Broj: Gž Ovr-1148/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja S. mase stečajnog dužnika M. d.o.o. u stečaju, OIB: … zastupan po stečajnom upravitelju K. P., a potonji po punomoćniku Z. N., odvjetniku u O., protiv ovršenika A. M. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u O., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Ovr-1231/2018-8 od 23. travnja 2019., dana 4. prosinca 2019.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem  Ovr-1231/2018-8 od 23. travnja 2019. i rješava:

"Odbija se prijedlog ovršenika od 25. rujna 2017. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja S. masa stečajnog dužnika M. d.o.o. u stečaju, OIB: …, protiv ovršenika A. M. iz O., OIB: …, temeljem ovršne odluke - presude na temelju sporazuma Županijskog suda u Osijeku broj K-17/2015-25 od 27. lipnja 2016., kao neosnovan."

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhu, odnosno izravne naplate te se nalaže Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja S. masa stečajnog dužnika M. d.o.o. u stečaju, OIB: …, protiv ovršenika A. M. iz O., OIB: .., temeljem ovršne odluke - presude na temelju sporazuma Županijskog suda u Osijeku broj K-17/2015-25 od 27. lipnja 2016. godine, do pravomoćnog okončanja postupka po žalbi ovršenika, odnosno prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

Protiv citiranog rješenja žali se ovrhovoditelj pobijajući isto pozivom na žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP-a) koji se primjenjuje pozivom na odredbu članka 117. stavka 1. Prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 70/19, ZIDZPP/19) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ-a) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači.

Žalba nije osnovana.

Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi da je ovršenik dana 25. rujna 2017. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa, sve u smislu odredbe članka 210. OZ-a u svezi s odredbom članka 50. stavka 1. točka 9. OZ-a te s odredbom članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a.

Odredbom članka 210. stavka 1. OZ-a propisno je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. toga zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. tog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

Nadalje, ovršenik je u prijedlogu od 25. rujna 2017. naveo kako je podmirio potraživanje ovrhovoditelja radi kojeg je zatražena izravna naplata, te je prvostupanjski sud zaključkom od 26. listopada 2017. uputio ovršenika A. M. iz O., OIB: …, da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točka 9. OZ-a u roku od 15 dana od dostave zaključka.

Valja naglasiti, kako među strankama nije bilo sporno da je ovrhovoditelj Stečajna masa stečajnog dužnika M. d.o.o. u stečaju, OIB: ….

Tijekom postupka, utvrđeno da ovrhovoditelj može biti stranka u predmetnom postupku. Naime, u spis je priloženo rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj St-2816/206 od 31. listopada 2016., kojim je određen nastavak stečajnog postupka iza stečajnog dužnika M. d.o.o. za graditeljstvo i usluge u stečaju, O. J…, OIB: …, budući da je pronađena imovina koja ulazi u stečajnu masu, te je sudskom registru naložen upis stečajne mase navedenog stečajnog dužnika u sudski registar.

Iako iz stanja spisa nije razvidno je li navedeno rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti, treba reći da u smislu odredbe članka članak 77. stavak 1. ZPP-a uz iznimke iz odredbe članka 77. stavka 2. i 3. ZPP-a, samo fizička odnosno pravna osoba može biti stranka u parničnom postupku.

Odredbom članka 199. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/2010, 25/2012, 133/2012, 45/2013; u daljnjem tekstu: SZ) propisana su pravila za tzv. naknadnu diobu i u okviru tog postupka propisan je i izuzetak od pravila iz članka 77. stavka 1. ZPP-a prema kojem stranka u parnici može biti samo fizička ili pravna osoba. U skladu s odredbom iz članka 77. stavka 2. ZPP-a („…posebnim propisima uređuje se tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba…“) je odredbom iz članka 199. stavka 4. SZ-a stečajnoj masi dana stranačka sposobnost („ius standi in judicio“). Tom je odredbom propisano da se u ime i za račun stečajne mase (i nakon zaključenja stečajnog postupka nad dužnikom i njegovog brisanja iz sudskog registra) mogu voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Isto tako, odredbom članka 293. stavka 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" br. 71/15) propisano je stečajni upravitelj može i nakon obustave i zaključenja stečajnoga postupka u ime stečajnoga dužnika, a za račun stečajne mase nastaviti s unovčenjem imovine dužnika i s ostvarenim sredstvima postupiti prema odredbi iz članka 133. stavaka 1. toga zakona. Navedenom odredbom propisano je da nakon zaključenja stečajnoga postupka prema odredbi članka 132. stavka 2. toga zakona stečajni upravitelj može u ime i za račun stečajne mase unovčiti imovinu dužnika i prikupljenim sredstvima namiriti nastale troškove stečajnoga postupka, a neiskorišteni iznos uplatiti u Fond za namirenje troškova stečajnoga postupka.

Dakle, nakon što je protivnik osiguranja iz ovog postupka osigurana brisan u registru pravnih osoba nadležnog suda, on ne može biti stranka u postupku, ali to može biti stečajna masa kojoj je SZ dao pravni i procesni subjektivitet.

Nadalje, sud može odgoditi ovrhu samo ako utvrdi da su za to kumulativno ispunjene dvije pozitivne pretpostavke.

Prva pretpostavka je da ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, a koja pretpostavka proizlazi iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a. Nadalje, druga pretpostavka je postojanje koje od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu (arg. članak 65. stavak 1. točke 1-10. OZ-a).

Pri procjeni postojanja navedenih pretpostavki, sud odlučuje u smislu odredbe članka 2. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Iz stanja spisa proizlazi kako je ispunjena objektivna pretpostavka iz odredbe članka 65. stavka 1.  točke 5. OZ-a. No, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti da je odgoda predmetne ovrhe potrebna kako bi se spriječilo nasilje, odnosno nje ispunjena subjektivna pretpostavka.

Pri tome treba naglasiti kako ovršenik u svom prijedlogu od 25. rujna 2017.  ni ne navodi da bi mu prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja mogla nastati teško nadoknadiva šteta budući da je ovrhovoditelj stečajna masa pa postoji vjerojatnost da se, u slučaju uspjeha u parničnom postupku na čije pokretanje je ovršenik upućen, ovršenik ne bi mogao namiriti od ovrhovoditelja jer kao vjerovnik stečajne mase ne bi imao prvenstvo namirenja, sukladno članku 154. stavku 1. Stečajnog zakona (NN 71/15 i 104/17).

Odnosno ovršenik na okolnosti vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štetu te na okolnost da je odgoda predmetne ovrhe potrebna kako bi se spriječilo nasilje ne navodi nikakve razloge, niti prilaže dokaze.

Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 4. prosinca 2019.