Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679
Broj: Gž-65/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Željku Marinu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz O…, OIB: .., zastupanog po punomoćniku B. K. , odvjetniku iz O., protiv tuženika M. M. iz K. V. .., sada u O. .., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. P. V. , odvjetnici iz O.d. R.& P.d.o.o. iz Osijeka, radi isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 2 P-545/2017-11 od 22. studenog 2017., 20. siječnja 2020.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku broj: 2 P-545/2017-11 od 22. studenog 2017. potvrđuje.
Obrazloženje
Pobijanom presudom presuđeno je:
" I/ Nalaže se tuženiku M. M. iz K. V. , …, sada u O., .., da tužitelju Z. B. iz O. , …, isplati kako slijedi:
I/I na ime neplaćene najamnine isplati iznos od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama i to:
- na iznos od 1.000,00 kn s kamatama tekućim od 5. veljače 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 1.000,00 kn s kamatama tekućim od 5. ožujka 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 1.000,00 kn s kamatama tekućim od 5. travnja 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 750,00 kn s kamatama tekućim od 5. svibnja 2017. do konačne isplate,
svih navedenih iznosa po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
I/II na ime neplaćene potrošene vode iznos od 1.000,94 kn zajedno sa zateznim kamatama i to:
- na iznos od 307,13 kn s kamatama tekućim od 20. veljače 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 227,28 kn s kamatama tekućim od 16. ožujka 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 235,26 kn s kamatama tekućim od 24. travnja 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 231,27 kn s kamatama tekućim od 22. svibnja 2017. do konačne isplate,
svih navedenih iznosa po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
I/III na ime neplaćenog odvoza smeća iznos od 169,30 kn zajedno sa zateznim kamatama i to:
-na iznos od 45,44 kn s kamatama tekućim od 2. ožujka 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 45,43 kn s kamatama tekućim od 2. ožujka 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 45,43 kn s kamatama tekućim od 2. ožujka 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 33,00 kn s kamatama tekućim od 2. ožujka 2017. do konačne isplate,
svih navedenih iznosa po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
I/IV Na ime neplaćenog grijanja iznos od 1.728,19 kn sa zateznim kamatama i to:
- na iznos od 726,69 kn s kamatama tekućim od 27. veljače 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 440,14 kn s kamatama tekućim od 23. ožujka 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 343,36 kn s kamatama tekućim od 24. travnja 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 218,00 kn s kamatama tekućim od 24. svibnja 2017. do konačne isplate,
svih navedenih iznosa po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
I/V Na ime neplaćene struje iznos od 1.692,59 kn sa zateznim kamatama i to:
- na iznos od 461,07 kn s kamatama tekućim od 27. veljače 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 461,00 kn s kamatama tekućim od 23. ožujka 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 461,24 kn s kamatama tekućim od 24. travnja 2017. do konačne isplate,
- na iznos od 309,28 kn s kamatama tekućim od 24. svibnja 2017. do konačne isplate,
svih navedenih iznosa po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija kao neosnovan.
III/ Nalaže se tuženiku M. M. iz K. V. ,…, sada u O. .., da tužitelju Z. B. iz O. , …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.554,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2017. kao dana presuđenja pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
Tuženik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. , 148/11., 25/13. i 89/14. - nastavno: ZPP).
Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu, te ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije izjavljen.
Žalba tuženika nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neplaćene najamnine za stan na adresi O., …, te režijskih troškova za razdoblje od siječnja 2017. do 22. travnja 2017. godine u ukupnom iznosu od 9.441,02 kune.
U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:
- da je tužitelj kao najmodavac s tuženikom kao najmoprimcem sklopio dva Ugovora o najmu za stan u O. , …, od kojih je prvi Ugovor sklopljen 11. srpnja 2013. te ovjeren po javnom bilježniku L. P. pod brojem Ov-5717/13, gdje je ugovoreno da najam mjesečno iznosi 1.300,00 kn i da je tuženik uz najam dužan plaćati i režijske troškove stanovanja, a da je drugi Ugovor zaključen 1. prosinca 2015. kojim ugovorom je ugovorena najamnina u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, uz obvezu tuženika kao najmoprimca da plaća i režijske troškove početkom mjeseca tužitelju kao najmodavcu u gotovini za protekli mjesec;
- da je tuženik 23. travnja 2017. godine predao ključeve predmetnog stana tužitelju, a nakon iseljenja;
- da obveza plaćanja najamnine i režijskih troškova za korištenje stana proizlazi iz Ugovora o najmu koji su stranke sklopile 1. prosinca 2015;
- da je dug na ime režijskih troškova za utuženo razdoblje podmirio tužitelj nakon što je tuženik iselio iz stana, a što proizlazi iz preslika uplatnica dostavljenih u spis;
- da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je ispunio svoju obvezu plaćanja najamnine i režijskih troškova za utuženo razdoblje.
Na osnovu utvrđenog, analizirajući sve provedene dokaze, te polazeći od odredbe članak 219. stavak 1. ZPP-a prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je izvršio svoju ugovornu obvezu isplate najma i režijskih troškova za korištenje predmetnog stana u navedenom razdoblju, pa je usvojio tužbeni zahtjev kao u točci I. izreke, dok je s dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen kao s neosnovanim.
Tuženik pobija prvostupanjsku presudu, jer u prvom redu smatra da je sud donoseći istu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a s obzirom da se u obrazloženju pobijane presude navodi da je sud o cijelom tuženom zahtjevu odlučio na način da je isti odbio kao neosnovan za iznos od 1.100,00 kuna na ime neplaćene najamnine, dok u izreci navodi da se tužbeni zahtjev u odnosu na najamninu usvaja. Smatra i da odluka nema razloga o odlučnim činjenicama jer da nije obrazloženo zbog čega je sud poklonio vjeru iskazu tužitelja, a ne iskazima tuženika i svjedokinje S. M. ; smatra i da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje navodeći da su iskaz tuženika i svjedokinje suprotni materijalnoj dokumentaciji. Također navodi i kako u presudi nije vidljivo temeljem čega je sud utvrdio iznose koje nalaže tuženiku isplatiti tužitelju, kao ni na kojim propisima materijalnog prava je utemeljena pobijana presuda. Zbog navedenih razloga smatra i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev.
Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaći da je ovdje riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a s obzirom da je riječ o zahtjevu za isplatom koji ne prelazi iznos od 10.000,00 kuna. Sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te navode tuženika iznesene u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
Ovaj sud nije našao niti da je prvostupanjska presuda nerazumljiva i proturječna sa izvedenim dokazima, da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama niti da su ti razlozi nejasni ili proturječni, tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako neosnovano u žalbi navodi tuženik.
Prvostupanjski sud je na jasan i argumentiran način obrazložio iz kojih razloga smatra da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno da tuženik nije dokazao da je tužitelju uplatio utuženi iznos na ime najma i režijskih troškova.
Točno jest da je u obrazloženju pobijane presude navodeći iz kojeg razloga je meritorno odlučivao o cijelom tužbenom zahtjevu (mjesečna najamnina od 1.100,00 kuna), a nije usvojio prijedlog tužitelja za djelomičnim povlačenjem tužbe (tuženik se protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva) sud očito omaškom napisao da je tužbeni zahtjev za iznos od 1.100,00 kuna na ime neplaćene najamnine odbio kao neosnovan. Naime, samo zbog te rečenice ovaj sud presudu ne smatra nerazumljivom, jer iz cijelog obrazloženja iste jasno proizlazi da prvostupanjski sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev za isplatom najamnine za utuženo razdoblje do iznosa od 1.000,00 kuna mjesečno.
Također, prvostupanjski sud je naveo i na temelju kojih dokaza je usvojio tužbeni zahtjev (ugovor o najmu, dostavljene uplatnice u spis, te iskaz tužitelja). Te je jasno naveo i zbog čega iskaze tuženika i svjedokinje smatra neosnovanim. Dakle, ni u tom dijelu ovaj sud presudu prvostupanjskog suda ne smatra nerazumljivom, te neosnovanim smatra tvrdnje tuženika kako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. I odluka o visini tužbenog zahtjeva obrazložena je te proizlazi iz dokaza provedenih u postupku (uvid u ugovor o najmu, uplatnice o plaćenim režijskim troškovima, iskazi ispitanih stranaka i svjedoka).
Nadalje, točno je da se prvostupanjski sud nije pozvao na odredbe materijalnog prava na kojima temelji svoju odluku, međutim iz obrazloženja jasno proizlazi da se odluka prvostupanjskog suda temelji na odredbi članka 563. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015- nastavno ZOO) u vezi s odredbom članka 550. ZOO-a.
Naime, odredbom članka 563. stavak 1. ZOO-a propisano je da je najmoprimac dužan plaćati najamninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovorne ili zakonske odredbe, kako je uobičajeno u mjestu predaje stvari najmoprimcu.
Kako tuženik kao najmoprimac svoju obvezu tužitelju kao najmodavcu nije ispunio pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu najamnine.
Nadalje, ugovorom o najmu tuženik se obvezao i platiti tužitelju režijske troškove za korištenje stana u najmu, a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje (članak 9. ZOO-a).
Dakle, polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskog suda prema stavu ovoga suda pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev na način kao u točci I. izreke pobijane presude.
Preostali sadržaj žalbe odnosi se na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda te je stoga činjenične prirode, što bi upućivalo na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i članka 219. ZPP-a, te žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji žalbeni razlozi se ne mogu s uspjehom iznositi u žalbi u sporovima male vrijednosti.
Kako prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nije povrijedio odredbe parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Temeljem izloženog, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 20. siječnja 2020.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.