- 1 -              III Kr 44/2022-3

Broj: III Kr 44/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. K. V. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu os. K. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 6. svibnja 2021. broj K-285/2017-52 i presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 25. studenog 2021. broj Kž-364/2021-3, u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. K. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. K. V. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 za koje mu je na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, i zbog počinjenja kaznenih djela iz čl. 311. st. 1. i čl. 315. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje: KZ/97) za koja su mu na temelju tih propisa utvrđene kazne zatvora u trajanju od po šest mjesec te je uz primjenu čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme oduzimanja slobode dana 15. siječnja 2008., dok je istom pravomoćnom presudom S. I. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine čije je izvršenje primjenom uvjetne osude iz čl. 56. KZ/11 odgođeno kroz period provjeravanja u roku od tri godine.

2. Protiv te je pravomoćne presude os. K. V., po branitelju T. I., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. i 2. i čl. 469. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da se ukine uvodno citirana drugostupanjska presuda i predmet uputi tom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Postupajući u skladu s odredbom na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Postupovni prigovor o nepropisnom sastavu suda koji je sudio u prvom stupnju iz čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08 osuđenik nije isticao u žalbi koju je podnio protiv prvostupanjske presude, tako da ga u smislu odredbe čl. 517. st. 2. ZKP/08 ne može isticati u ovom izvanrednom pravnom lijeku.

7. Nadalje, nije osnovan prigovor osuđenika da je da je pravomoćnom presudom na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. ZKP/08 (ne citira se o kojoj povredi zakona iz toč. 1.-6. se radi). Naime, osuđenik je citiranom prvostupanjskom presudom proglašen krivim zbog kaznenih djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. za koje mu je na temelju čl. 293. st. 2. KZ/97 bila utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, jednog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 za koje mu je na temelju čl. 311. st. 2. KZ/97 bila utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i jednog kaznenog djela ovjerovljavanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. KZ/97 za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te je uz primjenu čl. 60. KZ/97 bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Citiranom drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska u pravnoj ocjeni djela u odnosu na kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ/97 na način da je utvrđeno da u smislu blažeg zakona i čl. 3. st. 2. KZ/11 postoji pravni kontinuitet između čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 i čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, ali da je za osuđenika potonji propis blaži, dok je pravna kvalifikacija u odnosu na ostala kaznena djela ostala neizmijenjena jer je utvrđeno da novi zakon nije za njega povoljniji.

7.1. Pri ocjeni pravnog kontinuiteta između zakonskog opisa kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 i čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 pravilno je utvrđeno da je osuđenik kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 počinio kao odgovorna osoba, što je bilo bitno obilježje tog kaznenog djela. Naime, u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude je navedeno da je on u inkriminirano vrijeme kao opunomoćenik TD T. g. d.o.o. s direktorom tog društva S. I. zajednički i dogovorno izvršio inkriminirane radnje na koji način su kao supočinitelji počinili predmetna kaznena djela.

7.2. Kako nije isključeno da opunomoćenik trgovačkog društva može biti odgovorna osoba jer i prema pravnoj teoriji i prihvaćenoj sudskoj praksi (npr. odluke ovoga suda br. I Kž-337/12-4, I Kž-52/2016-7, I Kž-206/15-7) osoba koja je dobila punomoć od trgovačkog društva pod određenim okolnostima može biti odgovorna osoba u toj pravnoj osobi, to činjenični opis, u kojem se uz ostale sastavnice kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97 navodi to svojstvo opunomoćenika koje je imao osuđenik kao odgovorne osobe, sadrži sva zakonska obilježja tog kaznenog djela i stoga se ne radi o povredi kaznenog zakona na osuđenikovu štetu iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08, tj. da predmetno djelo nije kazneno djelo, na koju on ovim izvanrednim pravnim lijekom smjera.

7.3. Prema tome, kada je u izreci prvostupanjske presude opisano da je osuđenik predmetno kazneno djelo počinio u svojstvu odgovorne osobe jer je postupao kao opunomoćenik, nije bilo potrebno uz to u izreci navoditi da mu je u smislu odredbe čl. 89. st. 7. KZ/97 bio povjeren određen djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe jer u kontekstu naprijed navedenog i postojeći činjenični opis sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97. To pitanje je li osuđeniku stvarno bio povjeren krug poslova iz područja djelovanja pravne osobe je činjeničnog karaktera koje ne može biti predmetom razmatranja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka, a ono se nije problematiziralo u tijeku prvostupanjskog postupka, niti u žalbi koju je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude.

9. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 8. lipnja 2022.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.