Broj: Gž Ovr-1102/2017-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice I. O. iz S., OIB:…,  zastupane po punomoćnicima D. V. i S. L., odvjetnicima u ZOU u S., protiv ovršenika K.-I. d.d. u stečaju, OIB:…, zastupan po privremenom stečajnom upravitelju F. K. iz S., odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-4515/2016 od 18. travnja 2017., 16. listopada 2019.,

r i j e š i o   j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-4515/2016 od 18. travnja 2017.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za nadoknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovrhovoditeljice da sud naloži Financijskoj agenciji da ovrhovoditeljici isplati tražbinu koju je propustio zaplijeniti ovršeniku i isplatiti ovrhovoditeljici po zahtjevima za izravnu naplatu ovrhovoditeljice od 28. veljače 2014.

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditeljica, pobijajući prvostupanjsko rješenje zbog bitnih povreda postupka, pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12 i 25/13, dalje: OZ), predlažući da ovaj sud pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Ovrhovoditeljica pobija rješenje i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba postupka ne navodeći konkretno koja bi to bitna povreda bila počinjena, slijedom čega je ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. i 381. ZPP u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno da prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetne odluke nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog ovrhovoditeljice s obzirom da je isti podnesen nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad ovršenikom, temeljem odredbe članka 70. stavka 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13, dalje: ZFPPN).

Iz sadržaja spisa, u bitnom, proizlazi:

- ovrhovoditeljica je 28. veljače 2014. podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplate novčane tražbine: plaća za rujan-prosinac 2012. i za siječanj 2013. temeljem obračuna plaća,

- kako Financijska agencija nije izvršila prijenos zaplijenjenih sredstava, to je ovrhovoditeljica 21. svibnja 2014. Općinskom sudu u Splitu podnijela zahtjev da sud naloži Financijskoj agenciji da ovrhovoditeljici isplati tražbinu koju je propustio zaplijeniti ovršeniku i isplatiti ovrhovoditeljici po zahtjevima za izravnu naplatu ovrhovoditeljice od 28. veljače 2014.,

- nad ovršenikom je otvoren postupak predstečajne nagodbe temeljem rješenja Financijske agencije, Regionalni centar Z. broj Klasa: UP-I/110/07/12-01/74, Ur. broj: 04-06-13-74-24 od 28. siječnja 2013., s danom 28. siječnja 2013., temeljem Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine", broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, dalje: ZFPPN). Trgovački sud u Splitu je donio rješenje broj 4 Stpn-42/2013, kojim je odobrio sklapanje predstečajne nagodbe, koje rješenje je ukinuo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, pa je, potom, rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj Stpn-36/2014 od 11. prosinca 2015. dopušteno sklapanje predstečajne nagodbe između K.-I. d.d. i vjerovnika čije su tražbine utvrđene u postupku predstečajne nagodbe.

Potom je sud prvog stupnja donio pobijano rješenje, pozivajući se na odredbu članka 70. stavka 2. ZFPPN-a, kojom je propisano da vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe, nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja radi namirenja ili osiguranja tražbina nastalih do otvaranja postupka predstečajne nagodbe, osim postupaka osiguranja u kaznenom postupku, postupaka utvrđivanja zlouporabe prava i postupka vezanih uz tražbine na koje postupak predstečajne nagodbe ne utječe. U svom obrazloženju prvostupanjski sud navodi kako je postupak pokrenut nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe nad ovršenikom.

Odredbom članka 71. stavka 3. ZFPPN-a propisano da postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine, dok je odredbom članka 3. točke 13. ZFPPN-a propisano da je prioritetna tražbina tražbina radnika i prijašnjih radnika nastala do dana otvaranja postupka predstečajnog postupka u bruto iznosu.

Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi kako postupak predstečajne nagodbe ne utječe na prioritetne tražbine, kao što bi to bila predmetna tražbina, te da bi ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak radi namirenja tražbine nastale do otvaranja predstečajne nagodbe.

Međutim, ovrhovoditeljica u ovom postupku od prvostupanjskog suda zahtjeva izdavanje naloga Financijskoj agenciji da isplati tražbinu koja je zaplijenjena ovršeniku.

Ovako postavljen zahtjev u ovršnom postupku u kojem je kao ovršenik označen drugi subjekt, ne može biti s uspjehom istaknuti, s obzirom da Financijska agencija, za sada, nije obveznik ispunjenja predmetne tražbine, dok ovrhovoditeljica uvijek može u odgovarajućem postupku ishoditi ovršnu ispravu na kojoj bi temeljio citirani zahtjev.

Naime, odredbom članka 213. OZ-a određeno je da na odgovornost Agencije ili banke zbog nepostupanja po rješenju o ovrsi, zadužnici ili zahtjevu za izravnu naplatu na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 201. OZ-a.

Prema odredbama članka 201. OZ-a, ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi (stavak 1.), dok na temelju tog pravomoćnog rješenja ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku (stavak 3.). Nadalje, poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po članku 200. stavku 2. i 3. OZ odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio (stavak 4.).

Rješenjem poslovni broj Gž Ovr-1217/2016 od 13. srpnja 2016. ovaj sud je već uputio prvostupanjski sud na primjenu citiranih odredbi Ovršnog zakona pri ponovnoj odluci o osnovanosti prijedloga.

Stoga, s obzirom na takvo utvrđeno činjenično stanje te pravilnom primjenom citiranog materijalnog prava, valjalo je predmetni prijedlog ovrhovoditeljice odbiti, ali kako je odluka kojom se prijedlog odbacuje povoljnija za stranku  to je ovaj sud pri donošenju odluke postupio u skladu s odredbom članka 374. ZPP, a svezi članka 21, stavka 1. OZ (institut zabrane reformatio in peius).

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

Kako ovrhovoditeljica nije uspjela u žalbenom postupku, to mu se niti ne može priznati trošak žalbe, temeljem odredbe članka 154. ZPP, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. OZ.

U Splitu 16. listopada 2019.