Broj: Gž-2644/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Verici Franić, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d., …, Z., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. i partneri u Z., protiv tuženika T. Š., …, Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 156 Povrv-2385/15-18 od 10. ožujka 2017., dana 20. siječnja 2020.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 156 Povrv-2385/15-18 od 10. ožujka 2017., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika I. L. u Z., poslovni broj Ovrv-16053/14 od 15. siječnja 2015. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.848,39 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi;

- na iznos od 128,39 kuna počevši od 21. siječnja 2014. do isplate

- na iznos od 430,00 kuna počevši od 21. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 430,00 kuna počevši od 21. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 430,00 kuna počevši od 20. travnja 2014.  do isplate i

- na iznos od 430,00 kuna  počevši od 21. svibnja 2014. do isplate,

kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 256,50 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. u Z., poslovni broj Ovrv-16053/14 od 15. siječnja 2015. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.850,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 200,00 kuna počevši od 21. svibnja 2014. do isplate i

-na iznos od 7.650,00 kuna počevši od 17. rujna 2014. do isplate, kao i u dijelu kojim se nalaže isplatiti tuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 51,38 kuna na ime nastalih troškova i predvidivi trošak u iznosu od 837,50 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 699,43 kuna, sve u roku od 8 dana."

Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu pod točkama II. i III. izreke, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13  i 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine. Zatražen je trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Kako se radi o postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga čija je vrijednost 9.698,39 kuna, to se radi o postupku u sporu male vrijednosti u skladu s odredbom članka 460. ZPP.

Odredbom je članka 467. stavak 1. ZPP propisano da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Neutemeljeno žalitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2., u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., i 9. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u postupku u sporovima male vrijednosti.

Predmet je pobijanog dijela prvostupanjske presude zahtjev kojim je traženo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne sprave Javnog bilježnika I. L. u Z., poslovni broj Ovrv-16053/14 od 15. siječnja 2015., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.850,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 200,00 kuna počevši od 21. svibnja 2014. do isplate i na iznos od 7.650,00 kuna počevši od 17. rujna 2014. do isplate, kao i u dijelu kojim se nalaže isplatiti tuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 51,38 kuna na ime nastalih troškova i predvidivi trošak u iznosu od 837,50 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

Nije bilo sporno da je povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od dana 31. prosinca 2014. Javni bilježnik I. L. u Z., donijela rješenje poslovni broj Ovrv-16053/14 kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 9.698,39 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose od dospijeća, kao i da naknadi troškove ovršnog postupka, te da je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi po svim osnovama a posebno što nije bio korisnik predmetnog mobitela jer se nalazio na izdržavanju kazne zatvora.

Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2385/15 od 14. svibnja 2015. na temelju odredbe članka 58. stavak 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12 i 25/13, dalje: OZ) stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te je ukinuto predmetno rješenje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Sud prvog stupnja cijeneći priloženu dokumentaciju kao istinitu i vjerodostojnu smatra utvrđenim:

-kako iz sadržaja zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. prosinca 2013. godine broj 19767171 proizlazi da je tuženik podnio zahtjev za korisnički paket: Plan za zabavu XXL za telefonski broj: …, podnositelj zahtjeva je vlastoručno potpisao navedeni zahtjev te potvrdio da je upoznat sa uvjetima korištenja odabranog korisničkog paketa, te da u cijelosti prihvaća Opće uvjete poslovanja;

-kako je u zahtjevu navedena osobna iskaznica tuženika iz koje su vidljivi osobni podaci tuženika;

-kako je sklopljen pretplatnički odnos između stranaka za pretplatnički ugovor, te su stranke u utuženom razdoblju bile u ugovornom odnosu;

-kako iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 10. listopada 2014. proizlazi da se isto odnosi na potraživanje tužitelja za šest računa u ukupnom iznosu od 9.698,39 kn;

-kako je iz računa za utuženo razdoblje utvrđeno da su datumi dospijeća plaćanja, ime pretplatnika, navedeni iznosi potraživanja te brojevi računa istovjetni onima naznačenima u izvatku iz poslovnih knjiga,

-kako je uvidom u prijepise računa za utuženo razdoblje i pripadajuće specifikacije usluga i naknada utvrđeno da se odnose na mjesečnu naknadu, radijsku frekvenciju a u računu za  travanj 2014. obračunata je naknada za neispunjenje uvjeta ponude Tn/ E-račun;

-dok se račun za svibanj 2014. odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

Međutim, obzirom da tuženik nije predložio niti jedan dokaz na okolnost da je tražio raskid predmetnog ugovora prvostupanjski je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja članak 221.a ZPP-a zaključio da tuženik nije postupio u skladu sa člankom 73. Općih uvjeta poslovanja tužitelja kojim je propisano da pretplatnik može raskinuti pretplatu podnošenjem zahtjeva na važećem obrascu, a u tom slučaju pravne posljedice prestanka pretplatničkog odnosa nastupaju istekom posljednjeg dana u kalendarskom mjesecu u kojem je pretplatnik podnio zahtjev za raskid pretplatničkog odnosa. Također, prvostupanjski sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je postupio sukladno čl. 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama te reklamirao pisanim putem u vidu podnošenja prigovora u zakonom određenim rokovima radi nezadovoljstva uslugom operatera.

Kod izloženog, cijeneći okolnost da je tuženik u spornom razdoblju bio u pretplatničkom odnosu a pružatelj telekomunikacijskih usluga svaki mjesec ispostavljao račun pretplatniku za obavljene usluge i pružene naknade koji su plativi na dan dospijeća naveden na računu, tuženik nije tijekom postupka ničim dokazao da su navedena potraživanja podmirena, to je prvostupanjski sud i prihvatio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva za potraživanje koje se odnosi na račune sa datumima dospijeća od 20. siječnja 2014. do 19. travnja 2014. i dio računa sa datumom dospijeća 20. svibnja 2014.

S tim u vezi sud prvog stupnja polazi od odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine " broj 35/05 i 41/08, i 125/11 dalje: ZOO-a) kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu te je odgovoran za njeno ispunjenje, dovodeći je u vezu s odredbom članka 65. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtjeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

U izloženim okolnostima, suprotno tvrdnjama tužitelja, pravilno sud prvog stupnja smatra kako je tužitelj raskinuo pretplatnički odnos zbog nepodmirenja tražbine, a da to nije učinjeno od strane tuženika tijekom razdoblja trajanja obveznog odnosa, obzirom da nema zahtjeva za raskidom pretplatničkog odnosa.

U tom pravcu, pravilno sud prvog stupnja zaključuje kako u predmetnoj pravnoj stvari  nije utvrđeno da je tužitelj kao davatelj usluge, pretrpio štetu zbog raskida ugovora niti precizira u čemu bi se šteta sastojala (radi li se o običnoj šteti ili izmakloj koristi) te visinu iste, a teret dokazivanja je na temelju odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a bio na tužitelju.

U takvim je okolnostima sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje iznosa od 7.650,00 kn za naknadu za prijevremeni raskid ugovora, za račun broj 0993332867 za 08/2014. i naknade za neispunjenje uvjeta ponude Tn/E-račun obračunate u računu broj 0993332867 za 04/2014.

Pri tom se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 360. ZOO-a koja  propisuje da za slučaj raskida ugovora zbog neispunjenja ugovorna strana ima pravo na naknadu štete.

Žalitelj u žalbenim navodima u bitnome upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava tvrdeći kako je sud prvog stupnja propustio potraživanje vezano za prijevremeni raskid ugovora sagledati u kontekstu odredbi članka 43. stavka 1. i 2. Zakona o telekomunikacijama ( "Narodne novine" 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05),  tvrdeći da je odlučno to što je tuženik prihvatio Opće uvjete poslovanja.

No, suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na prijevremeni raskid ugovora, polazeći od toga da tužitelj nije dokazao da bi mu prijevremenim raskidom ugovora nastupila šteta, odnosno pretpostavke za naknadu štete.

Stoga je sud prvog stupnja s obzirom na uspjeh u sporu pravilno primijenio i materijalno pravo u odluci o troškovima parničnog postupka u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a.

Pozivanje tužitelja na odluke drugih županijskih sudova ne utječe na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke II. i  III. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja kao nepobijana u točki I. izreke ostaje neizmijenjena.

Sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer u žalbenom postupku nije uspio.

U izloženom odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 20. siječnja 2020.