1

 

Gž-463/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

            Karlovac

Gž-463/2022-2

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednice vijeća, Michala Danečeka, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp, članice vijeća, u pravnoj  stvari tužitelja 1. V. D.,  OIB …, 2. M. D., OIB, oboje iz R1., i 3. K. D. E., OIB …, iz Z.,  koje zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u R.2, protiv tuženih 1. T. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Republici Sloveniji, Lj., i 2. B. N. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u Z.,  oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & Partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i protutužitelja B. N. d.o.o. protiv protutuženih 1. V. D., 2. M. D. i 3. K. D. E., radi predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-351/2019-41 od 21. veljače 2022., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Odbija se žalba tužitelja 1. V. D., 2. M. D. i 3. K. D. E. kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-351/2019-41 od 21. veljače 2022. potvrđuje.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna slijedeća isprava;

Ugovor o kreditu s otplaćivanjem broj računa … od 11. svibnja 2004. na iznos od 110.000,00 eura, a koji je osiguran Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnoga prava pod poslovnim brojem … po javnom bilježniku J. T. iz N. V.,  od 11. svibnja 2004.

 

te se utvrđuje da su isti bez učinka.

 

2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim i opisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu kao k.č.br. 306/4 upisana u z.k.ul. broj 1709, k.o. R.1 – M. izvršena na temelju ovrhe te ugovora i javnobilježničkog očitovanja pravno nevaljana.

 

3. Nalaže se Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rabu uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja na način da se izvrši brisanje vlasništva na nekretninama upisanim i opisanim u zemljišnoj knjizi kao k.č.br. 306/4 upisane u z.k.ul. broj 1709 k.o. R.1 –M. sa imena drugotuženika B. N. d.o.o. Z., OIB … te uknjižbe iste nekretnine na ime prvotužitelja V. D. iz R.1.

 

4. Tuženik je u obvezi naknaditi troškove ovoga postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Nalaže se tužiteljima – protutuženicima V. D., M. D. i K. D. da predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu drugotuženiku B. N. d.o.o. iz Z. upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu kao k.č.br. 306/4, kuća površine 901 m2, a koja se sastoji od kuće broj 52, površine 180 m2, dvorišta površine 270 m2 i oranice površine 451 m2, upisane u zemljišno knjižni uložak 1709 k.o. R.1 – M. u roku od 15 dana.

 

III. Tužitelji – protutuženici dužni su naknaditi prvotuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 154.625,00 kn te drugotuženiku – protutužitelju u iznosu od 103.125,00 kn, sve u roku od 15 dana.".

 

              2. Tužitelji-protutuženici (dalje: tužitelji) su protiv te presude podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka tužiteljima, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijevaju da im tuženi naknade trošak sastava žalbe i trošak sudske pristojbe.

 

              3. Tuženi nisu odgovorili na žalbu.

 

              4. Žalba je pravovremena.

 

              5. Žalba nije osnovana.

 

              6. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 – dalje ZPP) ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja tom presudom nije ostvario koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka te da je pravilno primijenio materijalno pravo. 

 

              7. Tužitelji se u žalbi pozivaju na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali dalje ne konkretiziraju koju bi to bitnu povredu odredaba parničnog postupka sud prvog stupnja doista i počinio.

 

8. Nije osnovan žalbeni prigovor da prvostupanjski sud nije bio mjesno nadležan za odlučivanje o pravnoj stvari jer je njegova mjesna nadležnost utemeljena na odredbi članka 2. stavak 1. točka 6. podstavak 1. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18 i 21/22 – dalje ZPSS).

 

              9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu s otplaćivanjem broj računa … od 11. svibnja 2004. (dalje: Ugovor) sklopljenog između tužitelja kao zajmoprimaca i Z. B. iz K., Republika Austrija kao zajmodavca, prednika 1. tuženika (dalje: tuženik), i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini solemniziranog 11. svibnja 2004. pod poslovnim brojem … po javnom bilježniku J. T. iz N. V. (dalje: Sporazum), da se utvrdi da je uknjižba prava vlasništva na kč.br. 306/4 upisanoj u zk.ul. 1709 k.o. R.1 – M.,  izvršena na temelju ovrhe, Ugovora i javnobilježničkog očitovanja pravno nevaljala te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kojim se zahtjevima tuženi protive. Predmet protutužbenog zahtjeva je predaja naprijed navedene nekretnine, koja je u posjedu tužitelja, u posjed 2. tuženiku (dalje: protutužitelj), slobodnoj od osoba i stvari čemu se tužitelji protive.

 

              10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je Z. B. iz K., Republika Austrija, kao kreditor zaključio s tužiteljima 11. svibnja 2004. Ugovor o kreditu s otplaćivanjem na iznos 110.000,00 eura te su stranke istog dana postigle sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava temeljem kojeg je Z. B. uz suglasnost i dopuštenje tužitelja upisala svoje založno pravo na kč.br. 306/4 upisano u zk.ul. 1709 k.o. R.1 – M.,

- da je Ugovor sklopljen u K., Republika Austrija,

- da su stranke potpisale sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava kod javnog bilježnika u N. V.,

- da prednik tuženika kao kreditna institucija nije imala odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj,

- da su tužitelji prestali otplaćivati kredit na način kako je to utvrđeno naprijed navedenim Ugovorom radi čega je kreditor pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja radi naplate novčane tražbine po osnovi sporazuma o osiguranju,

- da je protutužitelj kupio spornu nekretninu u ovršnom postupku za iznos od 1.450.000,00 kn,

- da su tužitelji tijekom 2014. ušli u posjed sporne nekretnine,

 

              11. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice zbog čega se utvrđuje da nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na temelju tako utvrđenog stanja sud prvog stupnja je zaključio da se ne radi o ništetnim pravnim poslovima jer to ne proizlazi iz odredbe članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora i Sporazuma ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05 – dalje ZOO/91).

 

              12. Tužitelji u žalbi prigovaraju utvrđenju suda prvog stupnja i ističu da se radi o ništetnim pravnim poslovima. Stav o ništetnosti navedenih pravnih poslova tužitelji temelje isključivo na tome što, prema njihovom viđenju stanja stvari, tuženik nije imao odobrenje nadležnih tijela Republike Hrvatske za obavljanje financijskih usluga na području Republike Hrvatske i zbog toga što je Ugovor ništetan sam po sebi, prema odredbama Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine" broj 72/17 i 131/20 – dalje: ZNUK).

 

13. Sud prvog stupnja je valjano obrazložio zbog čega smatra da navedeni pravni poslovi nisu ništetni u smislu odredbe članka 103. stavak 1. ZOO kao i to zbog čega smatra da se na ove pravne poslove ne mogu primijeniti odredbe ZNUK koje razloge prihvaća ovaj sud.

 

              14. Tako je sud pravilno zaključio da je Ugovor o kreditu sklopljen u K., u Republici Austriji gdje je tuženik kao ponuditelj imao svoje sjedište u trenutku davanja ponude pa se smatra da je tamo i sklopljen u smislu odredbe članka 31. ZOO/91, koji u stavku 1. određuje da je ugovor sklopljen onog časa kad ponuđač primi izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu, a stavak 2. određuje da se smatra da je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuđač imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku kada je učinio ponudu.

 

              15. U ugovoru čiji je tekst sastavljen na hrvatskom i njemačkom jeziku proizlazi da je mjesto sklapanja ugovora sjedište tuženika, gdje je kredit odobren i izvršena isplata. Kraj takvog stanja stvari činjenica da su isprave potpisane u N. V. (osim potpisa Kreditora) ne znači da se radi o pravnom poslu koji je sklopljen u Republici Hrvatskoj.

 

16. Pozivanje tužitelja na činjenicu da su Ugovor i Sporazum s njihove strane potpisani u N. V. nije od značaja za mjesto sklapanja ugovora već je to bitno samo radi utvrđenja vremena sklapanja ugovora jer je ugovor sklopljen kada ispravu potpišu ugovorne strane (članak 72. ZOO/91).

 

17. Kako je osnovni pravni posao sklopljen i realiziran u Republici Austriji, a to proizlazi iz sadržaja pravnog posla to su neosnovani žalbeni navodi tužitelja da je ugovor o kreditu sklopljen u Republici Hrvatskoj.

 

18. Povodom prigovora tužitelja u pogledu utvrđenja mjesta sklapanja ugovora valja napomenuti da sud prvog stupnja nije pogriješio što nije saslušao zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinju S. K. (za koju tužitelji tvrde da je bila posrednica u sklapanju ugovora o kreditu) jer iz sadržaja ugovora o kreditu i činjenice da je isplata kredita izvršena iz Republike Austrije proizlazi suprotno od onog što tužitelji tvrde.

 

              19. Kako navedeni ugovor nije sklopljen u Republici Hrvatskoj on stoga nije ništetan u smislu odredbe članka 51. i 52. stavak 1. Zakona o bankama koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovih pravnih poslova ("Narodne novine" broj 84/02, 141/06, 117/08 i 74/09 – dalje ZB/02). Pri tome se napominje da je pitanje reguliranja financijskog poslovanja stranih banaka, odnosno kreditnih institucija u vrijeme sklapanja pravnog posla regulirao upravo ZB a ne Zakon o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 117/08, 74/09, 153/09, 108/12, 54/13 i 159/13 – dalje ZKI/08), na koji se tužitelji pozivaju, jer je ovaj zakon stupio na snagu 1. siječnja 2009., dakle nakon sklapanja ovih pravnih poslova.

 

              20. Tužitelji se neosnovano pozivaju i na odredbe članka 75. i 76. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09, 133/09, 145/10, 76/13 i 52/21 – dalje ZDP), jer prednik tuženika sklapanjem Ugovora nije počinio kazneno djelo opisano u članku 75. ZDP, odnosno odgovorna osoba u članku 76. ZDP, budući da navedeni pravni poslovi nisu sklopljeni u Republici Hrvatskoj već u Republici Austriji.

 

              21. Obzirom na sve naprijed navedeno tužitelji se promašeno pozivaju na odredbe ZNUK. Naime, u konkretnom slučaju prednik tuženika nije neovlašteni vjerovnik u smislu članka 2. ZNUK jer se ne radi o ugovorima sklopljenim u Republici Hrvatskoj. Dalje valja ukazati da je sud Europske unije u svojoj prethodnoj odluci (C-630/17) utvrdio da je ZNUK protivan pravu Europske unije tj. da članak 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba tumačiti tako da ugovor o kreditu s međunarodnim obilježjima nije ništetan od dana svog sklapanja, ako je ugovor  sklopljen prije stupanja na snagu ZNUK, a navedena odluka obvezuje nacionalne sudove. Stoga se, neovisno o državi mjesta zaključenja ugovora, odredbe ZNUK ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju. Valja napomenuti da je ZNUK bio na snazi samo u razdoblju od 29. srpnja 2017. do 27. studenog 2020.

 

              22. Žalbeni navod da je ugovor o kreditu ništetan zbog toga što je standardni ili tipski ugovor jer da tužitelji kao korisnici kredita nisu imali utjecaja na sadržaj ugovornih odredaba, što je protivno odredbama Direktive vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993., valja navesti da sporni ugovor o kreditu nije ništetan samo stoga što je standardni ugovor, a tužitelji tijekom postupka nisu dokazivali da bi odredbe tog ugovora bile nepoštene u smislu Direktive vijeća EU 93/13 (zbog čega bi bile ništetne). Prema odredbi članka 109. stavak 1. ZOO/91 na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, ali to ne daje ovlaštenje sudu da sam provodi dokaze u tom pogledu jer sud utvrđuje činjenično stanje na temelju činjeničnog supstrata kojeg mu stranke predoče.

 

              23. Nadalje, Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 11. svibnja 2004., koji je sastavni dio ugovora na temelju kojeg je upisano založno pravo na nekretninama tužitelja sastavljen je i ovjeren u Republici Hrvatskoj, ispunjava propisane pretpostavke za valjanost iz odredbe članka 54. i članka 59. Zakon o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22 – dalje ZJB) te predstavlja javnobilježničku ispravu koja je ujedno i ovršna isprava, zbog čega su neosnovane tvrdnje tužitelja da je taj akt ništetan.

 

              24. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelji nisu dokazali niti jednu osnovu na temelju koje bi predmetni ugovor o kreditu i sporazum o osiguranju bili ništetni, zbog čega se utvrđuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

              25. Tužitelji u žalbi protiv odluke o protutužbenom zahtjevu ne iznose određene razloge osim što se pozivaju na okolnost da ako su ništetni (osnovni) pravni poslovi onda su ništetne i njihove posljedice pod čime smatraju da je ništetna i dosuda nekada njihove nekretnine u vlasništvo protutužitelja.

 

              26. Međutim, kako tužitelji nisu dokazali da su navedeni pravni poslovi ništetni to nije ništetan ni pravni posao temeljem kojeg je protutužitelj stekao vlasništvo nekretnine pri čemu vlasnička struktura tuženika i protutužitelja, na koju tužitelji u žalbi upiru, ne utječe na ovo utvrđenje.

 

              27. Nesporno je da su tužitelji u posjedu nekretnine u vlasništvu protutužitelja, bez pravne osnove i odbijaju mu predati posjed te nekretnine zbog čega je sud prvog stupnja pravilno usvojio protutužbeni zahtjev.

 

              28. Kako su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu sud prvog stupnja je, pravilno se pozivajući na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, tuženima dosudio cjelokupan osnovani (članak 155. stavak 1. ZPP-a) trošak parničnog postupka. Taj je trošak, suprotno žalbenim navodima, određen sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora i tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje OT), a tuženici u žalbi, osim verbaliziranja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u ovom dijelu (bitnoj povredi odredaba parničnog postupka – kako sami navode), nisu određeno ukazali u čemu bi se propust suda prvog stupnja u odluci o trošku postupka konkretno sastojao.

 

              29. Iz tih je razloga valjalo temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a presuditi kao pod I izreke.

             

              30. Točka II izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a obzirom na to da tužitelji žalbom nisu doveli u pitanje zakonitost pobijane presude.

 

U Karlovcu 8. lipnja 2022.

 

 

                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                                         Alenka Laptalo, v.r.