1

                                                                                        Broj: P-529/2021-30.

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, Vladimira Nazora 22

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz G., M. T. 8, OIB…, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz O. društva V. & R. & C. C. d.o.o. G., protiv tuženika T. M., OIB… i S. B. OIB…, oboje iz G., H. 3, sada u N.,  M. H. C. S. 53, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana  25. travnja 2022. godine, u nazočnosti tužiteljice K. K. osobno i punomoćnika tužiteljice T. V., odvjetnika iz G., a u odsutnosti tuženika T. M. i S. B.,   a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku, dana  09. lipnja 2022. godine:  

 

p r e s u d i o    j e

 

              I Nalaže se tuženicima T. M. iz G., H. 3, OIB… i S. B. iz G., H. 3, OIB…, da tužitelju K. K. iz G., M. T. 8, OIB…, solidarno isplate iznos od 12.242,44 kn, sa zakonskom zakonskom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena počam od 06. srpnja 2019. pa sve do isplate, kao i da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak ovog postupka u iznosu od            4.562,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.

 

              II Preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva, tužbeni zahtijev tužiteljice K. K. iz G., M. T. 8, a u odnosu na zatraženu a nedosuđenu  zakonsku zateznu kamatu na iznos od 12.242,44 kn za period od 01. lipnja 2019. godine do 05. srpnja 2019. godine se odbija.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1.Tužiteljica K. K., po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva V. & R. & C. C. d.o.o. G., podnijela je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika T. M. i S. B., radi isplate.

             

              2. Tužitelj  u tužbi navodi da je  vlasnik stana u G., A.L. D. 20, a koji stan je iznajmila tuženicima na razdoblje od dvije godine i da je cijena najma stana bila 800,00 kn mjesečno i da su tuženi bili obvezni platiti režije koje potroše tijekom stanovanja u stanu tužitelja. Isto tako tužiteljica navodi da su tuženi bili u najmu njezinog stana sve do 31. svibnja 2019. godine te da su nakon izlaska iz stana tužitelju ostali dužni za najam i potrošene režije ukupan iznos od 14.842,42 kn, te da je ona više puta pozivala tužene da plate dužnu najamninu i da plate režije koje su tuženi potrošili tijekom stanovanja u stanu tužitelja, ali unatoč tim pozivima, tuženi su se oglušili na takve pozive tužitelja pa je ona bila primorana dana 05. srpnja 2019. godine s tuženima napraviti Sporazum o plaćanju duga te su tuženi sukladno sporazumu tužitelju platili u dva navrata iznos od 2.600,00 kn i to dana 5. srpnja 2019. godine iznos od 1.600,00 kn, a dana 16. srpnja 2019. godine iznos od 1.000,00 kn. Isto tako tužiteljica navodi da kako je od zadnje uplate tuženika prošlo skoro dvije godine, a kako se bliži zastarni rok tužitelj je poslao putem punomoćnika dopis tuženima, ali su se tuženi na taj dopis oglušili, to tužiteljica predlaže da se donese presuda kojom se nalaže tuženima da joj solidarno isplate iznos od 12.242,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. lipnja 2019. godine do isplate te da joj nadoknade troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom  tekućom od dana donošenja presude do isplate.

 

              3. II tužena S. B. nakon što joj je dostavljena tužba i poziv na podnošenje odgovora na tužbu dostavila je sudu podnesak koji je naslovila kao žalba te u istom navodi da se žali na presudu zbog tužiteljicine neistine i neistine odvjetnika V. i da ona nema sredstva za platiti odvjetnika da joj napiše odgovor na tužbu i žalbu te ju je primorana sama napisati. I. tako navodi da je majka sedmero djece, pet punoljetnih i dva maloljetna i oduvijek živi u skromnim uvjetima pogotovo sada kada je nezaposlena, a dječji trenutno ne dobiva ni za dvoje djece zbog rješavanja papira u N., nakon čega bi trebala dobiti zaostatke za dvije godine te nastaviti primati isti, a uz sve to još ih je unazadio i požar i usporio u funkciji života. Isto tako tužena navodi da nikada nikome nije ništa ostala dužna niti bila tužena i užasno joj je krivo što je do toga došlo, te suosjeća s tužiteljicom što je i nju snašlo isto zlo i vjerojatno ju je ista muka natjerala na ovaj postupak. Uz navedeno tužena navodi da je T. M. u N. te  se nije u mogućnosti s njom izjasniti, ali se slaže sa svime što je ona napisala pa moli da im se dozvoli vremenski period od četiri ili pet mjeseci, a kroz koji će tužiteljici isplatiti dug u cijelosti, a trenutno to nisu u mogućnosti, a kroz vremenski rok koji im se omogući će nastojati ispoštovati obećanje koje sada daju da će otplatiti dug. Uz navedeno tužena navodi da je njoj u interesu to riješiti zbog mira jer ju je ovo jako  potreslo s obzirom da je bolesna na štitnjaču i sve proživljava stresno te nije hladnokrvna i bezosjećajna na dug niti mirno spava zbog toga te ističe da joj je tužiteljica dala odgodu zbog požara te se odgoda plaćanja i poklapa s navedenim do kada je dio dala i od kada više nije ništa dala, a tužiteljica za taj period uračunava kamate.

 

              4. I tuženik T. M. iako mu je uredno dostavljena tužba i poziv na podnošenje odgovora n a tužbu s upozorenjem na posljedice ukoliko odgovor na tužbu ne podnese, odgovor na tužbu nije podnio te navode tužbe tužiteljice nije osporio. 

 

5. T. postupka izvođenja dokaza sud je ispitao tužiteljicu K. K., izvršio je uvid u preslik S. (list br. 4), u izvadak iz zemljišne knjige (list br. 5), u preslik dopisa od 24. svibnja 2021. godine sa preslikom prijamne knjige (list br. 6-7),  te u cjelokupan spis.

 

              6. Na temelju tako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, Sud je presudio kao u izreci ove presude, a iz slijedećih razloga.

 

              7. Tužiteljica navodi da je vlasnik stana u G., u U. A. L. D. 20 te da je isti stan iznajmila tuženima na dvije godine time da je cijena najma stana bila 800,00 kn mjesečno i da su se tuženi obvezali plaćati režijske troškove i da su bili u najmu njezinog stana sve do 31. svibnja 2019. godine i da je u vrijeme trajanja najma stana nastao dug na ime neplaćene najamnine i nastalih režijskih troškova u ukupnom iznosu od 14.842,44 kn i da su se stranke sporazumjele i zaključile S. o plaćanju duga dana 05. srpnja 2019. godine te da su temeljem istog tuženi tužiteljici platili ukupan iznos od 2.600,00 kn i to dana 05. srpnja 2019. godine iznos od 1.600,00 kn i dana 16. srpnja 2019. godine iznos od 1.000,00 kn. Tuženi nisu osporili navode tužiteljice da su doista bili u najmu stana tužiteljice i da su ostali dužni tužiteljici platiti najamninu te potraživanje na ime nastalih režijskih troškova u iznosu od 14.842,44 kn te da su poradi toga zaključili Sporazum o plaćanju duga od 05. srpnja 2019. godine temeljem kojeg su tužiteljici platili iznos od 2.600,00 kn, a ostali su dužni tužiteljici platiti ukupan iznos od 12.242,44 kn.

Uvidom u preslik Sporazuma (list br. 4), utvrđeno je da su navedeni sporazum zaključili tužiteljica K. K. kao najmodavac stana u G., A.L.D. 20 s jedne strane i tuženi T. M. i S. B. kao najmoprimci s druge strane te da su i to dana 05. srpnja 2019. godine istim suglasno utvrdili da tuženi s osnova režija za stan u G., A. L. D. 20, duguju ukupan iznos od 9.275,56 kn plus  za K. 3.878,52 kn, za K. za V. mjesec 2019. iznos od 206,33 kn, za HEP 1.154,03 kn, plus za VI mjesec 2019. godine za HEP 328,00 kn i da istim sporazumom T. M. i S. B. priznaju navedeni dug i obvezuju se isti podmirivati mjesečno koliko će moći u skladu sa svojim primanjima, te su stranke istim sporazumom navele da su suglasne financijski učestvovati u dijelu troškova za renoviranje stana. Isto tako navedenim sporazumom stranke su izričito navele da isti sporazum u znak prihvaćanja i odobravanja vlastoručno potpisuju te se odriču pobijati isti. Navedeni sporazum potpisan je po tuženima i tužiteljici u Garešnici 05. srpnja 2019. godine.

 

8. Iz iskaza tužiteljice između ostalog proizlazi da je ona vlasnica stana u G., u U. A. L. D. koji je veličine od 50 m2 te da je  majka I. tuženika tijekom 2016. godine zamolila da taj stan iznajmi tuženima koji imaju troje malodobne cijene kako bi mogli stanovati u njemu budući da nemaju gdje živjeti pa je ona pristala i tuženima je iznajmila taj stan i pustila da žive u njemu, no o tome nisu pisali nikakav u govor, ali su se dogovorili da će tuženi živjeti u tom stanu, a njoj će plaćati najamninu u iznosu od 800,00 kn mjesečno te će joj podmirivati mjesečne troškove koji nastaju uslijed korištenja tog stana time da će ona plaćati režije prema dobavljačima, a tuženi će  joj vraćati plaćeni iznos. Isto tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da su tuženi stanovali u njenom stanu od sredine 2016. do 30. 06. 2019. godine i u početku su podmirivali i troškove najma stana i režijske troškove no kasnije su to činili neredovito i na kraju su prestali podmirivati pa s obzirom da su joj ostali dužni platiti najamninu i dio režijskih troškova ona je s tuženima 05. 07. 2019. godine potpisala Sporazum koji je predala u spis i preslik istog se naslazi na listu 4 spisa te je u trenutku pisanja tog sporazuma postojalo ukupno dugovanje tuženika prema njoj na ime najamnine i režijskih troškova za predmetni stan u ukupnom iznosu od 14.842,44 kn, a koji iznos se odnosi na nepodmireni trošak plina, smeća i vode prema Komunalcu u iznos od 3.787,52 kn, nepodmireni trošak režije za šesti mjesec 2019. godine prema Komunalcu na ime troškova plina, smeća i vode u iznosu od 206,33 kn, na ime troškova struje za šesti mjesec 2019. godine u iznosu od 328,00 kn te na ime troškova električne energije prema HEP-u nastalih ranije u iznosu od 1.154,03 kn kao i na preostalo dugovanje na ime najamnine i ostalih režijskih troškova nastalih do pisanja tog sporazuma u ukupnom iznosu od 9.275,56 kn. Isto tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da su navedeni iznos dugovanja suglasno i sporazumno utvrdili pa su tuženi potpisali sporazum osobno i obvezali su se to potraživanje prema sporazumu platiti tužiteljici u roku od jedne godine na način  da će joj mjesečno plaćati koliko budu mogli te su tuženi na ime tog dugovanja platili dana 05. srpnja 2019. godine iznos od 1.600,00 kn te dana 16. srpnja 2019. godine iznos od 1.000,00 kn tako da su joj tuženi ostali dužni platiti preostali iznos od 12.242,44 kn, a koji iznos joj nisu platili  time da su tuženi u navedenom sporazumu izjavili  da su suglasni da će financijski učestvovati u dijelu troškova za renoviranje stana jer su njen stan devastirali, ali im je to ona oprostila te na ime to ga tuženi joj nisu ništa platili i ona ih za to ne tereti te ona od njih na ime toga ništa  ne potražuje pa dakle iznos od 12.242,44 kn u cijelosti odnosi na nepodmirene režijske troškove i neplaćenu najamninu od strane tuženika, a za stan koji im je iznajmila i koji dug su tuženi u cijelosti priznali i osobno vlastoručno potpisali sporazum koji je predala u spis.

 

              9. Kao što je naprijed navedeno I tuženi nije osporio navode tužbe te nije osporio dugovanje prema tužiteljici, a II tužena je izričito navela da moli vremenski period od 4 – 5 mjeseci kroz koji period će tužiteljici isplatiti ukupan dug.

 

              10. Dakle, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica vlasnica stana u G. u  U. A. L. D. 20, a koji stan je iznajmila tuženima te su ga tuženi koristili za stanovanje u vremenskom periodu od sredine 2016. godine do 30. 06. 2019. godine i za isti su se obvezali platiti najamninu u iznosu od 800,00 kn mjesečno te podmirivati režijske troškove. I. tako tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da su tuženi dio nastalih režijskih troškova i najamnine za predmetni stan podmirili no da su na ime neplaćene najamnine i neplaćenih režijskih troškova za navedeni stan u kojem su stanovali, ostali dužni tužiteljici ukupan iznos od 14.842,44 kn te da su poradi navedenog s tužiteljicom potpisali sporazum dana 05. srpnja 2019. godine, a kojim su se tužiteljici iznos od 14.842,44 kn obvezali podmiriti u mjesečnim obrocima. Isto tako tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su na ime navedenog duga tuženi tužiteljici dana 05. srpnja 2019. godine platili iznos od 1.600,00 kn, a dana 16. srpnja 2019. godine su joj platili iznos od 1.000,00 kn no da nisu platili preostali iznos od 12.242,44 kn. S obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da su tuženi stanovali u stanu tužiteljice od sredine 2016. godine do kraja lipnja 2021. godine te da su na ime neplaćene najamnine i nastalih režijskih troškova ostali tužiteljici dužni iznos od 12.242,44 kn, a kako to nedvojbeno proizlazi iz potpisanog sporazuma od 05. srpnja 2019. godine, a što tuženi u tijeku postupka nisu osporili (naprotiv temeljem istog su platili dio dugovanja i to dana 05. srpnja 2019. iznos od 1.600,00 kn i 16. srpnja 2019. godine iznos od 1.000,00 kn, a kako to izričito II tužena i navodi u odgovoru na tužbu), po ocjeni ovoga suda tužiteljica je dokazala da su joj tuženi dužni platiti iznos od 12.242,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 06. srpnja 2019. godine budući je navedeni sporazum potpisan 05. srpnja 2019. godine i tada je ukupan i točan iznos dugovanja tuženika prema tužiteljici utvrđen, to je sud naložio tuženima da tužiteljici plate iznos od 12.241,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. srpnja 2019. godine do isplate dok je preko dosuđenog dijela tužbenog zahtijeva tužiteljice, tužbeni zahtijev tužiteljice, a radi isplate zakonske zatezne kamate na iznos od 12.242,44 kn za period od 01. lipnja 2019. do 05. srpnja 2019. godine odbio  kao neosnovan. Naime, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi tuženi bili dužni tužiteljici platiti zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos u vremenskom periodu od 01. lipnja 2019. do 05. srpnja 2019. godine jer je točan iznos dugovanja tuženika prema tužiteljici utvrđen sporazumom od 05. srpnja 2019. godine i tuženi su dužni tužiteljici platiti zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos od prvog slijedećeg dana nakon utvrđenja ukupnog dugovanja, a koji iznos dugovanja je utvrđen 05. srpnja 2019. godine.

 

              11. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice ispitane kao stranke jer je njezin iskaz logičan i uvjerljiv te je potvrđen ostalim provedenim dokazima. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženih kao stranaka budući da isti iako su bili uredno pozvani nisu pristupili na određeno ročište, a svoj izostanak nisu ispričali.

 

              12. Sud je naložio tuženima da tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka koji  su bili potrebni i opravdani. Naime,  tužiteljica nije uspjela u parnici samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtijeva (dio tužbenog zahtijeva za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos glavnice za period od 1. lipnja  2019. godine do 5. srpnja 2019. godine), a zbog tog dijela tužbenog zahtijeva nisu nastali posebni troškovi, to su tuženi dužni tužiteljici sukladno odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku, naknaditi sve troškove parničnog postupka koji su bili potrebni i opravdani. Potrebni i opravdani troškovi tužiteljice odnose se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku te su isti određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i odnose se na sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, na zastupanje tužiteljice na ročištima održanim kod ovoga suda dana 21. 02. 2022. i 25. travnja 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište, za zastupanje na ročištu održanom 10. siječnja 2022. godine u iznosu od 250,00 kn budući da je isto odgođeno prije početka raspravljanja. Nadalje, potrebni i opravdani troškovi tužiteljice odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 812,50 kn te se potrebni i opravdani troškovi tužiteljice odnose na trošak sudskih pristojbi i to sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 250,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 250,00 kn. Dakle, potrebni i opravdani troškovi tužiteljice ukupno iznose 4.562,50 kn i sud je naložio tuženima da ih tužiteljici plate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

              13. Sud nije dosudio tužiteljici zatraženi trošak zastupanja naznačen kao trošak sastava zahtijeva za mirno rješenje spora budući da trošak sastava navedenog podneska nije potreban za vođenje ove parnice i tužena ga je dužna sama snositi.

 

 

 

14. S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

 

              U Garešnici,  09. lipnja 2022. godine.

                                                                                                               S u d a c :

                                                                                              Jarmilka Kučera-Slivar

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste, a putem ovoga suda  na Županijski sud. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.