Pristupanje sadržaju
Broj: Rev 321/2015-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. Š. & p. u Z., protiv tuženika A. o. d.d. (ranije: J. o. d.d.) Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnik K. F. Š. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1054/2014-2 od 10. srpnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Garešnici broj P-294/11-90 od 29. lipnja 2012., ispravljena rješenjem istog suda broj P-294/11 od 15. siječnja 2014., u sjednici održanoj 15. siječnja 2020.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka.
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku J. o. d.d., Z., da tužiteljici S. J. iz D., plati s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od- 272.000,00 kn kn, te s osnove imovinske štete radi potrebe tuđe pomoći i njege iznos 0 5.300 00 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana odštetnog zahtjeva u mirnom postupku tj. od dana 02.12.2009. godine do dana 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od dana 1. srpnja 2011. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Preko dosuđenoga u točki I. izreke ove presude tužbeni zahtjev tužiteljice se odbija.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovoga postupka u iznosu od 32.330,50 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od danu donošenja ove presude tj. 29. lipnja 2012. godine pa do isplate po stopi od 12% godišnje. a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“
Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Garešnici br. P-294/11-90 od 29. lipnja 2012. godine.“
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i ukinuti pobijane presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila navode tuženika i predložila reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.
Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije osnovana, dok revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nije dopuštena.
Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi … kao putnik u vozilu osiguranika tuženika.
U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je tužiteljica … ozlijeđena u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu osiguranika tuženika,
- da je prometnu nezgodu prouzročio vozač drugog automobila koji je pod utjecajem alkohola te zbog neprilagođene brzine prešao na suprotni kolnički trak i sudario se s automobilom u kojem se nalazila tužiteljica,
- da je zbog siline udarca došlo do nagle rotacije vozila od 180 stupnjeva, uz istovremenu translaciju u desno za oko 3,5 metara, zbog čega je vozilo završilo u jarku,
- da je tužiteljica zadobila traumatsko oštećenje više organskih sustava, traumatski šok, natučenje mozga u području desne sljepoočno tjemene regije, krvni podljev ispod meke moždane ovojnice u području sljepoočne regije obostrano, krvarenje u treću i četvrtu moždanu komoru, oteklinu velikog i malog mozga, prijelom čeone kosti desno, prijelom gornje čeljusti obostrano, sa prijelomom pterioidnog nastavka, višemjesni prijelom donje čeljusti sa prijelom desnog vrata donje čeljusti, prijelom etmoidalne kosti, prijelom nosne kosti, prijelom očnog svoda obostrano, oteklinu i nakupljanje zraka u području iznad desne očne regije i pertohonterni prijelom lijeve natkoljenice,
- da je tužiteljica bila na više operativnih zahvata: namještanje i fiksiranje koštanih ulomaka donje i gornje čeljusti, namještanje i fiksiranje koštanih ulomaka lijeve natkoljenice, te smanjenje pritiska očne duplje, zatim i kasnije tijekom liječenja: drenažno likvorska operacija 26. svibnja 2006., hitni operativni zahvat intraduralnim pristupom, nakon što je ustanovljena aneurizma, odnosno potpuno isključenje iz cirkulacije na desnoj karotidnoj arteriji 12. kolovoza 2007., korekcija enoftalamusa i vađenje osteosintetskog materijala od prethodnih operacija 2. veljače 2010. godine, kao i operativni zahvat na Klinici za bolesti uha, nosa i grla KBC-a Zagreb,
- da kod tužiteljice postoji trajno smanjenje životnih aktivnosti kao posljedica postkontuzijskog sindroma zaostalog nakon kontuzije mozga i višestrukih prijeloma kostiju glave, koji trajni invaliditet iznosi 40%, paraliza lijevog facijalnog živca, koji trajni invaliditet iznosi 50 %, te umanjenje pokretljivosti lijevog kuka u srednjem stupnju, koji trajni invaliditet iznosi 40%., dok ukupni trajni invaliditet kod tužiteljice iznosi 80%.,
- da iako tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom, nema uzročno posljedične veze između nevezivanja tužiteljice i zadobivenih ozljeda,
- da je tužiteljici na ime naknade štete iz ovog štetnog događaja isplaćen iznos od 235.500,00 kuna.
Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/2015 - dalje: ZOO) u vezi čl. 19. st. 2. ZOO, u iznosu od 272.000,00 kuna te pravo na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.300,00 kuna, koji iznosi su dobiveni nakon što su umanjeni za već isplaćeni iznos 235.500,00 kuna. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan za iznos od 247.300,00 kuna, dok je za preostali iznos tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito zbog nezakonitosti provedenih vještačenja na kojima se temelji pobijana odluka, kao i iz razloga jer u njoj nisu navedeni odgovarajući razlozi u odnosu na žalbene navode tuženika, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. i st. 5 ZPP. Revident ističe kako mu je nezakonitim postupanjem nižestupanjskih sudova onemogućeno raspravljanje u postupku i dokazivanje odlučnih činjenica, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer sud nije prihvatio njegov prijedlog za provođenjem novog vještačenja po vještacima odgovarajuće medicinske struke, niti je sud usmeno saslušao psihologa D. N. na čijem nalazu i mišljenju se temeljilo provedeno medicinsko vještačenje.
Ujedno navodi da se pobijana odluka temelji na vještačenjima liječnika koji nisu odgovarajuće struke čime je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 252. st. 2. ZPP. Konačno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a st. 1. ZPP.
Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tuženikov revizijski navod da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Naime, drugostupanjski sud se osvrnuo na žalbene navode tuženika kojima je osporavao pravilnost i zakonitost provedenih vještačenja. U obrazloženju drugostupanjske presude tako stoji da su vještaci navedenih struka, odnosno specijalnosti bili kvalificirani ocjenjivati posljedice zadobivenih ozljeda budući da se trajne posljedice ozljede mozga manifestiraju kao psihoorganski problemi, koje je kvalificiran ocjenjivati psihijatar, pa je ocjenjeno da u konkretnom slučaju nije bilo neophodno sudjelovanje vještaka neurologa. Isto tako kombinirano prometno - tehničko i medicinsko vještačenje na okolnost doprinosa oštećenice, ne mora nužno provesti vještak sudsko-medicinske struke, jer je liječnik navedene specijalizacije (ortoped) zajedno sa prometno - tehničkim vještakom bio u mogućnosti utvrditi dinamiku nezgode i mehanizam ozljeđivanja.
Pritom valja reći da s tim u vezi nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 252. st. 2. ZPP. Naime, pravilno je drugostupanjski sud otklonio žalbene navode tuženika rekavši da je vještak psihijatar bio kvalificiran ocjenjivati posljedice zadobivenih ozljeda budući da se trajne posljedice ozljede mozga manifestiraju kao psihoorganski problemi koje je kvalificiran ocjenjivati psihijatar (kako je i sam vještak istaknuo prilikom davanja nalaza i mišljenja), zbog čega u konkretnom slučaju nije bilo neophodno sudjelovanje vještaka neurologa. Isto tako je pravilno drugostupanjski sud otklonio žalbene navode tuženika da je jedino vještak sudske medicine ovlašten utvrđivati mehanizam ozljeđivanja, kada navedenim znanjem raspolaže i vještak druge medicinske struke, koji zajedno sa prometnim vještakom provodi kombinirano prometno - medicinsko vještačenje.
Suprotno navodima revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Pogrešno smatra revident da mu je onemogućeno raspravljanje u postupku jer sud nije prihvatio njegov prijedlog za provođenjem novog vještačenja po vještacima odgovarajuće medicinske struke. S obzirom na to da su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili da je vještačenje provedeno po vještacima odgovarajuće medicinske struke, koji su u više navrata saslušavani u postupku, nije bilo potrebe određivati novo medicinsko vještačenje.
U odnosu na navode revidenta da je prvostupanjski sud propustio usmeno saslušati psihologa D. N. na čijem nalazu i mišljenju se temeljilo provedeno medicinsko vještačenje, valja reći da je o navedenom dijelu nalaza i mišljenja saslušana vještakinja određena u ovom postupku M. K. S. (psihijatrica), koja je otklonila sve primjedbe na nalaz i mišljene stranaka. Pritom je važno napomenuti da tuženik nije imao primjedbe na dio nalaza i mišljenja koji se temeljio na psihološkoj analizi niti je navedene prigovore isticao tijekom prvostupanjskog postupka, stoga je neosnovana njegova tvrdnja da bi mu navedenim propustom bilo onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude (ako nije drugačije propisano) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika, vijeće je ocijenilo da je drugostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP te da je obrazloženje drugostupanjske presude sačinjeno sukladno citiranim odredbama pa nije osnovan revizijski navod da bi tijekom drugostupanjskog postupka bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 373.a st. 1. ZPP na koju upire revident. Naime, iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je sud navedenu presudu donio primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, a ne primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP.
Prema tome, nisu osnovani revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih je revident podnio reviziju.
U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident osporava pravilnost primjene odredbe čl. 19., 1046., 1100., 1103. ZOO te čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09).
Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Revizija tuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.
Odlučujući o dopuštenosti revizije tuženika podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.
Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.