Broj: Gž Ovr-2580/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Mihanovićeva br. 3, Zagreb, OIB: .., kojeg po generalnoj punomoći zastupa K. M., protiv ovršenice V. B. iz S.., OIB: .., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-896/19 od 14. lipnja 2019., dana 11. studenoga 2019.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Ovr-896/19 od 14. lipnja 2019. te predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

              Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja protiv ovršenice kao nedopušten.

Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi s čl. i 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14 - dalje: OZ). Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje, podredno rješenje ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Žalba je osnovana.

Osnovano ovrhovoditelj ukazuje u žalbi da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. budući da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama bitnim za meritorno odlučivanje o prijedlogu ovrhovoditelja za ovrhu od 2. svibnja 2019.

Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je ovrhovoditelj prijedlog za ovrhu podnio radi naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave - pravomoćnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. D., poslovni broj Ovr-1175/08 od 15. travnja 2008. kojim je određena  ovrha na plaći ovršenice ali i općenito na imovini ovršenice time što je u istom naznačeno da ovrhovoditelj predlaže provesti ovrhu na nekom drugom sredstvu na kojem je ovrha moguća ukoliko se ovrha ne može provesti na plaći ovršenice,  odbacuje prijedlog za ovrhu na temelju čl. 211. OZ, prethodno ocijenivši da ovrhovoditelj može zatražiti izravnu naplatu tražbine prema predmetnom rješenju o ovrsi putem Financijske Agencije, a putem suda samo u slučaju nemogućnosti provedbe ovrhe izravnom naplatom, što je bio dužan dokazati potvrdom Agencije, a što uz prijedlog nije učinio.

Osnovano ovrhovoditelj ukazuje u žalbi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-1175/08 od 15. travnja 2008. određena ovrha na 1/3 plaće ovršenice, a da je predmetnim prijedlogom predložio ovrhu po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama u kojima ovršenica ima otvorene račune i oročena novčana sredstva prema OIB ovršenice.

Članak 211. OZ na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje propisuje da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

Izvansudsku ovrhu propisuje odredba čl. 284. OZ koja st. 1. određuje da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Prema st. 2. istog čl. 284. OZ, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnom novčanom primanju ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnog novčanog primanja da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina radi čijeg je ostvarenja ovrha određena.

Stoga bi u smislu odredbe čl. 284. st. 1. OZ ovrhovoditelj mogao izravno od Agencije zatražiti provedbu samo onog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika (što ovdje nije slučaj jer iz rješenja jasno proizlazi da je ovrha određena samo na plaći ovršenice na temelju čl. 129. OZ, a naznaka u istom da ukoliko se ta ovrha ne može provesti da se predlaže ista na drugom sredstvu nije odlučna, jer nije naznačeno da se ovrha predlaže i određuje općenito na imovini ovršenice), a u smislu odredbe čl. 284. st. 2. OZ, na temelju rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na stalnom novčanom primanju ovršenika, kao što je u konkretnom slučaju rješenjem o ovrsi od 15. travnja 2008. određena ovrha na plaći ovršenice, izvansudski se može tražiti ovrha izravno od drugog poslodavca, a ne izravnom naplatom od Agencije.

U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je sadržajno podnio novi prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika kojim je određena ovrha na 1/3 plaće ovršenika u kojem tvrdi da ovrha nije provedena unatoč dopisima ovrhovoditelja od 14. listopada 2011., 10. listopada 2012., 22. rujna 2015., 2. prosinca 2016. i 13. srpnja 2018. upućenim poslodavcu ovršenice, kod koje je zaposlena i u vrijeme podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu.

Slijedom navedenog, u ovom ovršnom predmetu bila bi dopuštena sudska ovrha i nije potrebna potvrda Agencije u smislu odredbe čl. 211. OZ, što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa ispustio iz vida, a pobijano rješenje nema nikakvog obrazloženja potrebnog za meritorno odlučivanje o prijedlogu.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojemu će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem te ponovno (meritorno) odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja od 2. svibnja 2019.

U Zagrebu 11. studenoga 2019.