Broj: Rev 1667/2017-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca, člana vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. b. d.d. u stečaju, Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. T., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika ad 1) S. B., OIB: ..., i 2) Đ. B., OIB: ..., oboje iz K., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-247/2017-2 od 27. veljače 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj Ovr-5179/2016-2 od 26. listopada 2016., u sjednici održanoj 22. listopada 2019.,

r i j e š i o   j e

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-247/2017-2 od 27. veljače 2017 i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio ovrhu na temelju ovršne isprave radi prisilne naplate ovrhovoditeljeve tražbine u iznosu od 116.459,96 kuna s pripadajućim kamatama, kao i troškova ovršnog postupka, pljenidbom novčanih sredstava po svim računima ovršenika te oročenim novčanim sredstvima u svim bankama.

Rješenjem suda drugog stupnja preinačeno je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, posl. br. Ovr-5179/2016-2 od 26. listopada 2016., i prijedlog za ovrhu od 18. listopada 2016., odbijen, kao neosnovan.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže ovom suda da pobijana nižestupanjska rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška revizije.

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

U ovršnom postupku je prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 - dalje:OZ), dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U postupku u povodu revizije protiv rješenja, prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP-a na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovrhovoditelj je u podnesenoj reviziji postavio materijalnopravno i postupovnopravno pitanje, koja se u bitnome svode na to je li u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare i utječe li prekid zastare na daljnji tijek zastare, odnosno utječe li na pravo ovrhovoditelja da prisilno naplati svoju novčanu tražbinu.

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su navedena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3698/10 od 8. lipnja 2010., i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2707/15-2 od 13. siječnja 2016. Tvrdi da su u tim odlukama iznesena pravna shvaćanja glede prekida zastare koja su suprotna shvaćanju drugostupanjskog suda izraženim u pobijanoj odluci. Smatra da drugostupanjski sud o navedenim pitanjima nije dao nikakve razloge, zbog čega o odlučnim činjenicama postoji proturiječnost „o onome što je tijekom prvostupanjskog ovršnog postupka izneseno i obrazloženja pobijanog rješenja koje ne obuhvaća istaknute navode ovrhovoditelja“, čime se sadržajno poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je revizija dopuštena.

Prvostupanjski sud je na temelju ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Križevcima posl. br. Ovr-4583/04 od 28. prosinca 2004., (koje je postalo ovršno u odnosu na ovršenika S. B. 8. veljače 2005., a u odnosu na ovršenicu Đ. B. 4. veljače 2005.), prihvatio prijedlog ovrhovoditelja i odredio zatraženu ovrhu.

Drugostupanjski sud prihvatio je po ovršenicima istaknuti žalbeni razlog zastare predmetne tražbine pozivom na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, zastarijevaju za deset godina, pa kod činjenice da je predmetna ovršna isprava u odnosu na ovršenika S. B. postala ovršna 8. veljače 2005., a u odnosu na ovršenicu Đ. B. 4. veljače 2005., i da je prijedlog za ovrhu podnesen dana 18. listopada 2016., odnosno nakon proteka deset godina utvrđuje da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, slijedom čega preinačuje prvostupanjsko rješenje i odbija prijedlog za ovrhu.

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan, a uz to je iznoseći navedeno pravno shvaćanje o zastari počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Naime, odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je uz odgovor na žalbu protiv rješenja o ovrsi, u kojem su ovršenici iznijeli prigovor zastare, isticao da je došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, pokretanjem ranijeg ovršnog postupka koji je obustavljen, zbog nemogućnosti provedbe ovrhe, i da je u smislu odredbe čl. 245. st. 3. ZOO-a zastara počela teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način, pa budući da je prethodno pokrenuta ovrha obustavljena zbog nemogućnosti naplate, a da drugostupanjski sud, odgovarajući na iznesene odgovore ovrhovoditelja na žalbu ovršenika, te navode ovrhovoditelja nije ocijenio, a upravo su ti navodi od odlučnog značenja.

U odlukama Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2707/15-2 od 13. siječnja 2016., i Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-3698/10 od 8. lipnja 2010., na koje se poziva revident, izneseno je identično pravno shvaćanja prema kojem dolazi do prekida zastarijevanja u smislu odredbe čl. 392. st. 3. u svezi st. 5. ZOO-a jer je st. 3. citirane odredbe propisano da prekid zastarijevanja nastaje podizanjem tužbe, a to u konkretnom slučaju podrazumijeva i podnošenje prijedloga za ovrhu, pa zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili svršen na neki drugi način, a upravo se u slučaju obustave ovrhe određene od strane općinskog suda zbog nemogućnosti prodaje pokretnina (nekretnina) na kojima je određena ovrha smatra okončanjem tog ovršnog postupka te je od tada, sukladno odredbi čl. 392. st. 1. ZOO-a zastarni rok počeo teći iznova i ne može se, kako pogrešno smatra ovršenik, kao kod slučaja kad je ovrhovoditelj odbijen s prijedlogom za ovrhu, kada je odustao od ovrhe ili kada je ovrha obustavljena zato što je poduzeta mjera izvršenja ili osiguranja poništena, smatrati da je tuženik kao ovrhovoditelj meritorno odbijen s prijedlogom i da nije bilo prekida zastarijevanja.

I Vrhovni sud RH je, razmatrajući navedeno pitanje u presudi Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017., iznio pravno shvaćanje prema kojem u situaciji kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.

Kako je prijedlog za ovrhu u kojem je doneseno sporno rješenje podnesen 18. listopada 2016, a drugostupanjski sud je prihvatio prigovor zastare i po istaknutom prigovoru zastare preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je prihvatio žalbu ovršenika i prijedlog za ovrhu odbio kao neosnovan, bez da je ocijenio navode ovrhovoditelja o prekidu zastare u smislu odredbe čl. 392. st. 3. u svezi st. 5. ZOO-a. Takvim postupanjem drugostupanjski sud je u odnosu na pitanje zastare počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, iz kojih razloga je bilo nužno ukinuti drugostupanjsku odluku.

Drugostupanjski sud će u nastavku postupka, ocijeniti navode revidenta iz odgovora na žalbu ovršenika, te će imajući u vidu izneseno otkloniti bitne povrede koje je počinio, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, pri čemu će u ponovljenom postupku imati u vidu da je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novineˮ broj 112/12, 25/13 - dalje OZ) kao žalbeni razlog propisana zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, da je odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano da će, u situaciji kada je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. u točki 7. i 9. do 11. tog zakona prvostupanjski sud, dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, prvostupanjski sud sukladno st. 3. citiranog članka, donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti na parnicu u roku od 15 dana od dostave zaključka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. čl. 50. OZ-a, zbog kojeg je izjavio žalbu.

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP-a, u vezi s člankom 400. st. 3. ZPP-a i člankom 21. st. 1. OZ-a, prihvaćenjem revizije pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti tome sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 22. listopada 2019.