Broj: Gž Ovr-1046/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu ovog suda Mihi Mratoviću,  kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.&S. b. d.d., R., OIB:…, zastupanom po punomoćniku Z. B., odvjetniku u O. D. B. & P. d.o.o. u Z., protiv ovršenika K. J. iz R., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi treće osobe Ž. B., zastupane po punomoćnici S. D., odvjetnici u Z., protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-7763/2015-48 od 21. prosinca 2018. i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-7763/2015-64 od 14. svibnja 2019., 21. listopada 2019., 

 

r i j e š i o   j e

             

I. Odbija se žalba treće osobe Ž. B. kao neosnovana i potvrđuju rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-7763/2015-48 od 21. prosinca 2018..

 

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba treće osobe Ž. B., izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-7763/2015-64 od 14. svibnja 2019..

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Točkom I. pobijanog prvostupanjskog rješenja poslovni broj Ovr-7763/2015-48 upućena je treća osoba Ž. B., da protiv ovrhovoditelja i ovršenika u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha, određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-7763/15 od 2. ožujka 2016., nije dopuštena na predmetu ovrhe: zem.čest. 547, stambena zgrada Z., površine 1454 m2, 104. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-104) stan u VII (sedmom) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54.56 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, zk. ul. broj 20036, k.o. Z. O., Općinski sud u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, (prije upisano u poduložak broj 3276, zk. uložak broj 4, knjiga PU: Z. O., Općinski sud u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb). Točkom II. odbijen je prijedlog treće osobe Ž. B. za odgodu ovrhe kao neosnovan.

 

Nadalje, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-7763/2015-64, nekretnina ovršenika 104. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-104) stan u VII (sedmom) katu koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54.56 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, zem. čest. 547, stambena zgrada Z., površine 1454 m2,  zk.ul. broj 20036, k.o. Z. O., Općinski sud u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, dosuđena je ovrhovoditelju kao kupcu E.&S. B. d.d., R., OIB:…, za iznos od  217.178,32 kune (točka I. izreke). Točkom II. izreke temeljem odredbe članka 107. st. 1. i st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 89/14 dalje: OZ) ovrhovoditelj kao kupac oslobođen je od polaganja kupovnine za nekretnine iz toč. I. izreke. Nadalje, točkom III. izreke riješeno je kako će se nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi u zemljišnoj knjizi odrediti upis prava vlasništva u korist ovrhovoditelja kao kupca na nekretnini iz toč. I. izreke ovog rješenja te brisati založno pravo poslovni broj Z-8205/2018 pod prvenstvenim redom upisa: Z-40574/2010, založno pravo poslovni broj Z-8205/2018 pod prvenstvenim redom upisa: Z-47839/2014 i zabilježba ovrhe poslovni broj Z-8205/2018 pod prvenstvenim redom upisa: Z-5459/2016 na nekretnini iz toč. I. izreke ovog rješenja. Riješeno je i kako će se nakon pravomoćnosti ovog rješenja nekretnina   predati kupcu o čemu će biti odlučeno posebnim zaključkom o predaji nekretnine (točka IV. izreke). Zaključno, točkom V. izreke odlučeno je kako će se ovo rješenje dostaviti Općinskom sud u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb kojem se nalaže zabilježba dosude prodane nekretnine iz stavka I. ovog rješenja temeljem odredbe čl. 89. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17).

Na citirana rješenja žalbu pravovremeno izjavljuje treća osoba Željka Bojić pobijajući ista zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), koji je primijeniti sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje OZ), predlažući ovom sudu pobijana rješenja ukinuti.

 

U odgovorima na žalbe, ovrhovoditelj je osporio sve žalbene navode treće osobe. 

 

Žalba treće osobe Ž. B. protiv rješenja poslovni broj Ovr-7763/2015-48 od 21. prosinca 2018. nije osnovana.

 

Žalba treće osobe Ž. B. protiv rješenja poslovni broj Ovr-7763/2015-64 od 14. svibnja 2019. nije dopuštena. 

 

              Iz stanja spisa proizlazi kako je dana 02. ožujka 2016., rješenjem prvostupanjskog suda Ovr-7763/15 određena ovrha na nekretnini pobliže opisanoj u izreci prvostupanjskog rješenja te da je na navedeno rješenje treća osoba Ž. B. uložila prigovor u kojem navodi kako s osnova bračne stečevine ima pravo vlasništva ½ dijela predmetne nekretnine.

 

Budući da treća osoba svoj prigovor nije dokazala opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, a činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, prvostupanjski sud ju je pobijanim rješenjem uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

Odredbom članka 59. stavka 1. OZ-a određeno je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

 

Odredbom članka 60. stavka 1. OZ-a određeno je da će sud, ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, podnositelja prigovora rješenjem uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

 

              Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud kada je žaliteljicu uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ovo jer žaliteljica svoj prigovor nije opravdala na način propisan citiranom odredbom članka 60. stavka 1. OZ-a. 

 

              Nadalje, pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je ujedno i odbio prijedlog treće osobe za odgodom ovrhe, uz obrazloženje da ne bi bile kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. stavka 1. OZ-a.

 

U svojoj žalbi ovršenica u bitnom navodi kako je nekretnina koja je predmet ovrhe njena jedina nekretnina i koja joj služi isključivo kao stambena nekretnina u kojoj zadovoljava svoje osnovne stambene životne potrebe.   

 

Prema odredbi iz članka 67. stavaka 1. OZ-a sud će, na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

Valjano prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za odgodu, to jer nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz citirane odredbe budući da treća osoba nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

Naime, suprotno žalbenim navodima, prema mišljenju ovog žalbenog suda, treća osoba nije učinila vjerojatnim koju bi to nenadoknadivu štetu pretrpjela provedbom predmetne ovrhe. Kritički komentar treće osobe kako, bi provedbom ovrhe, za nju nastala nenadoknadiva šteta, nije doveo u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja.

Kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe treća osoba trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i ovršenika i mogućnost treće osobe da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja odnosno ovršenika. Svako iseljenje je socijalno tegobno za osobu koja se iseljava i narušava njezinu stabilnost te predstavlja u određenom smislu štetu za tu osobu, ali na takvu štetu zakonodavac nije mislio kada je propisao da se odgoda ovrhe može dopustiti ako ovršenik učini vjerojatnim da bi njezinom provedbom trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, treća osoba nije pružila niti jedan dokaz na okolnost da bi, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bila u nemogućnosti namiriti se od ovrhovoditelja odnosno ovršenika.

Također, treća osoba nije sudu pružila dokaz kako bi za nju provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer primjerice nije u mogućnosti iz svojih sredstava osigurati si drugi adekvatan smještaj.

Zaključno, za napomenuti je da u sporu gdje se susreću dva privatna interesa (kao što je to ovdje slučaj) nema mjesta primjeni testa proporcionalnosti koji test podrazumijeva, pored ostalog, raspravu o tome je li bilo miješanja u pravo treće osobe odnosno, predstavlja li odluka suda miješanje u pravo na dom, to jer pravo vlasnika da traži iseljenje osobe koja koristi stan bez pravne osnove predstavlja legitimni cilj (tako i odluka Statileo protiv Hrvatske) pa je i taj žalbeni navod treće osobe neosnovan.  

Odlučujući pak o žalbi treće osobe protiv rješenja o dosudi, valja kazati sljedeće;

Odredba članka 105. stavka 1. OZ-a propisuje kako pravo na žalbu protiv rješenja o dosudi imaju stranke, dok stavak 2. istog članka navodi kako protiv rješenja o dosudi nekretnina koje su prodane na dražbi, pravo na žalbu imaju i osobe koje su sudjelovale na dražbi kao ponuditelji.

Budući da se treća osoba ne smatra strankom u postupku (članak 2. točka 6. OZ-a), a iz stanja spisa proizlazi kako nije bila ponuditelj na dražbi na kojoj se nekretnina prodala, žalba treće osobe je nedopuštena, radi čega ju je potrebno odbaciti.

Zbog svega navedenoga, a kako, žalbe treće osobe nije dovela u sumnju valjanost i zakonitost pobijanih rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. i točka 1. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, riješeno je kao u točki I. i II. izreke.  

Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer ovaj sud smatra kako isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a), pa je stoga riješeno kao u točki III. izreke.  

 

U Splitu 21. listopada 2019.