Broj: Rev 522/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. C., R. I., S. L., B., kojeg zastupaju punomoćnica T. V. R. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. & R. u P., protiv tuženika T. P. d.d. P., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici E. K. i A. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu E. K. i A. K. u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-703/13-5 od 18. studenog 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, broj P-1614/11-22 od 20. studenog 2012., u sjednici održanoj 29. siječnja 2020.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu isplatom iznosa od 272.277,64 kn (dvijestosedamdesetdvijetisuće dvijestosedamdesetsedamkuna i šezdesetčetiri lipe) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. srpnja 2010.g. do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 70.548,82 kn, sve u roku od 15 dana.“

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1614/11-22 od 20. studenog 2012. godine na način da je tuženik dužan tužitelju isplatiti pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na iznos glavnice od 272.277,64 kune od presuđenja - 05. studenog 2012. godine pa do isplate, dok se zahtjev za plaćanje kamate na navedeni iznos za razdoblje od 31. srpnja 2009. godine do 05. studenog 2012. godine odbija.

U preostalom se dijelu žalba tuženika odbija te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1614/11-22 od 20. studenoga 2012. godine potvrđuje.“

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti, a podredno ukinuti pobijane presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovoru na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika je neosnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi materijalnu štetu u visini 272.277,64 kuna nastalu 31. srpnja 2010. zbog potonuća brodice B. B. 1, koja je tuženiku predana na čuvanje na temelju Ugovora o čuvanju i održavanju od 25. srpnja 2010.

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužitelj vlasnik brodice B. B. 1 dužine 8,95 m, širine 3,05 m koja je dovezena iz M. u M. V. 4. lipnja 2010.,

- da prema izjavi o plovnosti plovila B. B. 1 N. i P. I. iz B. od 16. svibnja 2010. proizlazi da na plovilu nisu nađene nikakve nepravilnosti u radu i plovnosti,

- da je tužitelj na temelju Ugovora od 25. srpnja 2010. (dalje: Ugovor), predao brodicu na čuvanje i održavanje tuženiku i uredno platio sve naknade,

- da je čl. 11. Ugovora ugovoreno da tuženik preuzima na sebe odgovornost naknade eventualnih šteta na brodici, koje su nastale isključivo krivnjom tuženika odnosno njegovih radnika, dok se brodica nalazila na vezu u akvatoriju M., kao i za štete nastale na drugoj brodici ako su prouzročene tijekom čuvanja brodice vlasnika, te sve štete nastale na demontiranim dijelovima brodice ili motora dok su se transportirali od/do brodice u krugu M., kao i za vrijeme popravka u M.,

- da su ključ od brodice imali tužitelj, djelatnici M. i prijatelj tužitelja R. D.,

- da je tužitelj imao namjeru 22. srpnja 2010. voziti brod i na njemu slijedeći dan proslaviti godišnjicu braka, ali kada je sa suprugom i prijateljima došao na brod, motor nije htio upaliti,

- da je nakon toga tužitelj zatražio asistenciju mehaničara tuženika, koji su drugi dan došli i motor popravljali rekavši mu da motor ne dira jer nije spreman za paljenje, zbog čega više motor nije palio,

- da je 24. srpnja 2010. otvoren radni nalog za radove na brodici, koji su otpočeli 27. srpnja 2010. i odvijali se do 30. srpnja 2010., odnosno do potonuća brodice,

- da se uzrok potonuća nalazi u usisnoj košari s unutarnjim ventilom i čepom na izlaznoj cijevi, koji nisu bili u funkciji, te da niti jedno od ostalih mjesta potencijalnog ulaska vode u brodicu nije moglo propustiti toliku količinu vode da bi brod tužitelja kroz jednu noć bio poplavljen i u konačnosti potonuo, odnosno da je voda ušla u prostor kroz otvoreni filter morske vode prelivši se u unutrašnjost brodice što je prouzročilo potonuće,

- da visina štete na brodici iznosi 247.080,00 kuna, dok su troškovi sanacije, servisiranja, podizanja broda i drugih troškova nakon havarije iznosili 25.197,64 kuna odnosno sveukupno je visina štete 272.277,64 kuna.

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da su upravo djelatnici tuženika, koji su dan prije potonuća izvodili radove na popravku motora, ostavili otvoren filter morske vode zbog čega je došlo do nastanka štete, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, pozivom na odredbu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tuženika, odbio žalbu kao djelomično neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je dosuđena glavnica i zatezne kamate na glavnicu od 5. studenog 2012. do isplate, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP, dok je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio kao neosnovan zahtjev za isplatu iznosa zateznih kamata za razdoblje do 5. studenog 2012., pozivom na čl. 373. točku 3. ZPP.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik sadržajno ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tuženika ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost te odluke ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tuženikov revizijski navod da bi drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident osporava pravilnost primjene odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO smatrajući da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu propisane navedenom odredbom.

Suprotno navodima revidenta, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO s obzirom na to da iz činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio reviziji proizlazi da uzrok potonuća broda potječe od radnje djelatnika tuženika koji su ostavili otvoren filter morske vode dok su izvodili radove na popravku motora.

U odnosu na navode revidenta kojima u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, odnosno prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode iznesene u reviziji.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. siječnja 2020.