Broj: Gž-51/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. K., OIB:..., iz S. A. D., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice R. V., OIB: ..., iz H., zastupane po punomoćnici A. R. B., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4026/2018-12 od 19. studenog 2019., 3. veljače 2020.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4026/2018-12 od 19. studenog 2019.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda navedeni sud oglasio se mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će po pravomoćnosti pobijanog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu – Općinskom sudu u Rijeci.

Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi „iz svih zakonom predviđenih razloga“. U žalbi, u bitnome, navodi da je suprotno zaključku prvostupanjskog suda, između stranaka u postupku odredbom čl. 18. Ugovora o zajmu valjano sklopljen sporazum o mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu i da je tuženica Izjavom o solidarnom jamstvu u cijelosti prihvatila sve odredbe navedenog Ugovora o zajmu, pa posljedično tome i odredbu o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba tužitelja nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP.

Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj jer je u povodu prigovora tuženice prvostupanjski sud pravilno odlučio o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Odredbom čl. 70 st. 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok je odredbom stavka 3. ovog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

U ovom postupku nije sporno da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja da se tuženici, kao jamcu naloži isplata iznosa od 734.039,78 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve temeljem Ugovora o zajmu od 18. kolovoza 2009., sklopljenog između tužitelja E. K., kao davatelja zajma i A. V., kao primatelja zajma te Izjave tuženice o solidarnom jamstvu od 18. kolovoza 2009. Nije sporno ni da su se ugovorne strane navedenog Ugovora o zajmu odredbom čl. 18. navedenog Ugovora sporazumjele o mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu za sve sporove koji eventualno budu nastali u vezi navedenog Ugovora.

Sporno je da li je na taj način sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP i u odnosu na ovdje tuženicu, obzirom da je ona Izjavom o solidarnom jamstvu od 18. kolovoza 2009. (list 9. spisa), između ostalog, izjavila da je upoznata sa sadržajem navedenog ugovora o zajmu i da razumije obveze zajmoprimca iz tog ugovora, posljedično čemu je sporna i osnovanost prigovora tuženice kojom je osporila mjesnu nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, smatrajući da je u konkretnom slučaju na temelju odredbe čl. 47. st. 1. ZPP mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci, kao općemjesno nadležan sud na čijem području tuženica ima prebivalište.

Odlučujući o tom spornom pitanju prvostupanjski sud je kao osnovan prihvatio prigovor tuženice o njegovoj mjesnoj nenadležnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari, zaključujući da između ovih stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula obzirom da tuženica nije potpisala navedeni ugovor o zajmu, već samo Izjavu o solidarnom jamstvu, koja po svojem sadržaju ne sadrži valjani sporazum o mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posljedično čemu se ni ova odredba o prorogaciji nadležnosti iz Ugovora o zajmu ne može protezati i na ovdje tuženicu jer sadržaj navedene izjave nema učinak sporazuma propisanog odredbom čl. 70. st. 3 ZPP.

Cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe čl. 70. st. 1. i 3. ZPP i navedena činjenična utvrđenja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da Izjavu o solidarnom jamstvu sadržajno ne predstavlja i sporazum o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti drugog stvarno nadležnog suda sukladno odredbama čl. 70. st. 3. ZPP, već ta njezina izjava zapravo predstavlja samo Ugovor o jamstvu kojim se ona kao jamac prema vjerovniku (ovdje tužitelju) obvezuje da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini (čl. 104. Zakona o obveznim odnosima - Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), dakle da će mu isplatiti utuženu novčanu tražbinu, ali ne i valjani sporazum o prorogaciji nadležnosti, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, radi čega je prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, uz pravilnu primjenu odredbe čl. 20. st. 2. i čl. 46. st. 1 ZPP pravilno odlučio o ovom prigovoru tuženice.

Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 3. veljače 2020.