Broj: Rev 354/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R., iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. L. B. T., Z., protiv tuženika F. a., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-956/2017 od 4. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7436/2016-12 od 12. travnja 2017., u sjednici održanoj 5. studenog 2019.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-956/2017 od 4. listopada 2017. i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7436/2016-12 od 12. travnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 51.619,73 kn na ime naknade imovinske štete, sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2014. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

 

Drugostupanjskom presudom je prihvaćena žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 51.619,73 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2014. do isplate. Tuženiku je ujedno naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 5.235,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 12. travnja 2017. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan. Tuženiku je također naloženo naknaditi tužitelju trošak podnošenja žalbe u iznosu 1.562,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu, podredno je odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U st. 3. iste zakonske odredbe propisano je da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 51.619,73 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje s osnova naknade štete za koju tvrdi da ju je pretrpio jer da mu tuženik nije u cijelosti isplatio iznos dosuđen pravomoćnom sudskom presudom na ime razlike bruto plaće.

 

U reviziji je tuženik naznačio sljedeća pravna pitanja:

 

„Uključuje li pojam kamata na bruto plaću po ovršnoj ispravi i kamate na porez i prirez? Ako uključuje, je li Fina u obvezi, a provodeći ovršni postupak, postupiti u skladu s ovršnom ispravom na način da ukupno ovršnom ispravom dosuđeni iznos (bruto) isplati tužitelju, uključujući i nepostojeće kamate na porez i prirez?,

 

Slijedom navedenoga, ako potvrda porezne uprave ne sadržava kamate znači li to da kamate, i one nepostojeće (kamate na porez i prirez), Fina u ovršnom postupku isplaćuje u korist tužitelja?“

 

Argumentirajući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tuženik se je pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-717/16-2 od 6. rujna 2017., odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj GžR-2319/15-2 od 8. prosinca 2015., odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-105/2012 od 6. ožujka 2017., U-I-885/2013 od 11. srpnja 2014. te U-III-4227/13 od 30. ožujka 2016., kao i odluke prvostupanjskih sudova, a u kojima su glede postavljenih pitanja izražena različita pravna shvaćanja.

 

Ovaj sud prihvaća da je riječ o pravnim pitanjima važnima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

U povodu revizije iz čl. 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st.2. ZPP-a).

 

Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelju pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4543/08 od 29. svibnja 2009. dosuđena razlika bruto plaće u iznosu 123.464,67 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate,

 

- da je tužitelj podnio tuženiku 12. prosinca 2013. zahtjev za izravnu naplatu navedene tražbine,

 

- da je tužitelj zahtjevu priložio obračun poreza i doprinosa iz plaće ministarstva R. H., Porezne uprave od 14. listopada 2013. iz kojeg proizlazi da je Porezna uprava obračunala predujam poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu 30.825,78 kn (list 35-40 spisa),

 

-da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće sa zateznim kamatama koje su obračunate na neto iznos (list 48-49 spisa),

 

- da je F. a. obračunala i naplatila predujam poreza i prireza porezu na dohodak te ujedno obračunala i naplatila zatezne kamate na te svote u sveukupnom iznosu 82.445,51 kn (list 46-47 spisa).

 

Prvostupanjski sud je, polazeći od odredbi čl. 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) ocijenio da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju isplatom plaće - radi čega do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da sve i u slučaju da je zahtjev za isplatu zateznih kamata dospio, radilo bi se o potraživanju Porezne uprave a ne o potraživanju tužitelja.

 

Drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik prilikom izravne naplate novčane tražbine tužitelja po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu nije postupio sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 217. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 - dalje: OZ), a u vezi sa odredbama čl. 209., 205. i 206. OZ-a. Drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik bio dužan postupiti na način da po primitku zahtjeva naloži prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu porezne uprave, a budući da je tužitelju dosuđena zatezna kamata na cjelokupni iznos bruto plaće od 123.464,67 kn (dakle i na onaj dio koji predstavlja predujam poreza i prireza od 30.825,78 kn) da je tuženik, postupajući po ovršnoj ispravi, prijenos novčanih sredstava u iznosu (tužbenim zahtjevom zatraženih) 51.619,73 kn trebao izvršiti na račun tužitelja kao ovrhovoditelja, obzirom da iz priloženog obračuna Porezne uprave ne proizlazi da je taj iznos trebalo uplatiti u korist Porezne uprave.

 

U odluci ovog suda poslovni broj Revr-717/16 od 6. rujna 2017., a na koju se u reviziji poziva tuženik, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

„Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

 

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tuženika glasi: tužiteljici ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.“

 

Slijedom navedenog, tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo na isplatu utuženog iznosa, a koji predstavlja zatezne kamate na iznos predujma poreza i prireza na dohodak, obračunatih od dospijeća tužiteljeve bruto plaće do dana isplate.

 

Odredbom čl. 217. st. 6. OZ-a propisano je da po primitku zahtjeva za izravnu naplatu iz st. 5. istog članka Agencija će naložiti prijenos iznosa iz ovršne isprave prema podacima iz potvrde o obračunu.

 

Odredba čl. 217. st. 2. OZ-a pak propisuje da će Porezna uprava na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno čl. 18. tog Zakona, izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će uplatiti porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju.

 

Iz dostavljene potvrde o obračunu je razvidno da Porezna uprava nije obračunala zatezne kamate na porez i prirez porezu na dohodak niti je zatražila naplatu istih.

 

Budući da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 217. st. 6. OZ-a na način da je tužitelju isplaćen neto iznos plaće zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos, a imajući pritom na umu da iznos predujma poreza i prireza na dohodak nije potraživanje koje bi pripadalo tužitelju već Poreznoj upravi te da isto dospijeva tek trenutkom isplate plaće, ocjena ovog suda je da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu štete podnesen u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

S obzirom na pogrešan pravni pristup suda drugog stupnja valjalo je slijedom navedenog prihvatiti reviziju tuženika i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 5. studenog 2019.