Broj: Rev 3188/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. V. iz S. B., OIB:…, koju zastupa punomoćnik K. Č., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. P. p. d.o.o. za prijevoz putnika, Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik T. P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-621/16-3 od 12. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3270/12-23 od 16. lipnja 2015., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 20.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2012. do isplate, na ime imovinske štete s osnova uništene odjeće te tuđe pomoći i njege iznos od 1.740,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2015. do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od 12.427,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2015. do isplate (toč. I.). Ujedno je odbijena tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.108,00 kuna, te u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem na imovinsku štetu zahtijeva zakonsku zateznu kamatu od 30. ožujka 2012. do 15. lipnja 2015. (toč. II.).

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija odbaci, podredno da se ista odbije.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

Tuženik u reviziji postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li je željeznički prijevoznik isključivo odgovoran za naknadu štete putniku u situaciji kad vrata vlaka koja su predviđena za izlazak se ne mogu otvoriti te se putnik ozlijedi prilikom izlaska iz vlaka sa suprotne strane od one predviđene za izlazak na peron, odnosno kada putnik postupi suprotno propisu kojim je zabranjeno takvo postupanje?“

 

Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tuženik ukazuje na odluku Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1372/04 od 21. listopada 2004. i odluku revizijskog suda broj Rev-1257/91.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Predmet konkretnog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete, a koju je tužiteljica pretrpjela kao posljedicu štetnog događaja od 25. listopada 2011.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica 25. listopada 2011. putovala kao putnik u putničkom vlaku na

relaciji V. Z.,

 

- da se dolaskom na željezničku postaju u K. vrata na strani kolodvora nisu mogla otvoriti, zbog čega su prijateljice tužiteljice otvorile vrata na suprotnoj strani,

 

- da su prvo izašle dvije prijateljice tužiteljice, a da je prilikom izlaska tužiteljice

došlo do zatvaranja vrata i blokiranja desne strane tijela tužiteljice,

 

- da je vlak krenuo te da je tužiteljica pala i bila vučena po tlu, dok se vlak nije

zaustavio,

 

- da je tužiteljica izlazila iz vlaka na zabranjenoj strani,

 

- da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila natučenje lijevog bubrega, ogrebotine

trbuha i obje dojke, ogrebotine lijevog koljena i područja desnog lakta te reumatoidni artritis,

 

- da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta dva dana, srednjeg sedam dana, lakšeg 30 dana, kao i da je pretrpjela strah u vrijeme neposredne životne ugroženosti koji je bio jak i kratkotrajan, a nastavno sekundarni strah jakog intenziteta dva dana, srednjeg sedam dana, a blagog 21 dan,

 

- da je kod tužiteljice zaostalo naruženje blažeg stupnja te da je došlo do umanjenja

životne aktivnosti od 4%,

 

- da je tužiteljici za vrijeme liječenja u kući bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom

trajanju od 42 dana.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je vlak opasna stvar radi čega tuženik odgovara po pravilima objektivne odgovornosti sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 dalje:ZOO), time da tuženik nije dokazao nijedan ekskulpacijski razlog iz čl. 1067. ZOO. Sukladno odredbama čl. 19. st.2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 2. ZOO tužiteljici je dosuđeno na ime neimovinske štete iznos od 20.000,00 kuna, na temelju čl. 1095. st.1. iznos od 630,00 kuna s osnova potrebe za tuđom pomoći, te na temelju čl. 1089. ZOO iznos od 1.100,00 kuna za uništenu odjeću. Također nižestupanjski sudovi smatraju da tužiteljica nije niti djelomično pridonijela nastanku štete.

 

Iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru na koju se tuženik poziva proizlazi shvaćanje da kada putnik u željezničkom prometu u slučaju štetnog događaja učini radnju koja je zabranjena propisom, kao u konkretnom slučaju izlazak tužiteljice iz vlaka sa suprotne strane od stajališta, koja zabrana je propisana pravilnikom tuženika, da istu treba tretirati kao doprinos oštećenika nastanku štete.

 

Pravno je shvaćanje sudova nižeg stupnja u ovom predmetu da je osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu štete, odnosno da je tuženik objektivno odgovoran za nastali štetni događaj, prihvaća i revizijski sud. Naime, nije sporno da je tuženik vlasnik opasne stvari. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je šteta nastala u vezi s vlakom u pokretu, dakle od opasne stvari, pa vrijedi zakonska presumpcija da šteta potječe od te opasne stvari. Tuženik u postupku nije dokazao suprotno.

 

Prema odredbi čl. 1092. st.1. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

 

Sukladno odredbi čl. 19. st.1. alineja 6. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 124/10 - dalje: Pravilnik) zabranjeno je ulaziti ili izlaziti u ili iz vlaka od strane koja je suprotna kolodvorskoj zgradi ili nadstrešnici stajališta.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužiteljica u situaciji nemogućnosti izlaska iz vlaka na stranu gdje se nalazilo stajalište, da su sporna vrata bila u kvaru, da kondukter nije utvrdio da su svi putnici izašli iz vlaka, da sporna vrata nisu bila označena da su kvaru, da je strojovođa kritične zgode deblokirao i vrata sa suprotno strane, gdje se nije nalazilo stajalište, da su se ta vrata otvorila pritiskom na gumb, da na vratima na koja je tužiteljica izašla iz vlaka nije bio natpis da je zabranjeno izlaziti iz vlaka tim vratima, jasno ukazuje da u takvoj situaciji nema nikakvog doprinosa nastanku štetnog događaja od strane tužiteljice, a kako su to pravilo utvrdili nižestupanjski sudovi u ovom predmetu. Tuženik kao vlasnik opasne stvari morao je imati u vidu situaciju, da u slučaju ako su vrata na koja putnici smiju izaći u kvaru, da ako ta vrata nisu kao takva označena da na njih izlaz nije moguć, da je tuženik mogao predvidjeti situaciju da će putnici pokušati izaći na neka druga vrata, pa makar i na stranu gdje se ne nalazi kolodvor odnosno stajalište. U takvoj situaciji pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoji niti jedan razlog za oslobođenje od odgovornosti tuženika za naknadu štete propisan u čl. 1067. ZOO, a radi kojeg bi isti mogao biti potpuno ili djelomično oslobođen odgovornosti za naknadu štete u ovom predmetu.

 

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.