Broj: Gž-2266/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. r., Z., OIB:…, zastupan po OD M. i p. iz Z., protiv tužene M. Č., vl. A. K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Krku, poslovni broj Povrv-35/13-5 od 29. srpnja 2014., 2. prosinca 2019.,

r i j e š i o   j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog suda u Krku, poslovni broj Povrv-35/2013 od 29. srpnja 2014., na način da se nalaže tuženoj, pored već dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 725,00 kuna, u roku od osam dana, nadoknaditi tužitelju iznos od 80,00 kuna na ime ovršnog troška.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. M., poslovni broj Ovrv-16312/12 od 11. srpnja 2012. u dijelu u kojem se nalaže ovršeniku da ovrhovoditelju, u roku od osam dana, isplati glavnicu u iznosu od 240,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku na način kako je to određeno u izreci rješenja. (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženoj da tužitelju, u roku od osam dana,  nadoknadi prouzročeni parniči trošak u iznosu od 725,00 kuna.

Protiv odluke o ovršnom trošku sadržane u pobijanoj presudi, pravodobno se žali tužitelj, ne navodeći određen žalbeni razlog iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ovom sudu žalbu usvojiti i presudu preinačiti u pobijanom dijelu. 

Tuženik nije odgovorio na žalbu.

Žalba je djelomično osnovana.

U žalbi tužitelj u bitnom navodi kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije dosudio trošak ovršnog postupka koji se sastoji od troška sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 250,00 kuna, troška javnobilježničke nagrade za rješenje o ovrsi u iznosu od 80,00 kuna te troška javnog bilježnika za dostavu rješenja o ovrsi u iznosu od 30,00 kuna.

U odnosu na žalbene navode tužitelja za navesti je kako slijedi;

Ispravno tužitelj ukazuje kako mu je sud, na ime troška ovršnog postupa trebao obistiniti trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 80,00 kuna sve sukladno Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj: 139/10). Budući da javnobilježnička nagrada u sebi sadržava i trošak dostave rješenja, nije bilo mjesta priznavanju posebnog zahtjeva za nadoknadom troška dostave.

Međutim, nije u pravu tužitelj kada smatra kako bi mu kamata na spomenuti trošak trebala teći od dana donošenja rješenja o ovrsi.

Naime, na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 2. lipnja 2017. u Z., donesen je zaključak kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

Odredbom članka 20. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16; dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. st. 3. ZS-a navodi kako će Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. st. 2. ZS-a ) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća.     

Nadalje, zahtijevajući naknadu za sastav prijedloga za ovrhu, tužitelj previđa odredbu Tbr. 7. točka 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, dalje Tarifa) kojom je navedeno da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kn, neovisno o odredbi Tbr. 7. t. 1. Tarife, ukoliko prethodnim točkama od 2. do 7. istog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od – 50 bodova.

Naime, samom odredbom Tbr. 7. točka 8. Tarife izričito je naznačeno da se ona odnosi na cijeli prvostupanjski postupak, dakle i na prijedlog za ovrhu (sada tužbu) i na daljnja zastupanja na ročištima pred sudom prvog stupnja.

Ovo proizlazi i iz odredbe članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ) koja propisuje da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

Naime, rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u širem smislu u sebi sadrži dvije odluke – platni nalog i na tom nalogu utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu, budući je ovrha određena pod rezolutivnim uvjetom da ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi koje ima značaj platnog naloga. Ako prigovor bude podnesen, a što je ovdje slučaj, time je ispunjen rezolutivni uvjet i određena ovrha se mora staviti izvan snage.

Nadalje, iz odredbe članka 446. stavka 1. i članka 449. stavka 1. ZPP-a proizlazi da platni nalog u takvom postupku zamjenjuje tužbu.

Dakle, u pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastav prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, a sve u okolnostima kada je propisana jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak.

Daljnji argument ovom stavu je i intencija zakonodavca da u postupcima u kojima je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna omogući strankama što efikasnije i ekonomičnije ostvarenje prava na pristup sudu.

U slučaju kada bi se odvjetniku priznao i trošak sastava prijedloga za ovrhu i nagrada za daljnje zastupanje po Tbr. 7. točka 8. Tarife u visini od 50 bodova, tuženik bi zapravo bio stavljen u nepovoljniji položaj; dok na ovaj način stranke unaprijed imaju saznanje o visini nagrade odvjetniku, odnosno o troškovima sudskog postupka, a s druge strane i odvjetnici nisu stimulirani odugovlačiti sudski postupak korištenjem procesnih ovlaštenja.

Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta koji su naprijed iznijeti, prerastao u parnični postupak. Stoga nisu utemeljeni žalbeni navodi da tužitelju pripadaju dvije nagrade za rad odvjetnika, po Tbr. 7. točka 8. i Tbr. 11. točka 1. Tarife, već se radi o jednom, jedinstvenom prvostupanjskom postupku i time jednokratnoj nagradi za rad odvjetnika.

Slijedom navedenoga, valjalo je preinačiti pobijanu odluku o trošku te tužitelju, pored već dosuđenog parničnog troška u iznosu od 725,00 kuna, na ime ovršnog troška, dosuditi iznos od 80,00 kuna.

Slijedom navedenoga, sukladno odredbi članka 380. st. 3. ZPP-a, riješeno je kao u točki I. izreke.

Tužitelju nije obistinjen trošak sastava ove žalbe, budući da je s istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, u povodu kojeg nisu nastali dodatni troškovi (članak 154. st. 3. ZPP-a).

Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu 2. prosinca 2019.