Broj: Gž-2436/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Luke Grgata kao predsjednika vijeća, te Andree Boras-Ivanišević kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz R., …., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. Č., odvjetniku u P., protiv tuženika I. P. iz R., …, OIB:…, zastupanog po Z. odvjetničkom uredu S. R. i R. K. iz P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-346/2018-11 od 19. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2019.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-346/2018-11 od 19. srpnja 2018. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Ovr-4366/17 od 29. kolovoza 2017. kojim je:

- naloženo tužitelju da u roku od 24 sata o svom trošku ukloni željezni portun postavljen na kč.br. 295/1 ZGR, a koji se nalazi na prolazu do kč.br. 296/1 sve k.o. R. jer će u protivnom portun ukloniti tuženik uz nazočnost sudskog ovršitelja, na trošak tužitelja i

- određen trošak od 1.762,50 kuna u korist tuženika.

II Nalaže se tuženiku I. P. da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.300,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. srpnja 2018. do isplate, sve u roku 15 dana, dok se u iznosu od 1.250,00 kuna zahtjev tužitelja odbija."

Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prihvati njegova žalba te preinači prvostupanjska presuda na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja kao neosnovan te da se tuženiku dosudi sve troškove ovog postupka prema popisu u spisu, uključujući i troškova za sastav žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da se žalba tuženika u cijelosti odbije kao neosnovana.

Žalba tuženika je osnovana.

Predmet spora predstavlja zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. Ovr-4366/17 od 29. kolovoza 2017. na koji je tužitelj upućen u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-4366/17 zaključkom suda prvog stupnja od 24. siječnja 2018.

Naime, iz stanja spisa je razvidno da je na prijedlog tuženika radi uspostava prijašnjeg stanja učinjenog ponovnim smetanjem posjeda, na temelju ovršne isprave, rješenja tog suda P-1152/14 od 21. prosinca 2015., rješenjem o ovrsi istog suda br. Ovr-4366/17 od 29. kolovoza 2017., određena ovrha uklanjanjem željeznog portuna koji se nalazi na prolazu do kč.br. 296/1 k.o. R.

Sporno je međutim u postupku valjalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom slučaju bili ostvareni uvjeti za određivanje nove ovrhe u smislu odredbe članka  265. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ).

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao da se čin postavljanja željeznog portuna u bitnom razlikuje od prijašnjeg smetanja posjeda prava služnosti prolaza u odnosu na koji je tuženiku pružena posjedovna zaštita rješenjem Ovr-4366/17 od 29. kolovoza 2017., zbog čega ne može biti ovršna isprava na temelju kojeg bi se donijelo novo rješenje o ovrsi radi uspostava prijašnjeg stanja te je utvrdio nedopuštenu predmetnu ovrhu određenu rješenjem tog suda pod poslovnim brojem Ovr-4366/17 od 29. kolovoza 2017.

S pravom žalitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude ukazujući na nepotpunost odlučnih činjeničnih utvrđenja od kojih ovisi pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

Naime, ovoj fazi postupka nije bila sporna činjenica da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola P-1152/14 od 21. prosinca 2015. tuženiku pružena posjedovna zaštita protiv P. d.o.o., A. C. i I. S., prava prolaza i provoza na kč.br. 1752/2, te je utvrđeno da su ga smetali u posljednjem mirnom posjedu prava prolaza i provoza koji se do kč.br. 296/1 ZGR proteže po kč.br. 295/1 ZGR, 1752/2, 295/3 ZGR, 295/4 ZGR i 295/5 ZGR na način što su 26. srpnja 2014. na kč.br. 1752/2 parkirali auto reg. oznake TS ... pa im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda predmetnog prolaza.

U postupku nije bilo sporno ni da je tužitelj u ovom postupku postavio željezni portun koji se nalazi na prolazu do kč.br. 296/1, a postavljen na parceli kč.br. 295/1. u odnosu na koji čin je određena ovrha koju nedopuštenost osporava tužitelju u ovom postupku.

Iz stanja spisa je razvidno da je ovdje tuženik u predmetu ovrhe pod poslovnim brojem Ovr-4366/17, podneskom od 29. kolovoza 2017. podnio prijedlog za određivanje ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Puli-Pola P-1152/14 od 21. prosinca 2015., uz obrazloženje kako ovdje tužitelj ne postupa sukladno ovršnoj isprava radi čega je doneseno predmetno rješenje o ovrsi sadržaja pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja i.

U navedenom, u postupku je u primjeni odredba članka 265. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), koji se odnosi na ponovno smetanje posjeda, prema kojoj će sud na prijedlog ovrhovoditelja na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda, ako je na osnovi ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena, ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega. U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 233. ovoga Zakona.

Dakle, postupak ovrhe radi ponovnog smetanja posjeda može sa uspjehom pokrenuti samo u slučaju kada je ovršenik ponovio upravo onakvo ponašanje kakvo mu je zabranjeno ovršnom ispravom, pa ovršni sud nema pravo proširivati ovrhu na radnje koje nisu obuhvaćene ovršnom ispravom, već samo utvrđuje da je time posjed smetan na isti ili bitno sličan način. Naime, postupak koji se vodi radi ponovnog smetanja posjeda ovrhovoditelja provodi se na temelju ovršne isprave, kojom je točno utvrđeno na koji način je smetan posjed.

Kako je ovršni postupak strogo formalne naravi, ovršni sud se ne može i niti smije upuštati u razmatranje da li se određenom radnjom dodatno smeta posjed ovrhovoditelja, jer bi u tom slučaju zahtjev ovrhovoditelj morao postaviti u zasebnom, kontradiktornom postupku.

Ratio odredbe članka 265. OZ-a jest u sankciji za postupanje protivno pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci kao ovršnoj ispravi u odnosu na koje je pokrenut ovršni postupak odnosno u odnosu na koju je postupljeno sukladno istoj.

Utoliko je za odluku o ocjeni osnovanosti zahtjeva tužitelja u postupku od odlučnog značenja bilo raspraviti i utvrditi predstavlja li radnja tužitelja postavljanjem "željeznog portuna" na predmetnu nekretninu postupanje protivno ovršnoj ispravi, odnosno je li time tuženiku zapriječen prolaz osobno i vozilom u odnosu na koje pravo služnosti prolaza je istom pružena posjedovna zaštita u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola pod poslovnim brojem P-1152/14.

Naime, ovrha zbog ponovnog smetanja posjeda, predstavlja poseban ovršni postupak koji se provodi na temelju ovršne isprave donesene u parnici zbog smetanja posjeda kada ovršenik nakon provedbe ovrhe ili nakon što sam ispuni obvezu ponovno učini smetanje posjeda koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, koja se provodi tako da sud, na prijedlog ovrhovoditelja, na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donosi novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprječuje ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda. U tome se slučaju na odgovarajući način primjenjuju pravila o ovrsi radi ostvarenja tražbine na trpljenje ili nečinjenje.

Prijedlog za ovrhu zbog ponovnog smetanja posjeda ovrhovoditelj može podnijeti u toku od trideset dana od dana saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od jedne godine nakon ponovljenoga smetanja.

Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja nije utvrđivao navedene činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja radi čega je, temeljem odredbe članka 370. ZPP, pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će sukladno dokaznim prijedlozima stranaka nadopuniti činjenično stanje, vodeći računa o rokovima iz odredbe članka 265. OZ-a, kojima je regulirana dopuštenost zahtjeva tužitelja za korištenjem instituta ponovnog smetanja, valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

U Splitu, 14. studenog 2019.