Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 469/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv „B.“, Đ., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. C., odvjetnik u V., protiv ovršenika T. Ž. iz F., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-889/15-2 od 28. travnja 2015., kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda Koprivnici broj Ovr-224/14-2 od 27. siječnja 2014., u sjednici održanoj 15. listopada 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-889/15-2 od 28. travnja 2015. te se predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 940,80 kuna, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.

 

Rješenjem suda drugog stupnja ukinuto je rješenje suda prvog stupnja i odbačen je ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je sadržajno izjavio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog i postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti pobijano rješenje.

 

U odgovoru na reviziju ovršenik pobija revizijske navode.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet postupka u ovoj stvari je prijedlog ovrhovoditelja Hrvatske vode protiv ovršenika radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave - konačnog i izvršnog rješenja Hrvatskih voda donesenih u upravnom postupku radi naplate naknade za uređenje voda.

 

Drugostupanjski sud svoju odluku o nenadležnosti temelji na odredbama čl. 72. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09, 90/11, 56/13 - dalje: ZFVG), odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12 - dalje: ZKG), te odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13).

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz odredbe čl. 382. st. 1 ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Stranka u izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP, sukladno odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da ovrhovoditelj postavlja sljedeće postupovnopravno pitanje:

 

Je li za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda nadležan sud na temelju odredbi Ovršnog zakona?

 

Osnovana je tvrdnja ovrhovoditelja da je, s obzirom na različitu praksu drugostupanjskih sudova o tom pitanju, postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine“, broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05), osim odredaba navedenih u čl. 94. st. 2. i čl. 95. st. 2. tog Zakona, prestao je važiti na temelju odredbe čl. 97. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. (osim odredaba navedenih u čl. 95. st. 1. tog Zakona) pa stoga nadležnost za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu od 17. travnja 2014. valja ocijeniti primjenom odredaba tog Zakona te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 56/13).

 

Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09 i 56/13 - dalje: ZFVG) naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. toga Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (čl. 16. st.2.).

 

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

 

Čl. 7. Uredbe o visini naknade za uređenja voda („Narodne novine“, broj 82/10, 108/13) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

 

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG, propisana je i odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenja voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

 

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti Hrvatske vode.

 

Zakon o financiranju vodnog gospodarstva, različito je propisao postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenja kojim se obračunava vodna naknada donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda, uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

 

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st 2. ZFVG, ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

 

Prema odredbi čl. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ), tim Zakonom se uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

 

Stoga, određujući da Hrvatske vode postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, odredba čl. 73. st. 2. ZFVG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode.

 

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata vodna naknada i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.

 

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ, valjalo je ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi ovršenika, vodeći računa o pravnom shvaćanju izraženom u ovoj odluci.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 15. listopada 2019.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu