Broj: Rev 2134/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja M. B. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik L. Š., odvjetnik u P., protiv protivnice osiguranja L. B. iz P., OIB: …, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem prethodne mjere, odlučujući o reviziji predlagateljice osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr - 1780/2016-1 od 8. prosinca 2016., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Ovr - 1933/16-2 od 8. travnja 2016., u sjednici održanoj 6. studenog 2019.,
r i j e š i o j e
Revizija predlagateljice osiguranja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protivnice osiguranja, ukinuto je prvostupanjsko rješenje i prijedlog za određivanje prethodne mjere odbijen kao neosnovan.
Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela predlagateljica osiguranja pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) u vezi s čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje je prema ocjeni revidentice važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se rješenje preinači shodno iznesenim navodima u reviziji.
Na reviziju nije odgovoreno.
Odredbom čl. 12. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, između ostalog ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP-a, koja se u ovršnom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP-a o reviziji protiv presude.
Predlagateljica osiguranja postavlja pitanje tumačenja pojma javno ovjerovljene isprave, odnosno - „...smatra li se da postoji pretpostavljena opasnost u smislu odredbe čl. 332. OZ-a (dakle opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine) ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju platnoga naloga, odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (izvatka otvorenih stavki) koji su izdani na temelju javno ovjerovljene isprave, protiv kojih je pravodobno podnesen prigovor?“ Pri tom predlagateljica osiguranja ističe da je riječ o pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici a postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Puli - Pola prema rješenju istog suda br. Gž Ovr – 113/16-3 od 30. kolovoza 2016.).
Ocjenjujući pitanje dopuštenosti revizije ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni obzirom da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova o navedenom pravnom pitanju. Međutim, revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.
Prema odredbi čl. 332. OZ-a, prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju: 1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, 2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela i 3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela (st. 1.). Sud na temelju navedenih isprava određuje prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine (st. 2.). Odredba čl. 333. st. 1. OZ-a regulira slučajeve u kojima se pretpostavlja postojanje opasnosti iz čl. 332. st. 2. OZ-a na način da se smatra da opasnost postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo, između ostalog, na temelju - platnog naloga, odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji su izdani na temelju javne ili javno ovjerovljene isprave, mjenice i čeka, protiv kojih je pravodobno podnesen prigovor (čl. 333. st. 1. t. 1. OZ-a).
Navedenim, u tumačenju pojma vjerodostojne isprave koja je izdana na temelju javno ovjerovljene isprave (čl. 2. t. 13. OZ-a - isprave na kojoj je potpis neke osobe ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima) u smislu odredbe čl. 333. st. 1. t. 1. OZ-a, treba odgovoriti da privatna isprava u svojstvu vjerodostojne isprave mora imati zakonom predviđen sadržaj za vjerodostojnu ispravu (koji pri tom ne ispunjava uvjete potrebne za ovršnu ispravu) na kojoj je potpis dužnika ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.
Kako je drugostupanjsko rješenje donijeto u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem ovog suda, revizija ovrhovoditeljice nije osnovana.
Slijedom navedenog valjalo je u skladu s odredbom čl. 393. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci.
