Broj: Gž Ovr-755/19-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Zagrebu, po sutkinji Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice R. V. iz Z.., OIB: .., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva P. p. d.o.o. u Z.., protiv ovršenika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Folnegovićeva 1, OIB: .., kojeg zastupa punomoćnik D. C., odvjetnik u Z.., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-8098/18 od 3. siječnja 2019., dana 19. studenoga 2019.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-8098/18 od 3. siječnja 2019. osim u dijelu u kojem je određena ovrha radi namirenja zateznih kamata na porez i prirez te se u tom dijelu navedeno rješenje o ovrsi preinačuje na način da se u tom dijelu ukidaju sve provedene radnje i prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.

Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa svih računa ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu 12.483,86 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu 1.625,00 kn.

Protiv tog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i prijedlog za ovrhu odbije. Traži trošak žalbenog postupka.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet ovog ovršnog postupka je prijedlog ovrhovoditeljice za naknadu plaće za mjesec studeni 2018. u iznosu od 12.483,86 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kojim se predlaže da se radi naplate tog iznosa odredi ovrha na temelju odredbe čl. 270. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 111/12 i 25/13 - dalje: OZ), budući da je ovrhovoditeljica pred sudom prvog stupnja pokrenula ovrhu radi vraćanja na rad pod posl. br. Ovr-1112/13, a ovršenik do dana podnošenja tog prijedloga nije izvršio svoju obvezu i vratio ovrhovoditeljicu na rad.

Ovrhovoditeljica je 18. prosinca 2018. podnijela prijedlog koji se odnosi na tražbinu naknade plaće u bruto iznosu za studeni 2018. te je uz prijedlog za ovrhu priložila nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo mr. sc. Z. R.. Navedeni prijedlog je sud prvog stupnja prihvatio pobijanim rješenjem o ovrsi.

Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud nije uočio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11.. 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. i čl. 50. st. 5. OZ.

Žalbeni navod da je rješenjem suda prvog stupnja posl. br. Ovr-1112/13-44 od 22. prosinca 2015. utvrđen dovršetak ovrhe određene rješenjem o ovrsi tog suda posl. br. Ovr-1112/13 od 6. veljače 2015., koje je donijeto u povodu istog prijedloga ovrhovoditeljice, ali za drugo razdoblje i to ono od ožujka 2014. do prosinca 2014., nije od utjecaja na pravilnosti i zakonitost predmetnog rješenja o ovrsi. Navedeno iz razloga jer ovrhovoditeljica može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da joj je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa sve do vraćanja na rad te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa. Kako ovršni postupak radi vraćanja na rad još nije završen, ovrhovoditeljica može na temelju odredbe čl. 270. OZ tražiti da se ovrha odredi i radi naplate daljnjih dospjelih iznosa plaća koji nisu obuhvaćeni ranijim rješenjem o ovrsi, pa je u tom pogledu neosnovana žalba ovršenika.

U odnosu na žalbeni navod da je u prijedlogu za ovrhu naveden kao ovršenik pravna osoba drugačijeg naziva nego li je ona u ovršnoj ispravi, valja reći da je od donošenja ovršne isprave na strani ovršenika došlo do statusnih promjena kod pravne osobe Zagrebački holding d.o.o. (tuženik u ovršnoj ispravi) jer su Planom podjele od 30. listopada 2013. nastala četiri nova društva od kojih jedno Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-13 25476-2). U smislu odredbe čl. 550.n st. 4. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13 - dalje: ZTD) vjerovnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od novih društava odnosno društva koje sudjeluje u podjeli, je prešla njegova tražbina, može zahtijevati podmirenje svoje tražbine od bilo kojeg od njih, a to je u konkretnom slučaju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.

Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika da pobijano rješenje nije sastavljeno u skladu s odredbom čl. 41. OZ. Naime, radi se o rješenju o ovrsi koje je u skladu s odredbom čl. 41. st. 4. OZ izdano otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu koji sadrži sve što je tom odredbom u stavku prvom propisano. U prijedlogu za ovrhu je navedena isprava, a prijedlog za ovrhu se temelji na odredbi čl. 270. OZ prema kojoj u smislu stavka 1. izreke  ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog za vraćanje na rad, može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke do vraćanja na rad te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa, a koji prijedlog može biti podnesen i naknadno, do završetka ovršnog postupka (čl. 270. st. 2. OZ). Naime, ovršni postupak koji je ovrhovoditeljica pokrenula radi vraćanja na rad nije završen, odnosno iz stanja navedenog ovršnog spisa ne proizlazi da bi ovrhovoditeljica bila vraćena na rad u skladu s ovršnom ispravom - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-6888/10-100 od 2. svibnja 2012., pa je u skladu s odredbom čl. 270. OZ ovrhovoditeljica ovlaštena podnijeti prijedlog za ovrhu radi isplate naknade na ime plaće dospjele za studeni 2018. Pri tome se ovrhovoditeljica u prijedlogu izričito poziva na ovršni postupak koji se kod suda prvog stupnja provodi pod posl. br. Ovr-1112/13, a visinu svoje tražbine dokazala je priloženim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i računovodstvo mr. sc. Z. R., pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 270. OZ kada je odredio predloženu ovrhu.

           Suprotno žalbenim navodima uz prijedlog za ovrhu je priložena ovršna isprava s iskazanom klauzulom pravomoćnosti.

Žalbeni navodi ovršenika da je tužiteljici 25. travnja 2013. ponuđeno sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme sukladno ovršnoj ispravi, te da je ovrhovoditeljica neosnovano odbila takav prijedlog, predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ, koji ne može biti predmet odlučivanja drugostupanjskog suda, već o tom žalbenom razlogu odlučuje sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 52. OZ. Pri tome, okolnost da je ovršenik iz navedenih razloga već pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost predmetnog rješenja o ovrsi, sve u smislu odredbe čl. 52. st. 6. OZ.

No, pazeći na primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na bruto iznos novčane tražbine ovrhovoditeljice odnosno plaću odredio plaćanje zatezne kamate i to u onom dijelu koji se odnosi na porez i prirez.

Naime, odredbom čl. 24. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019 - dalje: ZPD) propisano je da kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Nadalje, odredbom čl. 25. st. 6. ZPD je propisano da predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz čl. 21. st. 1. ovoga Zakona, ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema čl. 433.a ZPP nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

Novčana tražbina ovrhovoditeljice se odnosi na bruto plaću sa zateznim kamatama, a bruto plaća obuhvaća i iznos poreza i prireza na dohodak. Prema navedenim odredbama ZPD obveza uplate predujma poreza i prireza na dohodak dospijeva u trenutku isplate plaće, a obveznik uplate poreza i prireza iz plaće radnika je njegov poslodavac. Stoga kako dužnik isplate tog dijela plaće nije došao u zakašnjenje to na navedena davanja zatezna kamata ne teče.

Kako je prvostupanjska odluka po žalbi ovršenika djelomično preinačena samo u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate kao sporedno potraživanje, a zbog tog dijela nije izmijenjen uspjeh stranaka u ovom postupku, to ovršeniku nije priznat trošak žalbenog postupka.

              Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao uz izreci ove drugostupanjske odluke, a na temelju odredbe čl. 380. t. 2 i 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

U Zagrebu 19. studenoga 2019.