Broj: Gž Ovr-834/18-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u ovršnom postupku J. O. d.d., Z., OIB:…, zastupano po odvjetnicima iz OD G.&P., protiv ovršenika N. R. iz Š., OIB:…, odlučujući o žalbi F. A., Z., OIB:…,protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-493/16 od 26. travnja 2018., 4. studenog 2019.,

r i j e š i o   j e

              Uvažava se žalba F. A., preinačava rješenje Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Ovr-493/16 od 26. travnja 2018., te se prijedlog ovrhovoditelja da se F. A. naloži da ovrhovoditelju isplati sva sredstva što ih je propustila obustaviti i isplatiti po rješenju o ovrsi, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem naloženo je ovršenikovom dužniku F.-F. A. da ovrhovoditelju isplati sva sredstva što ih je propustio obustaviti i isplatiti po rješenju o ovrsi, na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-2490/11 od 29. ožujka 2013., i to za iznos od 4.025,00 kuna glavnice s kamatom obračunatom na taj iznos počevši od 10. kolovoza 2006. do isplate.

              Protiv citiranog rješenja žali se F. A. pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP-a), koji je primijeniti temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ-a) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

              Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Ovrhovoditelj je podneskom od 8. lipnja 2016. i 25. travnja 2018. predložio da sud donese rješenje kojim će naložiti ovršenikovom dužniku -  F. A. da ovrhovoditelju isplati sva sredstva koja je propustio obustaviti i isplatiti po rješenju o ovrsi, sukladno odredbi članka 213. OZ-a, jer F. A. odbija postupiti po sudskom rješenju jer tvrtka podružnice, koja je naznačena na presudi, nema OIB.

Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem prihvatio prijedlog ovrhovoditelja i naložio Financijskoj agenciji da ovrhovoditelju isplati sva sredstva koja je propustio obustaviti i isplatiti po rješenju o ovrsi.

S pravom u žalbi F. A. osporava zakonitost prvostupanjskog rješenja.

Odredbom članka 213. OZ propisano je da se na odgovornost F. A. ili banke zbog nepostupanja po rješenju o ovrsi, zadužnici ili zahtjevu za izravnu naplatu na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 201. toga Zakona.

Nadalje, odredbom članka 201. stavka 1. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi. Stavkom 4. istog članka propisano je da poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po članku 200. stavak 2. i 3. toga Zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio.

Međutim, odredbama članka 5. stavka 1., članka 6. stavka 2. i članka 9. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10 i 112/12 – dalje u tekstu: ZPONS) kojim je uređeno postupanje F. A. tijekom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, propisano je da ovrhovoditelj dostavlja osnovu za plaćanje F. A., u izvorniku ili otpravku, koja potom tu osnovu upisuje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, nakon čega daje nalog banci da u roku propisanim posebnim pravilnikom izvrši nalog u visini potrebnoj za izvršenje osnove za plaćanje. Banka izvršava nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima do iznosa određenog u nalogu F. A. i o tome obavještava F. A.

Također, odredbom članka 5. stavka 1. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima(„Narodne novine“ br. 6/13) propisano je da F. uvidom u Jedinstveni registar računa utvrđuje prema OIB-u, u kojim sve bankama ovršenik ima otvorene račune i oročena novčana sredstva te daje nalog bankama za izvršenje osnove za plaćanje onim redom kojim su računi navedeni u osnovi za plaćanje koja se prva izvršava, a ako računi nisu navedeni, nalog daje bankama redom, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun.

              Iz navedenog proizlazi kako F., dakle, ne provodi osnovu za plaćanje na način da ona provodi ovršne radnje (zapljena i prijenos), već ona samo daje nalog bankama u kojima ovršenik ima otvorene račune, da zapljene njegove račune i iznos koji je određen u osnovi za plaćanje prenesu na račun ovrhovoditelja.

              Dakle, F. nije pružatelj platnih usluga, niti raspolaže novčanim sredstvima ovršenika koje može zaplijeniti i prenijeti na račun ovrhovoditelja, pa ona sama niti ne može izvršiti pljenidbu novčanih sredstava i prijenos istih na račun ovrhovoditelja, a slijedom čega ista onda ne može niti odgovarati za propuštene obustave i isplate u smislu članka 201. stavka 1. OZ-a, kako to pogrešno smatra ovrhovoditelj, odnosno sud prvog stupnja.

              Sud u ovršnom postupku može F. samo naložiti da postupi po osnovi za plaćanje u okviru njezinih ovlasti za postupanje po toj osnovi, a eventualno neosnovano nepostupanje F. po takvoj osnovi (dakle, i zahtjevu za izravnu naplatu) može za posljedicu jedino imati odgovornost F. za naknadu štete (članka 213. u vezi s članka 201. stavka 4. OZ-a), a ne, dakle, i obvezu iste da u smislu članka 201. stavka 1. OZ-a ovrhovoditelju isplati sve iznose koje je propustila obustaviti i isplatiti prema osnovi za plaćanje, kao što takvu obvezu ima poslodavac ovršenika koji nije postupao po rješenju o ovrsi.

              Stoga, prijedlog ovrhovoditelja kojim od suda traži da naloži F. da mu isplati navedeni iznos nije osnovan pa je isti pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti.

              Slijedom navedenog, valjalo je, sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, uvažiti predmetnu žalbu, preinačiti rješenje suda prvog stupnja te prijedlog ovrhovoditelja odbiti kao neosnovan.

U Splitu 4. studenog 2019.