REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 133-Psp-5/19-85

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Brankici Bobšić, u pravnoj
stvari tužitelja V. P. iz P., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. V., odvjetnici u Z., protiv I. tuženika S. V. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćnici Lj. M.-P., odvjetnici u Z., II. tuženika M. F. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici Lj. M.-P., odvjetnici u Z., III. tuženika T. d.o.o. u stečaju iz Z., OIB: …, zastupanog po stečajnom upravitelju M. V. T., IV. tuženika J. F. iz V. ., OIB: …, zastupanog po punomoćnici Lj. M.-P., odvjetnici u Z. i V. tuženika D. G. iz D., zastupanog po punomoćnici Lj. M.-P. odvjetnici u Z., radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice N. V. i zamjenice punomoćnice I., II., IV. i V. tuženika odvjetničke vježbenice S. M., a u odsutnosti uredno pozvanog III. tuženika, dana 13. lipnja 2022.

r i j e š i o j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su I. tuženik S. V. i II. tuženik M. F. dana 15. rujna 2009. smetali tužitelja V. P. iz Z., u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine zk.č.br. …, oranica, površine 410 čhv, upisan u zk.ul.br. 1131, k.o. G. S., a koja odgovara k.č.br. 3318 k.o. G. S. na način da su nanijeli zemlju duž dijela južne strane predmetne nekretnine uz međnu liniju predmetne nekretnine s Ulicom K. u dužini cca 55 metara.

Zabranjuje se I. tuženiku i II. tuženiku svako takvo ili slično smetanje posjeda pod
prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Utvrđuje se da su I. tuženik S. V., II. tuženik M. F., III. tuženik T. d.o.o. u stečaju, IV. tuženik J. F., i V. tuženik D. G., dana 24. rujna 2009. i dana 26. rujna 2009. smetali tužitelja V. P. iz Z., u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine zk.č.br. …, oranica, površine 410 čhv, upisan u zk.ul.br. 1131, k.o. G. S., a koja odgovara k.č.br. … k.o. G. S. na način da su koristeći radni stroj – bager iskopali kanal dubine cca 40 cm, širine cca 50 cm, a koji kanal je iskopan u

2 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

cijeloj duljini predmetne nekretnine uz međnu liniju prema susjednoj nekretnini i to k.č.br. … k.o. G. S., u duljini cca 70 m.

Zabranjuje se I., II., III., IV. i V. tuženicima svako takvo ili slično smetanje posjeda pod
prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se I. - V. tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog
postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana pod
prijetnjom ovrhe."

II/ Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi:

"Nalaže se tuženicima da u roku od 48 sati napuste nekretninu zk.č.br. …, oranica, površine 410 čhv, upisanu u zk.ul.br. … k.o. G. S., a koja odgovara k.č.br. … k.o. G. S., te da u roku 48 sati uklone nanesenu zemlju i zatrpaju iskopane kanale, te omoguće tužitelju nesmetan posjed istog.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog i ovršnog okončanja predmetnog postupka."

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi I., II., IV. i V. tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 11.375,00 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 09. listopada 2009. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika i protiv
društva T. d.o.o. u odnosu na kojeg je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Psp-5/19-79 od 28. listopada 2021. U tužbi je tužitelj
naveo da je posljednji mirni i faktični posjednik nekretnine zk.č.br. …, oranica, površine 410 čhv upisana u zk.ul.br. … k.o. G. S., a koja odgovara k.č.br. … k.o. G. S. Nadalje je naveo da su I. i II. tuženici te društvo T. d.o.o. 15. rujna 2009. smetali tužitelja u posjedu nekretnine na način da su radnim strojem – bagerom nanijeli zemlju uz međnu liniju između predmetne nekretnine i ceste. Također je naveo da su I.-V. tuženici 24. rujna 2009. i 26. rujna 2009. smetali tužitelja u posjedu nekretnine na način da su koristeći radni stroj – bager iskopali kanal dubine cca 40 cm, širine cca 50-60 cm u cijeloj duljini predmetne nekretnine uz međnu liniju uz nekretninu k.č.br. …, te su takvim postupcima isključili tužitelja od dotadašnjeg posjeda i na taj način bitno mu onemogućili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Stoga je tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tražio da se utvrdi da su I. i II. tuženik dana 15. rujna 2009. smetali tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine zk.č.br. …, oranica, površine 410 čhv, upisane u zk.ul.br. …, k.o. G. S., a koja odgovara k.č.br. … k.o. G. S. (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina) na način da su nanijeli zemlju uz međnu liniju predmetne nekretnine s cestom. Tim.tužbenim zahtjevom tužitelj je,nadalje, tražio da se I. i II. tuženiku naloži uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da uklone zemlju koju su nanijeli uz međnu liniju predmetne nekretnine s cestom te da se omogući tužitelju daljnje nesmetano korištenje predmetne nekretnine i da se I. i II. tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne. Navedenim tužbenim zahtjevom tužitelj je, također, tražio da se utvrdi da su I., II., III., IV. i V. tuženici dana 24. rujna 2009. i 26. rujna 2009. smetali tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu

3 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

predmetne nekretnine na način da su koristeći radni stroj – bager iskopali kanal
dubine cca 40 cm, širine cca 50-60 cm, a koji kanal je iskopan u cijeloj duljini
predmetne nekretnine uz međnu liniju prema susjednoj nekretnini i to k.č.br. … k.o. G. S. Isto tako tužitelj je tražio da se I., II., III., IV. i V. tuženicima naloži uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da zatrpaju zemljom kanal koji su iskopali na predmetnoj nekretnini te da omoguće tužitelju nesmetano korištenje predmetne nekretnine, kao i da se I., II., III., IV. i V. tuženicima zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Tužitelji, nadalje, postavljenim tužbenim zahtjevom traže da se naloži tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su istaknuli da je tužba nerazumljiva, te da ne sadrži
sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupati jer tužitelj ističe da će činjenice
na kojima temelji svoj zahtjev i koje su važne za donošenje odluke precizirati
naknadno, slijedom čega tuženici predlažu da sud takvu tužbu odbaci. Opreza radi
tuženici su se usprotivili tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja. Nadalje su
istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na II. tuženika jer isti nije
smetao ničiji, pa tako ni tužiteljev posjed, već je s obzirom na to da je susjed tužitelja i
I. tuženika kao izvanknjižnog vlasnika predmetne nekretnine, 15. rujna 2009. te 24. i

26. rujna 2009. samo nazočio navedenim događajima interesirajući se za zbivanja u
susjedstvu, ali ni na koji način nije vršio bilo kakvo nanošenje zemlji ili iskopavanje, niti
je na bilo koji način u istima sudjelovao. Tuženici su, također, naveli da je I. tuženik
naručio i platio radove nanošenja zemlje i iskopavanje ranijem tuženiku T.
d.o.o., dok su IV. i V. tuženici djelatnici koji su navedene radove obavljali u sklopu
svog radnog odnosa. Tuženici su isto tako istaknuli prigovor nedostatka aktivne
legitimacije jer tužitelj nije naznačio od kada bi i na koji način bio u posljednjem
mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine s obzirom na to da je upravo I.
tuženik posljednji mirni i faktični posjednik predmetne nekretnine, a u kojem posjedu
je, suprotno navodima tužitelja, tužitelj smetao I. tuženika. Tuženici su pojasnili da je I.
tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o doživotnom
uzdržavanju od 09. studenoga 2007. i Aneksa istog ugovora od 22. prosinca 2008.,
sklopljenog s pok. J. B. kao primateljicom uzdržavanja, koja je umrla 23. travnja 2009., s time da je I. tuženik stupio u posjed predmetne nekretnine te faktičnu vlast nad istim posjedom vršio još prije samog sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koja činjenica je tužitelju poznata. Stoga su tuženici istaknuli da I. tuženik nije postupao samovlasno već, osim što je posljednji mirni i faktični posjednik iste nekretnine, ima pravo na posjed navedene nekretnine, te je i izvanknjižni vlasnik,
slijedom čega tuženici upućuju na odredbu čl. 22. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima kojom je propisano da se pravo na poduzimanje posjedovnih čina
smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje,
odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Tuženici su još naveli da je tužitelj

21. srpnja 2009. samovlasno smetao I. tuženika u posjedu predmetne nekretnine na
način da je bespravno iskopao temeljem širine 50 cm i dubine cca 50 cm duž glavne
ceste K. po cijeloj dužini južne parcele na istoj nekretnini, a u pogledu kojeg smetanja je I. tuženik isto prijavio policiji istoga dana, te je pred ovim sudom 24. srpnja

2009. podnio tužbu radi smetanja posjeda povodom koje je pokrenut postupak posl.
br. Pp-197/09. Stoga su predložili da sud odbaci tužbu tužitelja kao nepotpunu,
odnosno da nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao
neosnovan, uz naknadu troška tuženicima.

4 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

3. Tužitelj je u podnesku od 05. prosinca 2014. konačno postavio tužbeni zahtjev te
istim traži da se utvrdi da su I. i II. tuženik dana 15. rujna 2009. smetali tužitelja u
posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine zk.č.br. …, oranica, površine 410 čhv, upisane u zk.ul.br. …, k.o. G. S., a koja odgovara k.č.br. … k.o. G. S. (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina) na način da su nanijeli zemlju duž dijela južne strane predmetne nekretnine uz međnu liniju predmetne nekretnine s Ulicom K. u dužini cca 55 metara te da im se zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne. Navedenim tužbenim zahtjevom tužitelj, također, traži da se utvrdi da su I., II., III., IV. i V. tuženici dana 24. rujna 2009. i 26. rujna 2009. smetali tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu predmetne nekretnine na način da su koristeći radni stroj – bager iskopali kanal dubine cca 40 cm, širine cca 50 cm, a koji kanal je iskopan u cijeloj duljini predmetne nekretnine uz međnu liniju prema susjednoj nekretnini i to k.č.br. … k.o. G. S., u duljini cca 70 m, te da im se zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne. Tužitelji, nadalje, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traže da se naloži tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Prije svega valja reći da tužitelj specificirajući tužbeni zahtjev u podnesku od 05.
prosinca 2014. nije preinačio tužbu, već je istu ispravio, te je djelomično i povukao
tužbu i to u dijelu u kojem je tražio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze:
izvršen je uvid u presliku spisa ovoga suda posl. br. Pp-197/09, presliku kopije
katastarskog plana (str. 5 spisa), presliku Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 09.
studenoga 2007. (str. 18-20 spisa), presliku Aneksa ugovora o doživotnom
uzdržavanju od 22. prosinca 2008. (str. 21-23 spisa), presliku izvatka iz zemljišne
knjige ovoga suda od 24. lipnja 2008. (str. 24 spisa), presliku izvatka iz matice umrlih
MU P. (str. 25 spisa), presliku potvrde MUP RH, PU Zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb od 28. kolovoza 2009. (str. 26 spisa), preslike službenih zabilješke o dojavi MUP RH, PU Zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb od 21. srpnja 2009. (str. 47 spisa), 01. kolovoza 2009. (str. 48 spisa), 03. kolovoza 2009. (str. 49 spisa), 15. rujna 2009. (str. 50 spisa), 24. rujna 2009. (str. 51 spisa), presliku izvješća PU
Zagrebačka, II. policijska postaja Zagreb od 24. rujna 2009. (str. 52 spisa), presliku
rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2877/19-2 od 19. ožujka 2020. (str.
141-145 spisa), presliku rješenja ovoga suda posl. br. pp-197/09-18 od 16. srpnja

2019. (str. 146-153 spisa), proveden je očevid na mjestu spora (str. 113-116 spisa),
saslušani su svjedoci Ž. P. (str. 30 spisa), D. P. (str. 98-99 spisa), D. M. (str. 55-56 spisa), Z. M. (str. 56 spisa), zastupnik po zakonu ranijeg tuženika T. d.o.o. S. M. (str. 80 spisa), saslušani su tužitelj (str. 40-41 spisa), I. tuženik (str. 41-43 spisa), II. tuženik (str. 43-44 spisa), zastupnik po zakonu III. tužitelja A. T. (80-81 spisa), te je izvršen uvid u drugu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Ovdje valja reći da sud nije provodio daljnje dokazne prijedloge jer je činjenično
stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku

5 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,
84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i
70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja
neosnovan u cijelosti.

8. Uvidom u presliku spisa ovoga suda posl. br. Pp-197/09 utvrđeno je da je u istom
tužitelj S. V., ovdje I. tuženik, protiv tuženika V. P., ovdje tužitelja, podnio 24. srpnja 2009. tužbu radi smetanja posjeda kojom je tražio da se utvrdi da je tuženik samovlasno smetao posjed nekretnine koja je predmet i ovog postupka. Uvidom u presliku izvatka iz zemljišne knjige ovog suda od 23. srpnja 2009. koji prileži navedenom spisu (str. 7 spisa) utvrđeno je da je predmetna nekretnina (zk.č.br.
…, oranica, površine 410 hvati) uknjižena kao društveno vlasništvo, te da je 06. svibnja 1996. pod posl. br. Z-7077/96 na temelju Kupoprodajnog ugovora od 20.
travnja 1945 u smislu odredbe čl. 29. Zakona o građevinskom zemljištu uknjižen
prijenos prava korištenja na zemljištu opisanom u AI sa imena K. S. dok nadležni organ ne donese rješenje o prodaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi za korist J. B. rođene T. u 3/20 dijela. Uvidom u presliku prijepisa posjedovnog lista br. .. od 28. rujna 2007. (str. 35 navedenog spisa) utvrđeno je da je tada kao posjednik predmetne nekretnine (k.č.br. …, K., oranica površine 1476 m2) bila upisana J. B. rođena T. u cijelosti.

9. Uvidom u presliku rješenja ovoga suda posl. br. Pp-197/09-18 od 16. srpnja 2019.
(str. 146-153 spisa) utvrđeno je da je isto doneseno u gore navedenom predmetu te
da je istim odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tamo tužitelja S. V., ovdje I. tuženika.

10. Uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2877/19-2 od

19. ožujka 2020. (str. 141-145 spisa) utvrđeno je da je istim uvažena žalba tamo
tužitelja, ovdje I. tuženika, te je preinačeno naprijed navedeno rješenje ovoga suda
posl. br. Pp-197/09-18 od 16. srpnja 2019., te je istim utvrđeno da je tuženik (ovdje
tužitelj) dana 21. srpnja 2009. samovlasno smetao posjed tužitelja (ovdje I. tuženika)
uznemirivši ga na dijelu predmetne nekretnine (k.č.br. … k.o. G. S., koja katastarska čestica odgovara zk.č.br. …, upisana u zk.ul.br. … k.o. G. S.), na način da je navedenoga dana samovlasno i bespravno duž dijela južne strane predmetne nekretnine iskopao kanal dužine oko 20 m, širine oko 30 cm, te dubine oko 100 cm, u koji je sagradio temelje i betonski zid visine oko 1 m, širine oko 30 cm, dužine oko 20 m, bez znanja i odobrenja tamo tužitelja. Istim rješenjem naložena je tamo tuženiku (ovdje tužitelju) uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku prije počinjenja smetanja na način da ukloni duž dijela južne strane iste nekretnine betonski zid visine oko 1 m, širine oko 30 cm, dužine oko 20 m, te da ukloni temelje i zatrpa kanal dužine oko 20 m, širine oko 30 cm, te dubine oko 100 cm na svoj trošak te tako omogući tužitelju dosadašnji neometan i neuznemiravan posjed dijela južne strane predmetne nekretnine, sve u roku 8 dana. Navedenim
rješenjem je, nadalje, tamo tuženiku, ovdje tužitelju zabranjeno svako daljnje isto ili
slično smetanje ili uznemiravanje tužiteljeva posjeda što mu je zapriječeno izricanjem
novčane kazne.

11. Iz podataka dostupnih putem aplikacije eSpis proizlazi da je tamo tuženik, ovdje
tužitelj, protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2877/19-2 od 19.
ožujka 2020. dana 02. lipnja 2020. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, koji je

6 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

odbijen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-1479/20 od 04. studenoga 2020.

12. Uvidom u presliku Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 09. studenoga 2007.
(str. 18-20 spisa) i presliku Aneksa navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od

22. prosinca 2008. (str. 21-23 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen između S. V., ovdje I. tuženika, kao davatelja uzdržavanja i J. B. kao primateljice uzdržavanja. Nadalje je utvrđeno da je u tom Ugovoru primateljica uzdržavanja navela da je vanknjižni vlasnik nekretnina, između ostalog, i predmetne nekretnine (k.č.br. …, katastarskog naziva K., oranica, površine 1476 m2, koja odgovara zk.č.br. …, površine 410 čhv upisane u zk.ul.br. … k.o. G. S.). Isto tako, tim Ugovorom se davatelj uzdržavanja obvezao pružiti doživotno uzdržavanje primateljici uzdržavanja do njezine smrti, dok je primateljica uzdržavanja za pruženo uzdržavanje davatelju uzdržavanja dala nekretnine, između ostalog i navedenu nekretninu s time da je stjecanje vlasništva odgođeno do smrti primateljice uzdržavanja (čl. 4. Ugovora).

13. Uvidom u presliku izvatka iz matice umrlih MU P. (str. 25 spisa) utvrđeno je da je J. B. rođena T. umrla 23. travnja 2009.

14. Uvidom u presliku potvrde MUP RH, PU Zagrebačka, II. PP Zagreb od 28.
kolovoza 2009. (str. 26 spisa) utvrđeno je da je istom potvrđeno da je 21. srpnja 2009.
i 03. kolovoza 2009. ovdje I. tuženik prijavio da netko izvodi radove na njegovom
zemljištu u Z., bez odobrenja. Također je utvrđeno da su 21. srpnja 2009. policijski službenici izašli na mjesto događaja u 10.10 sati gdje su zatekli tražitelja intervencije, ovdje I. tuženika, i djelatnike poduzeća M. d.o.o. koji su izvodili građevinske radove tako da su bagerom kopali kanal dužine oko 20 m, širine oko 30 cm, te dubine oko 100 cm. Pri tome su djelatnici izjavili da se radovi izvode za ovdje tužitelja. U istoj potvrdi je još navedeno da su policijski službenici 03. kolovoza 2009. izišli na mjesto događaja u 10.00 sati gdje su zatekli djelatnike poduzeća M. d.o.o. i to A. P., M. P. i Ž. B., koji su izjavili da vrše radove po nalogu vlasnika poduzeća K. iz Z., ovdje tužitelja.

15. Uvidom u presliku tužbe zaprimljene kod ovoga suda 25. rujna 2007. (str. 33-36
spisa) utvrđeno je da je ista podnesena od strane ovdje tužitelja kao tužitelja protiv
tuženika J. B., K. K., J. K., J. K., A. K., K. R., V. P., R. K. i J. K. Nadalje je utvrđeno da je istom tužbom tužitelj tražio da se naloži sklapanje ugovor o kupoprodaji između J. B., kao prodavatelja i ovdje i tamo tužitelja kao kupca predmetne nekretnine (k.č.br. … k.o. G. S. koja je upisana u Pl … k.o. G. S., koja odgovara zk.č.br. …, oranica površine 410 čhv, upisana u zk.ul.br. … k.o. G. S.) jer će u protivnom taj ugovor zamijeniti presuda. Istom tužbom, ukoliko sud ne usvoji takav zahtjev, tužitelj je postavio eventualni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je on vlasnik navedene nekretnine, te da se tuženike obveže isto priznati i izdati mu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva, koju će u protivnom zamijeniti presuda.

16. Uvidom u presliku službene zabilješke o dojavi MUP RH, PU Zagrebačka, II. PP
Zagreb od 21. srpnja 2009. (str. 47 spisa) utvrđeno je da je telefonskim putem
navedenog dana ovdje I. tuženik dojavio da netko izvodi radove na njegovom
zemljištu bez njegova odobrenja. Nadalje je utvrđeno da je dolaskom policijskih

7 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

službenika zatečen I. tuženik od kojeg su doznali da se izvode radovi na njegovom
posjedu u Z.,. Odlaskom na navedenu adresu za koju je I. tuženik tvrdio da je njegov posjed, te za koji se spori putem suda s V. P. oko posjeda, policijski službenici su utvrdili da su radnici poduzeća M. i to V. D. i A. P. izvodili građevinske radove tako da su s bagerom kopali kanal dužine oko 20 m, širok oko 30 cm, a dubok oko 1 m, te da su izjavili da za ovdje tužitelja rade betonski potporni zid da se voda ne slijeva po glavnoj cesti. Tom prilikom je ovdje tužitelj naveo da je vlasnik spornog zemljišta te da vodi sudski spor radi istog s I. tuženikom.

17. Uvidom u presliku službene zabilješke o dojavi MUP RH, PU Zagrebačka, II. PP
Zagreb 01. kolovoza 2009. (str. 48 spisa) utvrđeno je da je nepoznata osoba dojavila
da se na adresi Z. izvode radovi unatoč zabrani. Nadalje je utvrđeno da su policijski službenici dolaskom na tu adresu zatekli tražitelja intervencije M. F., ovdje II. tuženika, koji je izjavio da radnici na kbr. 18 izvode radove iako su rješenjem od strane Ministarstva zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja od 25. siječnja 2008. zabranjeni radovi. Također je naveo da je sporno zemljište vlasništvo ovdje I. tuženika, a da se radovi izvode za vlasnika poduzeća K. Policijski službenici su nadalje naveli da su na mjestu događaja zatečeni radnici poduzeća M., te da su isti na spornom zemljištu izbetonirali zid dužine oko 30 m, visine oko 100 cm, te su vršili ravnanje zemlje. Policijski službenici su konačno naveli da je o navedenom obaviješten dežurni građevni inspektor koji je izjavio da nema potrebe za njegovim izlaskom.

18. Uvidom u presliku službene zabilješke o dojavi MUP RH, PU Zagrebačka, II. PP
Zagreb 03. kolovoza 2009. (str. 49 spisa) utvrđeno je da je I. tuženik navedenog dana
dojavio da nepoznate osobe izvode radove na njegovoj zemlji. Nadalje je utvrđeno da
su policijski službenici dolaskom na adresu istoga dana zatekli tražitelja intervencije, I.
tuženika, te djelatnike poduzeća M. i to A. P., M. P. i Ž. B.. Također je tom prilikom I. tuženik izjavio da navedeni djelatnici vrše radove na njegovom zemljištu, tj. livadi, čemu se on protivi. Istom prilikom su djelatnici poduzeća M. izjavili da vrše radove po nalogu ovdje tužitelja kao vlasnika poduzeća K. koji tom prilikom nije zatečen. Također su djelatnici policije uputili I. tuženika na građevinsku inspekciju, te na podnošenje privatne tužbe ovom sudu.

19. Uvidom u presliku službene zabilješke o dojavi MUP RH, PU Zagrebačka, II. PP
Zagreb 15. rujna 2009. (str. 50 spisa) utvrđeno je da je odvjetnica N. V. dojavila da su tužitelju osobe ušle u posjed s radnim strojevima na adresi K. br. 22. Nadalje je utvrđeno da su djelatnici policije istog dana dolaskom na adresu K. br. 20 zatekli D. P. koji je naveo da je vlasnik firme K., kao i zemljišta od njegove kuće do ulice, te da su neke osobe sa strojevima došle vaditi temelj za ogradu koju je on postavio do ulice, udaljeno 1 m od ulice, dužine oko 26 m. Službenici policije su isto tako naveli da su na mjestu događaja zatečeni djelatnici firme T. d.o.o. i to F. A., J. G. i M. B. koji su naveli da su došli vaditi navedeni temelj po nalogu ovdje I. tuženika koji im je rekao da je to njegovo zemljište i da vade navedeni temelj. Policijski službenici su tom prilikom uputili obje strane da pravo vlasništva sporne zemlje utvrde putem suda.

20. Uvidom u presliku službene zabilješke o dojavi MUP RH, PU Zagrebačka, II. PP
Zagreb 24. rujna 2009. (str. 51 spisa) utvrđeno je da je ovdje tužitelj dojavio da su mu
je na posjed ostavljen građevinski alat i strojevi bez odobrenja. Nadalje je utvrđeno da

8 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

su istoga dana policijski službenici dolaskom na adresu u Z., br. 22, naveli da tražitelj intervencije nije zatečen već je pristupila njegova odvjetnica N. V. koja je izjavila da parcela ispred kuće kbr. 22 pripada ovdje tužitelju, te da se za istu vodi sudski spor u predmetu posl. br. P-92116/07 (pravilno posl. br. P-9216/07) te da se na istoj izvode radovi bez dozvole. Policijski službenici su tada na mjestu događaja zatekli S. B., M. F., I. M., J. F., odgovornu osobe u firmi T. d.o.o., a koji su radnim strojem izvodili radove iskopa kanala za ogradu za I. tuženika. Isto tako je utvrđeno da je I. tuženik policijskim službenicima tada izjavio da je upisan kao nasljednik i vlasnik te parcele te je priložio dokumentaciju, a također je izjavio da je 23. rujna 2009. navedenu dokumentaciju priložio II. PP. Još je izjavio da je V. P. protiv njega podnio tužbu vezano za navedeno zemljište. Tom prilikom je N. V. tražila od I. tuženika da prekine s radovima ili će pozvati zaštitare, dok je I. tuženik izjavio da može obavljati radove na svojoj zemlji.

21. Uvidom u presliku izvješća PU Zagrebačka, II. PP Zagreb od 24. rujna 2009. (str.
52 spisa) utvrđeno je da je na intervenciji obavljenoj istog dana na adresi K. br. 20 N. V., odvjetnica tražitelja intervencije V. P., navela da I. tuženik kao investitor vrši građevinske radove na zemljištu njezinog klijenta, te da je tom prilikom zatražila od policije da prekinu izvođenje radova. Još je navedeno da je N. V. tom prilikom upoznata da zabranu izvođenja radova može donijeti nadležna građevinska inspekcija, te da ukoliko još nije od nadležnog suda na kojem njen klijent već vodi sudski postupak oko vlasništva nad zemljom, zatraži hitnu mjeru vraćanja posjeda u prvobitno stanje. U izvješću je navedeno da su policijski službenici tom prilikom i I. tuženika upoznali s time da spor oko zemljišta treba nastaviti rješavati putem nadležnog suda.

22. Svjedok Ž. P. je u svome iskazu naveo da je njegov otac još prije 25 do 30 godina od pokojne J. B. kupio nekretninu u S., te da su se tamo on i njegov brat još kao djeca igrali. Nadalje naveo da su prošle godine tuženici s bagerima uzurpirali njihovu nekretninu i odnosili stvari koje se tamo nalaze. On je tada bio u svom uredu u kući gdje živi, a koja se nalazi odmah do sporne čestice na adresi K. 20. Spornu česticu na kojoj su tuženici kopali s bagerima je koristila samo njegova obitelj i to kao prilazni put u njihovoj kući. Nakon što mu je predočena kopije katastarskog plana na listu 5 spisa svjedok je crvenom bojom označio dijelove na kojima je s bagerima kopano te mjesto gdje su prerezana 2 stupa. Nadalje je naveo da se radi o međi čestice …, a koju je njegova obitelj koristi kao prilazni put kući koja se nalazi na čestice ... Još je naveo da nitko treći osim njegove obitelji nije koristio spornu česticu, te da su oni na istoj čestici odlagali i građevinski materijali održavali je na način da su na njoj kosili travu.

23. Svjedok D. P. je u svom iskazu danom 19. studenoga 2014. naveo da je sin tužitelja, te da mu je poznato kako postoje problemi između parničnih stranaka na parceli K. 20, koju njegovi roditelji koriste zadnjih 20 do 30 godina. Nadalje je naveo da se na toj parceli igrao još kao dijete, a s obzirom da njegovi roditelji tamo imaju kuću. Još je naveo da su oni uređivali tu parcelu, odnosno da su istu održavali košenjem trave, koristili su je za parkiranje vozila, te su je uvijek koristili i kao prolaz.
Svjedok je istaknuo da je u jednom trenutku prije nekih par godina netko bagerima
srušio stupove i željeznu ogradu, te je potrgan beton i asfalt, a s obzirom da kroz
sredinu iste parcele nalazi asfaltirani put, te je pojasnio da njegovi roditelji koriste
cijelu parcelu, dok mu nije poznato tko je i kada izgradio navedeni put. Također je

9 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

naveo da mu nije poznato tko je srušio ogradu, potrgao asfalt te potrgao željezne
stupove i uništio bilje, a isto se dogodilo prije pet do sedam godina. Isto tako je naveo
da i dalje koriste predmetnu parcelu jednako kao i prije ovog rušenja, ali se sada vidi
na koji način je izvršeno rušenje željezne ograde, odnosno vidi se da su stupovi
porušeni i bilje više nema. Napomenuo je da ih sada nitko ne smeta u korištenju
navedene parcele. Kada mu je predočena kopija katastarskog plana na listu 5 spisa
svjedok je naveo da su njegovi roditelji posjednici čestica … i ... Nadalje je naveo da je netko potrgao asfalt, te su srušio ogradu u djelu čestice … koja graniči sa česticom … i ... Još je naveo da se ne sjeća je li vršeno iskopavanje kanala, ali danas se na istoj čestici ne nalazi nikakav kanal, odnosno čestica izgleda kao i prije s time da se sada na istoj nalaze oštećeni stupovi željezne ograde, te nema hortikulture. Konačno je naveo da mu je ovo o čemu je iskazivao poznato jer je tamo
do prije godinu dana imao ured, te je vidio oštećenja o kojima je iskazivao.

24. Svjedok D. M. je u svom iskazu naveo da je zaposlen u društvu D. d.o.o., a vlasnica tog društva je njegova supruga te ih je tužitelj prije 2 godine (dakle 2009.) angažirao radi održavanja nekretnine koja se nalazi na K. Oni su tamo sadili biljke, i to su prvo posijali travu, a nakon toga su to održavali. Nadalje je naveo da se društvo D. d.o.o. bavi hortikulturom, te su u razdoblju od možda 6 mjeseci 10 puta dolazili po nalogu tužitelja i održavali nekretninu na K., odnosno travnjak i bilje koje su posadili. Nakon što mu je predočen katastarski plan koji se nalazi na listu 5 spisa svjedok je naveo da su održavali zemljište označeno brojem …. Još je naveo da za vrijeme obavljanja radova nitko treći nikada nije dolazio niti ih sprečavao u obavljanju radova, niti im govorio da ta nekretnine ne bi bila u vlasništvu ili posjedu tužitelja.

25. Svjedokinja Z. M. je u svom iskazu navela da se bavi uređenjem okoliša, te da ju je firma K. angažirala radi uređenja vrta u K. i to misli 2007., 2008. ili 2009., no ne može se točno sjetiti razdoblja. Nadalje je navela da se na parceli gradila zgrada te su oni uređivali okoliš dio po dio, tako da su prvo uredili vrt oko zgrade, a kasnije su na kosini sijali travnjak i održavali ga. Na toj kosini su, također, posadili biljke. Na tu parcelu su dolazili kroz 2 godine jer su radove obavljali postepeno. Navela je da ih je za radove angažirao K. d.o.o., a kontaktirala je s D. P. Poznato joj je da je tužitelj otac D. P., te ga je viđala na nekretnini koju su uređivali. Nakon što joj je predočen katastarski nacrt koji se nalazi na listu 5 spisa, svjedokinja je navela da su sadili biljke i uređivali okoliš na čestici označenoj brojem … oko ucrtane kuće dok su kasnije sijali travu i sadili bilje i na česticama … i ... Svjedokinja je još navela da se sjeća da su u ljeto, misli da je to bilo 2009., neko bilje uz rub čestice … prema ulici K. prebacivali na česticu … jer su se uz rub ceste K. počeli izvoditi neki radovi. Također je navela da ih nitko nije ometao za vrijeme izvođenja radova. Iskazala je i da su 2010. posadili neka stabla, međutim, poznato joj je da su stranke same kupile kosilicu te ih radi toga nisu više zvali.

26. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je u svom iskazu naveo da nije bio na
predmetnoj nekretnini kada se dogodilo sporno smetanje. Nazvali su ga njegovi sinovi
te su mu rekli da se počelo kopati uz zapadnu među na njihovoj nekretninu, dakle uz
među sa susjedima s lijeve strane. Predmetna nekretnina se nalazi na adresi
K. 20. On je nakon 2-3 dana došao na spornu nekretninu te je vidio da je iskopan jarak uz među. Već prije nego što je došao policija je zabranila radove, a misli
da je policija došla na poziv njegovog sina. Ne zna tko je kopao niti tko je kasnije

10 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

zatrpao iskopani jarak. Naime, taj jarak koji je iskopan uz među na njegovoj nekretnini
je zatrpan. On je u posjedu nekretnine na adresi K. 20 od 2007., a nekretninu je koristio kao parkiralište i kao prilaz kući na adresi K. 20. Nakon što mu je predočena kopija katastarskog plana s lista 5 spisa tužitelj je naveo da je njegova kuća označena na k.č.br. …, dok je jarak iskopan na k.č.br. … uz među s česticom k.č.br. ... Jarak je kopan samo uz među te dvije čestice. Također je naveo da je spornu nekretninu povremeno koristio od 1982. ali samo po potrebi kada je trebalo prevesti građevinski materijal ili parkirati vozilo. Tada je tu nekretninu koristio uz odobrenje tadašnje vlasnice. Iskazao je da je, kada je rekao da je smetana njihova nekretnina, te da su bili smetani, mislio da je on smetan, odnosno da je kopano na toj nekretnini. Također je naveo da je razlika u načinu posjedovanja sporne nekretnine nakon 2007. od onog ranijeg u tome što je sada vlasnik sporne nekretnine
dok je ranije, sve do 2007. za dozvolu korištenja sporne nekretnine pitao tadašnju
vlasnicu. Iskazao je i da na predmetnoj nekretnini svi parkiraju i to od kada je policija
zabranila izvođenje radova. Naime, policija je zabranila izvođenje bilo kakvih radova
na nekretnini, ali ne zna točno što i do kada, samo zna da oni više ne uređuju spornu
nekretninu, ne kose travu i slično, te su se tamo svi počeli parkirati, a ne može se
konkretno izjasniti tko sve parkira na toj nekretnini. Ne zna kada je točno policija
zabranila izvođenje radova na spornoj nekretnini niti kada je prestao kositi istu. Naveo
je i da ne zna poimence niti jednu osobu koja parkira na predmetnoj nekretnini, a
pretpostavlja da vozila parkiraju susjedi. Također je naveo da je I. tuženika upoznao
na policiji radi spornog smetanja, II. tuženik mu je susjed, dok IV. i V. tuženike ne zna,
a saznanje da su baš tuženici izvršili sporno smetanje ima jer su mu rekli ljudi,
odnosno to mu je rekla njegova odvjetnica. Konačno je naveo da na nekretnini više
nema nikakve zemlje, bilo je viška zemlje nakon što je zatrpan jarak, ali se ta zemlja
valjda slegla.

27. Saslušan u svrhu dokazivanja I. tuženik je u svom iskazu naveo da je i sa
susjedima S. i Lj. B. dogovorio kopanje međnog zida uz rub svoje parcele …, te njihove parcele ... Nadalje je naveo da je vlasništvo k.č.br. .. stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s pok. J. B., te je često dolazio kod nje, a za njezinog života se parcela održavala na način da je ona organizirala košenje iste. Nakon što je sklopio ugovor s J. B. počeli su problemi sa spornom nekretninom jer je tužitelj počeo raditi put kroz nekretninu …, te ju je dijelio na dva dijela. Naveo je da se on protivio građenju tog puta te je zvao građevinsku inspekciju i doneseno je rješenje o rušenju tog puta jer je izgrađen na njegovoj parceli. Ti problemi su počeli jer je tužitelj kod ovoga suda podnio tužbu tvrdeći da mu je pok. J. B. rekla da će mu prodati spornu nekretninu, te joj je on dao kaparu. Nakon dogovora sa susjedima B., on je uzduž međe iskopao jarak radi postavljanja međnog zida, a izvođač je bio T. d.o.o., dok je prije izvođenja radova T. d.o.o. očistio zemlju oko čitave nekretnine, a koja je nanesena kada su kopani zidovi od stane tužitelja kako bi se ogradila parcela. Također je naveo da nitko nije nanosio zemlju na spornu nekretninu, dok su IV. i V. tuženici djelatnici T. d.o.o. te su sudjelovali, odnosno izvodili radove bagerom, dok II. tuženik nije izvodio nikakve radove na spornoj nekretnini. Isto tako je naveo da na spornoj nekretnini nije nanošena nikakva zemlja, a nakon što je iskopan jarak isti je zatrpan, a zatrpavanje je naručio tužitelj koji je za taj posao angažirao društvo M. d.o.o. Nadalje je naveo da tužitelj za života pok. J. B. nije mogao vršiti posjed sporne nekretnine jer je ista bila metar u višem nivou od kolnika, te je bilo nemoguće parkirati na predmetnoj nekretnini. Tužitelj je u posjed sporne nekretnine ušao nasilno kada je počeo graditi put do svoje nekretnine, početkom 2008. ili krajem

11 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

2007. Isto tako je naveo da nakon kraja 2007. nitko nije kosio spornu parcelu jer su
počeli problemi, te je naveo da nakon što je tužitelj izgradio put nije pokrenuo nikakav
sudski postupak, nego je podnio prijavu građevinskoj inspekciji, a sudski postupak u
vezi spornog puta nije pokrenula niti J. B. Iskazao je i da je tužitelj uz cestu gradio zid, dakle uz rub čestice … na mjestu gdje graniči s ulicom K. te je po cesti radi tih radova bilo nabacane zemlje, a T. d.o.o. je očistio tu zemlju sa ceste i ponovno ju stavio na nekretninu. Naveo je i da je tužitelj nekretninu počeo koristiti tek kada je gradio put koji prolazi kroz nekretninu dok ga ranije ni na koji način nije koristio, a ne zna je li tužitelj koristio nekretninu nakon što je građevinska inspekcija donijela rješenje o rušenju. Od kada je on na nekretnini, tužitelj istu ne koristi, počeo je graditi taj zid i put, međutim, nikada nije kosio spornu nekretninu.
Također je naveo da je na spornu nekretninu dolazio često jer u blizini ima firmu. Znao
je povremeno proći pored nekretnine ili se dovesti i stati na put. Pojasnio je da od
kada su 2007. počeli problemi s tužiteljem nitko nije posjedovao nekretninu na način
da bi istu kosio i održavao već je tužitelj bez dozvole izgradio put, a isto tako je bez
dozvole izgradio zid prema cesti te je građevinska inspekcija rješenjem odredila da se
taj zid mora rušiti. Iskazao je i da mu nitko nikada nije zabranio niti onemogućio
parkiranje na prilaznoj cesti. Konačno je naveo da je sjedište firme tužitelja u njegovoj
kući na čestici … te su njega i treće osobe, pa i tužitelj, mogle vidjeti kako parkira na prilaznom putom, međutim, nikada mu nitko nije zabranio, niti onemogućio parkiranje.

28. Saslušan u svrhu dokazivanja II. tuženik je u svom iskazu naveo kako živi preko
puta sporne nekretnine u ulici K. te mu je dobro poznato sve oko spornih radova. On je osobno u srpnju 2009. obavijestio I. tuženika da tužitelj izvodi radove na
njegovoj nekretnini. Sjeća se da je tada tvrtka M. d.o.o. počela izvoditi građevinske radove na način da je uz cestu rađen potporni zid te su počeli kopati i
među sa zapadnom česticom. Sjeća se da su mu radnici iz tvrtke M. d.o.o. tada rekli da rade po usmenom nalogu jer ih je pitao da li imaju papre da smiju raditi.
Nakon što je obavijestio I. tuženika o izvođenju radova, on je s godišnjeg došao u
Z., te su tada i zabranjeni radovi tužitelju, odnosno sjeća se da je direktor tvrtke M. sam povukao djelatnike s gradilišta i prije nego je inspekcija zabranila radove.
Nakon nekoliko dana, početkom kolovoza je bio prisutan dogovoru I. tuženika i
njegovog prvog susjeda sa zapadne strane te su dogovorili da će nastaviti kopati jarak
uz među radi postavljanja zida. Kako je I. tuženik kopao jarak uz među te dvije čestice
tvrtka M. je ponovno po nalogu tužitelja zatrpavala taj jarak. Više se ne sjeća tko je zvao policiju ali u vrijeme kada je policija došla zabranila je izvođenje bilo kakvih radova na spornoj nekretnini zbog mogućih sukoba. Njemu je kao susjedu pok. J. B. poznato da je ona imala sklopljen ugovor s I. tuženikom. Naime, on se tijekom 2006. obratio pok. J. B. jer je htio kupiti spornu nekretninu od nje.
Dobro se sjeća da je nekretnina bila zarasla, na nju nije bio omogućen nikakav
pristup, nekretnina je bila za oko 1,5 m viša od razine kolnika ulice K. te na istu
nije bilo moguće pristupiti vozilom već samo traktorom. On je 2007., kada je angažirao
košenje svoje parcele, zamolio radnika da pokosi i livadu odnosno spornu nekretninu
u vlasništvu J. B. Do tada tu nekretninu nitko nikada nije održavao i kosio i ista je bila potpuno zarasla. Nakon toga ga je gđa B. nazvala i rekla da se njena susjeda ljuti jer je traktor morao proći kroz njezinu parcelu te mu je rekla da više ne kosi njezinu parcelu. Sjeća se da je u rujnu ili listopadu 2007. tužitelj počeo kopati cestu, odnosno put kroz spornu nekretninu, te je on tada pretpostavljao da je tužitelj kupio nekretninu jer mu je to rekao tužiteljev sin. Međutim, u listopadu 2007. nazvala ga je pok. J. B. te mu je rekla da nije prodala nekretninu tužitelju i da mu ne

12 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

bi prodala svoju nekretninu ni da je gladna kruha, te ga je zamolila da se javi I.
tuženiku i uputila ga na njega. Tada je prvi puta kontaktirao I. tuženika i upoznao se s
njim te je tada i doznao za ugovor sklopljen između njega i pok. J. Iskazao je da tužitelj nikada nije koristio spornu nekretninu sve dok nije počeo graditi put kroz
nekretninu u jesen 2007., a nakon što je napravio put spornu nekretninu je koristio
jedino na način da bi tim putem prolazio do svoje kuće. Taj sporni put se koriti i danas.
Iskazao je i da on živi na adresi K. od 2004. Naveo je da je nakon što je 2007. izgrađen put nekretninu kosila jedna firma koja ima sjedište u K., ali ne zna tko ju je angažirao, te je naveo da je tužitelj nesmetano koristio sporni put i prilaz do svoje kuće nakon što je isti izgrađen 2007. Sjeća se da mu je to bilo neobično jer je znao da
je građevinska inspekcija donijela rješenje da se put mora ukloniti i stvar vratiti u
prvobitno stanje. On na spornoj nekretnini nije izvodio nikakve radove, ali je bio
prisutan prilikom intervencije policije, odnosno svaki put ako bi policija došla u
poslijepodnevnim satima bio je prisutan na uredovanju policije. Konačno je naveo da
je I. tuženik također koristio prilazni put na način da bi tamo parkirao vozilo i nitko mu
to nikada nije branio.

29. U svom iskazu zastupnik po zakonu ranijeg tuženika T. d.o.o. S.  M. je iskazao da se ne sjeća točnog datuma ali je to bilo prije pet godina (2009.) kada je I. tuženik angažirao njegovu firmu T. d.o.o. kako bi mu bagerom iskopali temelje za ogradu kojom bi se ograničila parcela, odnosno njegov posjed.
Tada mu je I. tuženik predočio dokumentaciju i to kopiju katastarske čestice,
posjedovni list te zna da je iz tog bilo vidljivo da je to njegova čestica. Tada je njegova
firma počela s radovima, a radio je njegov radnik J. G., te je on s bagerom trebao iskopati zemlju, međutim i on je bio nazočan. Kada su tek došli i trebali iskopati među došla je policija jer ju je zvao P. a ne zna radi li se o tužitelju ili nekom drugom P. Isto tako je naveo da ga je I. tuženik prije izvođenja radova upozorio da bi moglo biti problema sa susjedom koji se nalazi iznad parcele. Tog dana je možda započeto s kopanjem bagerom ali se nije mogao očitovati o tome koliko je iskopano iz razloga što se kasnije nije vraćao na mjesto radova, a otišao je prije nego što je policija došla s time da je svom radniku rekao čim je saznao da je pozvana policija da ne ulazi u sukobe i da obustavi radove. Kada mu je predočena
kopija katastarskog plana (str. 5 spisa) S. M. je naveo da se kuća tužitelja nalazi na k.č.br. … te da su oni trebali kopati uz među puta, odnosno k.č.br. ... Još je naveo da ne zna što se događalo nakon navedenog te se ne sjeća je li na mjestu gdje su trebali kopati već postojala ograda. Konačno je naveo da su trebali iskopati temelj za ogradu te bi se radilo o dubini oko 40 cm, a širini oko 40 cm te su trebali kopati uz put, a ne oko cijel parcele.

30. Saslušan u svrhu dokazivanja zastupnik po zakonu III. tuženika A. T. je u svom iskazu naveo da je njegovu firmu T. d.o.o. I. tuženik angažirao da bi napravili iskop zemlje bagerom u svrhu gradnje ograde na spornoj nekretnini te je njegova
firma to trebala raditi nekoliko dana nakon što je na istoj parceli iste radove trebao
izvesti raniji tuženik T. d.o.o. Nadalje je naveo da nikada nije bio na mjestu događaja te su radove išli obavljati radnici njegove firme i to ovdje IV. i V. tuženici. Iz
kazivanja njegovih radnika mu je poznato da su oni radili nekih pola sata, odnosno
započeli su iskapanje ali je tada došla policija te su radovi obustavljeni. Policiju je
zvao susjed koji ima kuću iznad parcele. Drugih saznanja o ovom predmetu nema.
Naveo je da je I. tuženika znao od ranije s obzirom da je izvodio radove centralnog
grijanja u kući pok. bake J. kojoj se nije mogao sjetiti prezimena, a o kojoj je skrbio I. tuženik te mi je isti i platio izvedene radove. Još je naveo da ga je prije izvođenja

13 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

radova I. tuženik upozorio na mogućnost problema sa susjedom. Iskazao je i da se ne
može očitovati gdje se točno trebalo kopati s obzirom na to da je I. tuženik upute dao
njegovim radnicima kada su došli na mjesto izvođenja radova te on s time nije
upoznat. Također je naveo da mu je I. tuženik prilikom dogovora o izvođenju radova
pokazao Ugovor o uzdržavanju koji je sklopljen između gđe. J. i I. tuženika te mu je također rekao da je on u posjedu te parcele. Naveo je i da je radove na centralnom
grijanju o kojima je iskazivao radio nekoliko godina prije nego što su trebali izvoditi
radove koji su predmet ovoga postupka. Konačno je naveo da mu je I. tuženik,
upozoravajući ga na probleme prilikom izvođenja radova, rekao kako taj susjed želi
stupiti u posjed parcele koja je I. tuženikova.

31. U ovom predmetu je za dan 18. ožujka 2016. određen očevid na mjestu spora uz
sudjelovanje vještaka mjernika dipl. ing. V. R., ali na isti očevid nije pristupio tužitelj zbog zdravstvenih problema, dok I. tuženik nije želio pokazati gdje, kako i na koji način su se odvijali događaji od 15. rujna 2009. te 24. i 26. rujna 2009. navodeći da se na tužitelju nalazi teret dokazivanja i da je trebao biti prisutan zajedno
s tuženikom.

32. Dakle, u konkretnom slučaju se radi o parnici zbog smetanja posjeda, te se
sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a raspravljanje o takvoj tužbi ograničava samo na
raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja,
dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili
nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Stoga je sud svoju odluku
utemeljio samo na onim dokazima iz kojih se može zaključivati o posljednjem stanju
posjeda i nastalom smetanju, pa su samo u svrhu utvrđivanja tko je i od kada bio u
posjedu predmetne nekretnine ocjenjivani iskazi stranka i svjedoka.

33. Sud je u bitnim dijelovima prihvatio iskaz I. tuženika, ranijeg zakonskog zastupnika
III. tuženika A. T. i zastupnika po zakonu ranijeg tuženika T. d.o.o. S. M. jer su njihovi iskazi životni, logični i uvjerljivi, te međusobno sukladni. Iz istih razloga sud je prihvatio i iskaz II. tuženika osim u dijelu u kojem je naveo da tužitelj koristi sporni put i prilaz do svoje kuće nakon što je isti izgrađen 2007. nesmetano i to iz razloga što je njegov iskaz u tom dijelu suprotan iskazu I. tuženika i dokumentaciji u koju je sud izvrši uvid (službene zabilješke o dojavama MUP-a i rješenju Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2877/19-2 od 19. ožujka 2020.) iz kojih proizlazi da je I. tuženik branio tužitelju nesmetano korištenje predmetne nekretnine. Pri tome valja napomenuti da je i sam II. tuženik naveo da mu je bilo neobično što tužitelj koristi put jer je znao da je građevinska inspekcija donijela rješenje da se put mora ukloniti i stvar vratiti u prvobitno stanje. Nadalje, sud je
prihvatio i iskaze svjedoka D. M., Z. M., Ž. P., D. P. i tužitelja u dijelovima u kojima su sukladni ostalim prihvaćenim dokazima, međutim, sud njihove iskaze nije prihvatio u dijelovima iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj u vrijeme nastanka spornog događaja bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, a kako je to niže navedeno.

34. U odredbi čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne
novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 91/96., 68/98.,
137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., i 141/06.,146/08. i 38/09., u daljnjem tekstu:
ZV) je propisano da ako koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga
uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Nadalje, u odredbi čl.

22. st. 1. ZV-a propisano je da posjednik kojem je posjed samovlasno smetan

14 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja
njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času
smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće. Dakle, iz navedene
odredbe proizlazi da pored utvrđenja čina smetanja preostala dva elementa navedena
u citiranoj odredbi ne moraju biti kumulativno ispunjena da bi posjednik imao pravo na
posjedovnu zaštitu već je, ukoliko su ispunjeni opći uvjeti za pružanje takve zaštite
(posljednji miran posjed i nastalo smetanje), dovoljno da je ostvaren i uvjet zabrane
tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja jer se i samo takvom zabranom
štiti posjed u smislu odredba ZV-a (tako i VSRH u Rev-491/15 od 28. travnja 2015. i
Rev-1709/16 od 01. listopad 2019.). Stoga tužitelj ima pravni interes za vođenje ove
parnice bez obzira na činjenicu da je uspostavljeno ranije stanje (zatrpan iskopani
kanal i uklonjena zemlja).

35. Međutim, po ocjeni ovog suda tužitelj neosnovano traži sudsku zaštitu posjeda
protiv tuženika jer utvrđeno da je I. tuženik bio posljednji mirni posjednik predmetne
nekretnine tijekom spornih događaja, dok je III. tuženik T. d.o.o. u stečaju putem svojih radnika ovdje IV. i V. tuženika izvodio radove po nalogu I. tuženika. Naime, iz
izvedenih dokaza je utvrđeno da je pok. J. B. bila upisana kao posjednik predmetne nekretnine, a iz iskaza I. tuženika proizlazi da je u posjed predmetne
nekretnine stupio temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s ranijim
posjednikom pok. J. B. od 09. studenoga 2007. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 4. istog Ugovora u kojoj je navedeno da primatelj uzdržavanja za pruženo uzdržavanje daje davatelju uzdržavanja između ostalog i predmetnu nekretninu s time
da je stjecanje vlasništva nad nekretninama odgođeno do smrti primateljice
uzdržavanja koja je umrla 23. travnja 2009. Da je I. tuženik, bio posljednji mirni
posjednik predmetne nekretnine proizlazi i iz prihvaćenog dijela iskaza II. tuženika.
Nadalje, navedenu činjenicu da je I. tuženik bio u posljednjem mirnom posjedu
predmetne nekretnine potvrđuje i rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-
2877/19-2 od 19. ožujka 2020. iz kojeg je utvrđeno da ovdje tužitelj samo oko dva
mjeseca prije spornih događaja, odnosno, 21. srpnja 2009. samovlasno smetao
posjed ovdje I. tuženika uznemirivši ga na dijelu predmetne nekretnine na način da je
navedenoga dana duž dijela južne strane predmetne nekretnine iskopao kanal u
kojem je sagradio temelje i betonski zid bez znanja i odobrenja ovdje I. tuženika, te
mu je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kako je bilo u trenutku prije
počinjenja smetanja na način da ukloni temelje i zatrpa kanal i da omogući ovdje I.
tuženiku dotadašnji neometan i neuznemiravan posjed dijela južne strane predmetne
nekretnine i zabranjeno mu je svako daljnje isto ili slično smetanje ili uznemiravanje
ovdje I. tuženikovog posjeda što mu je zapriječeno izricanjem novčane kazne.

36. Dakle iz provedenih dokaza je utvrđeno da tužitelj nije bio u posljednjem mirnom
posjedu predmetne nekretnine, odnosno da nije u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZV-a
izvršavao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini u vrijeme spornog smetanja.

37. Kako dakle, tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine,
to nije ispunjena jedna od pretpostavki iz odredbe čl. 22. st. 1. ZV-a za pružanje
posjedovne zaštite, pa je tako valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u
cijelosti. Pored toga u odnosu na II. tuženika je osnovan i prigovor promašene pasivne
legitimacije. Ovo stoga što iz provedenih dokaza proizlazi da II. tuženik nije dao nalog
za izvođenje spornih radova, niti je sudjelovao u izvođenju istih, već je samo tijekom
spornih događaja bio nazočan kao susjed tužitelja i I. tuženika.

15 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

38. Budući da je već i zbog navedenog valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev
tužitelja, to sud nije razmatrao ostale prigovore tuženika, niti je proveo dokaz
očevidom na mjestu spora koji je predlagao tužitelj. Pri tome valja istaknuti da je u
ovom predmetu očevid bio zakazan 4 puta, te je sudska komisija i izišla na očevid 18.
ožujka 2016., ali je svaki put očevid bio odgođen po prijedlogu tužitelja koji je kao
razloge za odgodu navodio svoje zdravstveno stanje. Nadalje, tužitelj je na ročištu
održanom 29. travnja 2022. predložio ponovno saslušanje tužitelja te I., II. i III.
tuženika navodeći kako ih nije saslušao sudac koji odlučuje u predmetu. Međutim, sud
nije ponovno saslušavao iste iz razloga što je na ročištu održanom 17. ožujka 2014.
stranke suglasile da se provedeni dokazi ponovno ne provode, te ovakav prijedlog
sud ocjenjuje usmjerenim na odugovlačenje postupka.

39. Slijedom navedenog je odlučeno kao u t. I. izreke ovog rješenja.

40. Tužitelji je u ovom postupku podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere
kojim traži da sud naloži tuženicima da u roku od 48 sati napuste nekretninu zk.č.br.
…, oranica, površine 410 čhv, upisanu u zk.ul.br. 1131 k.o. G. S., a koja odgovara k.č.br. …, k.o. G. S., te da u roku 48 sati uklone nanesenu zemlju i zatrpaju iskopane kanale i omoguće tužitelju nesmetan posjed istog, a koja privremena mjera bi ostala na snazi do pravomoćnog i ovršnog okončanja ovog postupka.

41. Tuženici su u odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere naveli kako
tužitelj ničim nije dokazao da bi bili ispunjeni uvjeti za određivanje iste, odnosno nije
učinio vjerojatnim kako postojanje svoje tražbine, tako niti vjerojatnost da bi
predložena privremena mjera bila potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak
nenadoknadive štete tužitelju, a posebno imajući u vidu da je policija više puta
intervenirala po prijavi I. tuženika, te da postoji opasnost od nasilja jedino od strane
tužitelja prema I. tuženiku.

42. Pri odlučivanju o prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere valja poći od
odredbe čl. 298. Ovršnoga zakona ("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 173/03.,
194/03., 151/04., 88/05. i 67/08., u daljnjem tekstu: OZ) jer se radi o privremenoj mjeri
radi osiguranja nenovčane tražbine. U navedenoj odredbi čl. 298. st. 1. OZ-a
određeno je da se privremena mjera može kod nenovčanih tražbina odrediti ako
predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini
vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranje spriječio ili znatno
otežao ostvarenje tražbine, posebno s time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili
ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak
nenadoknadive štete koja prijeti.

43. Slijedom navedenog prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sud je
odbio kao neosnovan jer nisu ispunjene pretpostavke iz navedene odredbe i to iz
razloga što tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a imajući u vidu
razloge zbog kojih je sud odbio njegov tužbeni zahtjev.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranaka, a sukladno Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 91/04., 37/205., 59/07., u
daljnjem tekstu: Tarifa), a s obzirom na to da je u Tbr. 48/4 Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i

16 Posl. br. 133-Psp-5/19-85

107/15., dalje u tekstu: Tarifa) određeno da za postupke iz Tbr. 7/2 odvjetnik
primjenjuje Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada
je postupak okončan, dok je postupak u ovom predmetu pokrenut 2009. godine.

45. Tako je I. II., IV. i V. tuženicima priznat trošak zastupanja po punomoćniku
odvjetniku u iznosu od 11.375,00 kn, a isti se odnosi na sastavljanje odgovora na
tužbu u iznosu od 500,00 kn (50 bodova-Tbr. 8/1 i 7/2 Tarife), sastavljanje podnesaka
od 17. rujna 2020. i 14. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 kn za svaki (50 bodova-
Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podneska 26. veljače 2010., 10. siječnja 2012., 25.
veljače 2015. i 16. lipnja 2020. u iznosu od 125,00 kn za svaki (12,5 bodova-Tbr. 8/3
Tarife), zastupanje na ročištima 22. veljače 2010., 24. svibnja 2010., 07. veljače 2011.,

01. listopada 2012., 17. ožujka 2014., 19. studenoga 2014., 10. lipnja 2016., 15.
svibnja 2019. i 29. travnja 2022. u iznosu od 500,00 kn za svako (50 bodova-Tbr. 9/1
Tarife), pristup na ročišta 15. travnja 2010.,11. lipnja 2012. i 21. svibnja 2014. u iznosu
od 125,00 kn za svako (12,5 bodova-Tbr. 9/5 Tarife), pristup na očevid 18. ožujka

2016. u iznosu od 125,00 kn (12,5 bodova –Tbr. 9/6 Tarife), te uvećanje od 30% po
Tbr. 36 u iznosu 2.100,00 kn, kao i PDV (25%) na navedene radnje u iznosu od

2.275,00 kn.

46. Međutim, I. II., IV. i V. tuženicima nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor
na tužbu jer isti nije plaćen, kao ni trošak pristupa na ročište za objavu presude jer isti
nije potreban s obzirom na to da navedeni tuženici presudu mogu preuzeti u sudskoj
zgradi, a sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a.

57. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. lipnja 2022.

Sutkinja Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana
primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi
odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužitelju po odvj. N. V.

2. I., II., IV. i V. tuženicima po odvj. Lj. M.P.

3. III. tuženiku po stečajnom upravitelju