Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac, Split Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda K. B. V., kao sucu
pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice M. M., u pravnoj stvari
tužiteljice S. Z. iz B., Z. -- OIB: ---, koju zastupa
punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika H.
Z. Z. Z.., OIB: ---, sa sjedištem u Z.,
S. c. --, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene
dana 12.svibnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i
punomoćnika tuženika, dne 9.lipnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužiteljici ukupan iznos od 3.641,31 kuna, zajedno s zakonskom zateznom kamatom,
koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od:

- 310,99 kn od 04.03.2016. godine pa do isplate,
- 311,60 kn od 04.04.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 04.05.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 03.06.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 04.07.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 04.08.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 05.09.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 04.10.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 03.11.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 06.12.2016. godine pa do isplate,
- 312,40 kn od 04.01.2017. godine pa do isplate,
- 207,12 kn od 03.02.2017. godine pa do isplate,

2 Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne
kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore
navedenim bruto iznosima, te se za taj dio odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu
od 2.187,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.lipnja 2022. pa
do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu dana 15.ožujka 2021.navodi kako je
zaposlena kod tuženika kao stručni referent te da je bila zaposlena na tom radnom
mjestu kod tuženika i u periodu od veljače 2016. g. do siječnja 2017. g., a što sve
među strankama ne bi trebalo biti sporno. Nadalje navodi kako je tuženik tužiteljici u
utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovnu plaću kao i dodatke na tu plaću i
naknade, slijedom čega da joj je isplaćen manji iznos od onoga na koji je imala
pravo. Naime, primanja radnika u javnim službama pa tako i tužiteljice, da se sastoje
od: osnovne plaće i dodataka na tu plaću, te drugih naknada i primanja (naknada
plaće za vrijeme bolovanja i sl.) . Zbog pogreške pri obračunu, tužiteljici da su
posljedično manje isplaćeni i svi dodaci jer se isti obračunavaju u postotku u odnosu
na osnovnu plaću. Sve to imalo je za posljedicu i manju isplatu naknada plaće (npr.
za bolovanja i godišnje odmore) s obzirom na to da je prosjek zadnje tri plaće prema
kojem se svaka naknada plaće obračunava, iz prethodno opisanih razloga bio
pogrešan. Dakle, tužiteljica ovom tužbom potražuje cjelokupnu razliku nastalu na
temelju prethodno navedenog. Do pogrešnog obračuna i isplate plaće da je došlo jer
da je tuženik nije uzeo u obzir povećanje osnovice od 6 % za period od prosinca

2015. do siječnja 2017. godine. Naime, da nije sporno kako je tuženik javna služba,
sukladno odredbi članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Vlada RH i
sindikati u javnim službama da su sklopili 23. studenog 2006. godine „Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno
povećanje osnovice za šest posto (6%) godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009.g.
Međutim, zbog ekonomske krize, 13. svibnja 2009. strane kolektivnog ugovora
zaključile su „Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u
tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica za plaće privremeno zadržana na
manjem iznosu (iz 2008. g. - 5.108,84 kn) - dok je povećanje iste za 6% za 2009. g.,
(dakle povećanje na iznos od 5.415,37 kn), sporazumno odgođeno do rasta BDP-a
od 2%, sukladno odredbi članka III Dodatka Sporazuma, odnosno dok: „službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ne ukažu na
poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva
ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“. S obzirom na to

3 Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

da je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. g.
iznosila upravo 2% (1,2% i 2,8%= 2% prosječno), tuženik je od tada morao
obračunavati plaću tužitelju uzevši u obzir osnovicu koja je uvećana 6 %, odnosno
osnovicu u iznosu od minimalno 5.415,37 kn, a ne od 5.108,84 kn kako je činio i to
počevši od prosinca 2015. pa do 26. siječnja 2017. godine. Tužiteljica također da ima
pravo na dodatno povećanje osnovice i to na temelju očuvanja pariteta sukladno
utvrđenom koeficijentu u odnosu na prosječnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH,
a sve sukladno odredbama izmjena i dopuna predmetnog Dodatka Djelatnici
zaposleni u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje sukladno članku 94. Zakona o radu
koji je razrađen odredbama TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama
iz 2012. godine i 2017. godine i njihovih dodataka te odredbama Kolektivnih ugovora
iz 2013. godine i 2018. godine te njihovih dodataka su imali/imaju pravo na razne
dodatke na plaću. Tužiteljica da je za potrebe ovog postupka samostalno i
aproksimativno izračunala razliku plaće tako što je istu obračunala sukladno
podacima koji su joj poznati u trenutku sastavljanja tužbe, međutim da ne može
konačno specificirati tužbeni zahtjev već će to moći tek dostavom nalaza sudskog
vještaka koji će točno izračunati bruto plaću koju je tužiteljica primala u odnosu na
onu koju je trebala primati, a u kojoj će uz osnovnu plaću biti obračunati i dodaci na
istu, kao i naknade plaće, pa će iste specificirati po zaprimanju nalaza sudskog
vještaka. Tužiteljica ovom tužbom potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od

3.757,73 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni
iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku
zateznu kamatu na trošak postupka.

1.1. Podneskom zaprimljenim 9.svibnja 2022.tužiteljica je dostavila u spis
konačno uređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 3.641,31 kuna na
ime razlike plaće sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od
dospijeća do isplate, i to za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017, a koji zahtjev
je uređen sukladno izračunu tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne
legitimacije. Navodi kako je temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u
javnim službama (Narodne novine 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o
osnovici za plaće u javnim službama potpisala je Vlada Republike Hrvatske kao
poslodavac i Sindikati javnih službi. Navodi kako je Hrvatski zavod za zapošljavanje
javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem tada važećeg članka 56.
Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (''
Narodne novine'' 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka

44. i 45. Statuta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ( Narodne novine 86/03). Da bi
Hrvatski zavod za zapošljavanje mogao sredstva isplatiti ona moraju biti osigurana u
Državnom proračunu za tu namjenu. Tuženik ne spori da je tužiteljica u utuženom
periodu bila radnica tuženika i još su uvijek jeste, te da tuženik predstavlja javnu
službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne
novine“ broj, 27/01. i 39/09.). Tuženik nadalje osporava pravnu osnovu tužbe i visinu
postavljenog tužbenog zahtjeva. Opreza radi tuženik ističe da je u cijelosti ispravno
obračunao i isplatio plaću tužitelju za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu,
poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u
javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće
u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u
javnim službama od 13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici za plaće u javnim službama od 26.11.2011. godine kao i pravnu valjanost

4 Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani Sindikata je bilo
nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat državnih i lokalnih
službenika i namještenika Republike Hrvatske koji na strani sindikata zastupa radnike
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te su stoga navedeni akti ništetni. Tuženik
predlaže donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao
neosnovani, uz naknadu parničnog troška na teret tužiteljice.

3. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011.,
Arbitražnu odluku od 7.12.2011., Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama
od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu od 13.5.2009. i Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama
usvojenog dana 28.12.2012., a koji dokumenti su objavljeni na službenim
internetskim stranicama Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi
www.sszssh.hr, zatim uvidom u priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku
od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje

2015., objavu procjene DZS-a od 4.9.2015. i priopćenja za javnost DZS-a od

27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., i
uvid u objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., koja priopćenja su objavljena na
službenim internetskim stranicama Državnog zavoda za statistiku www.dzs.hr te
pregledom pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće-naknade za tužiteljicu za
utuženo razdoblje, ugovora o radu sklopljenog između tuženika i tužiteljice od

26.lipnja 201z5 i izračuna razlike za isplatu bruto plaće koji je priložio tuženik te
ostale isprave priložene spisu.

4. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem
odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od veljače 2016. do siječnja

2017., u iznosu od 3.641,31 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila
zaposlena kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu
odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je
tuženik u utuženom razdoblju obračunavao tužiteljici plaću prema osnovici od

5.108,84 kn, a za mjesec siječanj 2017. prema osnovici od 5.211,02 kuna te nije
sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju.
Naime, tuženik je na pripremnom ročištu održanom 12.svibnja 2022., naveo kako
nema primjedbi na uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice budući da je visina postavljena
u skladu s dostavljenim obračunom tuženika.

7.Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao
obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,84 kn
ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Dakle,
sporna je osnova tužbenog zahtjeva.

5 Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

8. U odnosu na tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije,
za navesti je kako je isti neosnovan budući da je tuženik poslodavac tužiteljice pa je
isti u obvezi obračunavati i isplaćivati plaće zaposlenika sukladno ugovoru o radu,
Kolektivnim ugovorima, zakonu o radu te ostalim mjerodavnim zakonskim propisima.
Stoga činjenica da se sredstva za plaću osiguravaju iz državnog proračuna ne utječu
na pasivnu legitimaciju tuženika kao poslodavca. S obzirom da je tuženik javna
služba to je temeljem odredbe čl. 3 Zakona o plaćama u javnim službama jedino
Vlada Republike Hrvatske ovlaštena za sklapanje kolektivnih ugovora sa sindikatima
javnih službi, a obveza je tuženika poštivati odredbe Kolektivnog ugovora o visini
plaće.

9. Iz dokumentacije na koju se tužiteljica poziva u tužbi i koju je sud pregledao
kako je navedeno pod točkom 3. proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja,
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat
znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi
Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički
sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te
Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u

2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za
izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja
se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009.
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili
o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim
da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog
sindikata parafirane, , kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i
XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na
način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje
odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno
da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za
mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na
poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva
tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se
uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP
zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna
za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a
izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

6 Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici
plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,
time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža
usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011.

10. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine" broj: 124/09) određeno da se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi,
a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike
Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH
posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona
o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama
primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju
naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

11. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 123/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja

2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u
mjesecu veljači 2017.

12. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

13. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“.

14. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12)
ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.

7 Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.

15.Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i
isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim
ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za
prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

16. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), te primjenjujući
pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica
osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

17. Nije osnovan prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti (ništavosti)
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazuma
o osnovici za plaće u javnim službama od 13.svibnja 2019., Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
te, sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj
odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. jer da na strani sindikata nije navedene akte
potpisao Sindikat državnih službenika i namještenika koji na strani sindikata zastupa
radnike Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Naime navedeni Sporazumi kao i dodaci
i izmjene sklopljeni su od strane Vlade RH i reprezentativnih sindikata javnih službi .
Iz Odluke VS RH poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj
U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih
potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz
kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženik nije tijekom
postupka dokazao da bi Sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Niti
jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije
osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama.

18.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ( dalje u
tekstu IDD Sporazuma) predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i
citiranim odredbama TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu
citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj:
39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su
odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD

8 Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme
produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

19. Budući da su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za
statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem
tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće
tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD
Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto
ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja

2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti
isplaćena do 15. veljače 2017. Dakle, kako je nesporno da je tuženik u utuženom
razdoblju tužiteljici obračunavao i isplaćivao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a
da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, to je nastala razlika neisplaćene
plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 3.641,31 kn, s
mjesečnim iznosima razlike plaće, a sve prema obračunu razlike koji je izradio sam
tuženik, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je sukladno odredbi čl. 328. st.2. ZPP-a.

21. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan
utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne
navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos,slijedom čega je
odlučeno kao u izreci presude.

22. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno
odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne
kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu
plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5.
Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12,
43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika
porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11,
61/12, 79/13, 160/13 i 157/14).Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate
plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada
i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3.
Pravilnika o porezu na dohodak, te porez na dohodak i prirez porezu na dohodak
dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, pa
je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate kao neosnovan odbijen, a
kako je odlučeno u izreci presude pod točkom I.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155.
ZPP-a. Budući da tužiteljica nije samo u neznatnom dijelu uspjela sa svojim
zahtjevom, a za koji dio nije ni nastao poseban trošak, dosuđen joj je trošak u
cijelosti, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te

9 Poslovni broj: Pr-5101/2021-9

popisu troška, i to: za sastav tužbe - 50 bodova, za sastav podneska od 9.svibnja

2022. – 50 bodova te za zastupanje na ročištu od 12.svibnja 2022..-50 bodova, za
pristup ročištu za objavu presude od 9.lipnja 2022.god.- 25 bodova, ukupno 175
bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano
za iznos PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 2.187,50 kuna. Na dosuđeni
iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 9.lipnja 2022.god.,
kao dana presuđenja, do isplate.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao pod točkom II.izreke ove presude.

U Splitu, 9.lipnja 2022.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima
pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri
istovjetna primjerka, putem ovog suda, a za nadležni županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o
parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može
podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužiteljice , tuženiku, u spis