protutužitelju N. S. naknaditi tužiteljima D. M. i D. Š. parnične troškove u ukupnom iznosu od 9.078,50 kuna, u roku od 15 dana."

Protiv navedene presude je pravovremeno žalbu podnio tuženik-protutužitelj protiv djela presude pod točkama II. do VI. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 111/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 96/08. – u nastavku teksta: ZPP), te zbog odluke o trošku. Predlaže preinaku presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te u cijelosti prihvati protutužbeni zahtjev, podredno predlaže ukidanje odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

Županijski sud u Vukovaru presudom Gž-1276/13-4 od 27. studenog 2015. godine je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu broj P-1009/05 od 25. ožujka 2013. godine.

Povodom izjavljene revizije tuženika-protutužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Revx-179/16-2 od 25. travnja 2018. odbacio reviziju tuženika-protutužitelja protiv presude u Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1276/13-4 od 27. studenog 2015. u djelu kojim je potvrđena presuda prvostupanjskog suda Općinskog suda u Vukovaru broj P-1009/05-29 od 25. ožujka 2013. u stavku III. i IV. izreke, dok je u djelu kojim je  potvrđena ista prvostupanjska presuda u stavku II. izreke i u stavku VI. izreke (odluka o troškovima postupka) u tom djelu predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba tuženika-protutužitelja podnesena protiv presude prvostupanjskog suda u djelu kojim se pobija stavak II. presude te stavak VI. kojom je odlučeno o troškovima postupka je djelomično osnovana.

Stavkom I. presude su obvezani I. do III.  protutuženici  na solidarnu isplatu iznosa od 68.969,36 kuna s zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2012. do isplate dok je stavkom II. presude odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva protutužitelja za isplatu iznosa od 203.071,39 kuna s zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2012. kao neosnovan.

Protutužbenim zahtjevom protutužitelj potražuje od protutuženika solidarnu isplatu novčanog iznosa uloženog u obnovu stambenog objekta  u vlasništvu tužitelja.

Protutužbeni zahtjev je tuženik podnio u odgovoru na tužbu potražujući isplatu novčanog iznosa od 80.000,00 kuna, a u podnesku zaprimljenom u sudu 3. siječnja 2013. je povisio tužbeni zahtjev potražujući solidarnu isplatu iznosa od 272.040,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.prosinca 2012.

Ispitujući pobijanu odluku u dijelu odluke u kojem je odluka vraćena ovom sudu na ponovno odlučivanje smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.  točke 11. ZPP, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

              Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke.

Donoseći odluku o protutužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik protutužitelj, u vrijeme dok se nekretnina koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju -stambeni objekat u kojem su živjeli tužitelj i tužiteljica sada pok. K. M. te tuženik sa obitelji i za koje vrijeme je nekretnina bila uknjižena kao  suvlasništvo tužitelja svakog u ½ dijela, ulagao osobni rad i materijal koji je kupovao vlastitim novčanim sredstvima, za koje ulaganje i rad je imao dopuštenje zemljišnoknjižnih vlasnika, utvrđujući da je između njih bio postignut dogovor da će tuženik živjeti u novoizgrađenoj kući sa svojom obitelji te izvršiti ulaganja u kuću kako bi ih uredio za život, a  kako su stranke za predmetnu nekretninu imale zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju nakon smrti tužitelja tuženik je trebao steći vlasništvo predmetne nekretnine.

Također je utvrđeno da je protutužitelj u tom vremenu obavio ulaganja kupovinom materijala i uređaja ugrađenih u nekretninu, a vrijednost ulaganja je utvrđena vještačenjem tvrtke A.. Navedenim vještačenjem je utvrđeno da su u objektu izvedeni radovi unutarnjeg uređenja nekretnine, hidroizolacije, termoizolacije, postavljanje pločica, gletanje, ličenje zidova, ugradnja PVC stolarije, zidanje verande, elektro radovi te poslovi popravka dvorišnog objekta, betoniranja dvorišta te popravak ulazne kapije, a vrijednost uloženog materijala i radova iznosi 68. 969,36 kuna.

U postupku je utvrđeno da je tuženik protutužitelj vršio i određene radove tijekom trajanja postupka u kojima je izgradio dvije prostorije iza obiteljske kuće te je vještačenjem utvrđeno da je ukupna vrijednost svih radova i uloženog materijala koje je tuženik izvršio u izgradnji i uređenju nekretnine tužitelja 217.632,60 kuna.

              Na temelju utvrđenja da je dio predmetnih radova koji se odnose na izgradnju posebnih prostorija tuženik poduzeo nakon smrti tužiteljice, kada je na njega kao nasljednika prešla ostavina tužiteljice K. M. , prvostupanjski sud je obrazložio da se radovi koje je tuženik poduzeo nakon smrti tužiteljice K. M. imaju smatrati u smislu odredbe čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08.,38/09 i 153/09. – u nastavku teksta: ZVDSP) izvanrednim poslovima odnosno poslovima koji premašuju okvir redovitog upravljanja za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika, koju tuženik nije imao, slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev tuženika protutužitelja za isplatu preostalog iznosa od 203.071,39 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2012.

Sukladno odredbi čl. 41. ZVDSP-a za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (izvanredni poslovi ) je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a u tom članku su kao izvanredni poslovi navedeni naročito-promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

Kako je utvrđeno da je tuženik radove na izgradnji dvije posebne prostorije u površini od 40 m² te potpuno uređenje tih prostorija u koje su postavljene elektro instalacije, radove dovoda i  odvodnje vode, izvršio u tijeku postupka, nakon što je postao suvlasnik predmetne nekretnine i za što nije imao suglasnost ostalih suvlasnika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o izvanrednim poslovima za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

Osnovanost navedenog zahtjeva prosuđuje se primjenom pravila o poslovodstvu bez naloga a poslovođa bez naloga ima pravo na naknadu nužnih i korisnih izdataka kao i osoba čiji je posao obavljao. (čl. 1124. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15.).

Kako se ne radi o nužnim poslovima, niti je tuženik dokazao da se radi o korisnim izdacima za tužitelje-protutuženike, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da protutužitelj nema pravo na naknadu troškova za izvedene radove i uloženi materijal koji su izvršeni u tijeku postupka od protutuženika.

Stoga je pravilno ocijenio neosnovanim preostali dio tužbenog zahtjeva protutužitelja koji se odnosi na vrijednost radova koji su poduzeti u vrijeme kada je tuženik bio suvlasnik predmetne nekretnine.

Međutim, kako je u tijeku postupka je III. protutuženik D. Đ. priznao tužbeni zahtjev protutužitelja i predložio da se u odnosu na njega donese presuda na temelju priznanja u korist protutuženika (podnesak je zaprimljen u sudu 21. prosinca 2011. godine), osnovano žalitelj u žalbi ističe da  je u odnosu na njega trebala biti donesena presuda na temelju priznanja.

Iz stanja spisa proizlazi da sud nije u odnosu na III. protutuženika donio presudu na temelju priznanja .

Kako se priznanje III. protutuženika odnosi na zahtjev protutužitelja kojim je potraživao solidarnu isplatu iznosa od 80.000,00 kuna s zakonskom zateznom kamatom  od podnošenja protutužbe od I. do III. tuženika, te kako je pravomoćno odlučeno o solidarnoj isplati iznosa od 68.969,36 kuna od strane I. do III. protutuženika protutužitelju,  presuda prvostupanjskog suda je preinačena u smislu odredbe čl. 373. ZPP-a u djelu presude pod stavkom II u odnosu na III. tuženika, tako da je III. tuženik obvezan na isplatu preostalog iznosa od 11.030,64 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (razlika iznosa od 80.000,00 kuna koji je III. protutuženik priznao  i dosuđenog iznosa od 68.969,36 kuna u stavku I. prvostupanjske presude), a preostali dio zahtjeva u odnosu na III. protutuženika je odbijen.

Radi navedenog je u odnosu na I. i II. protutuženike žalba odbijena te presuda potvrđena u dijelu presude pod stavkom II. temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a.

Pravilno je prvostupanjski sud odmjerio troškove parničnih stranaka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje je troškove uvećao za troškove izvođenja dokaza vještačenjem, a što se žalbom posebno ne osporava.

U smislu odredbe čl. 166. st.2. ZPP-a kad sud preinači odluku odlučit će o troškovima cijelog postupka. Međutim kako je nakon preinake prvostupanjske odluke tuženik neznatno uspio sa žalbom, zbog čega je odluka u odnosu na III. tuženika djelomično preinačena, prvostupanjski sud je potvrdio odluku o parničnim troškovima prvostupanjskog postupka sadržanu u stavku VI. presude u smislu odredbe čl. 380. toč.2 ZPP-a u svezi s čl. 154. st.3. ZPP-a a u odnosu na trošak žalbe je sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 3. ZPP-a odbio zahtjev tuženika za naknadu  troškova žalbenog postupka.

 

Vukovar, 14. siječnja 2020.