Broj: Gž Ovr-1012/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, Zagreb, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Trg bana Josipa Jelačića 6, protiv ovršenika M. S. iz Z., …, OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2800/19-3 od 26. kolovoza 2019., 5. prosinca 2019.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2800/19-3 od 26. kolovoza 2019.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu od 9. kolovoza 2019., kao nedopušten.

 

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditeljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. - u daljnjem tekstu: OZ), predlažući isto preinačiti i odrediti ovrhu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je utvrdio da je ovrhovoditeljica prijedlogom od 9. kolovoza 2019. zatražila da sud odredi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 3.567,28 kuna, na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne odluke - presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj K-33/10-7 od 9. ožujka 2010., koja je svojstvo ovršnosti stekla 25. ožujka 2010.

 

Žalbenim navodima ovrhovoditeljice nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Odredbom članka 209. st. 1. OZ-a, propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

 

Iz navedene odredbe OZ-a proizlazi da ukoliko postoji ovršna sudska odluka koja glasi na ispunjenje novčane tražbine i koja ima potvrdu ovršnosti, ostvarenje takve tražbine se može ostvariti u postupku izravne naplate pred FINA-om podnošenjem Zahtjeva.

 

Odredbom članka 211. OZ-a propisano je da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

 

Nadalje, za navesti je da je 4. kolovoza 2018. stupio na snagu novi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18; u daljnjem tekstu: ZPONS) koji više ne predviđa primjenu odredbe članka 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 91/10 i 112/12) kojom je bilo propisano da se odredbe predmetnog zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012.

 

Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZPONS-a propisano je da je osnova za plaćanje, među ostalim, i ovršna odluka domaćeg suda koja ima potvrdu ovršnosti.

 

S obzirom na to da je ovrhovoditeljica u konkretnom slučaju predložila odrediti ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne odluke - presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj K-33/10-7 od 9. ožujka 2010., koja je svojstvo ovršnosti stekla 25. ožujka 2010., a na temelju koje, sukladno odredbi čl. 209. OZ-a, ista može izravno zatražiti naplatu i prijenos od Financijske agencije, te da u prilogu prijedloga nije dostavila potvrdu Financijske agencije o nemogućnosti provedbe naplate po predmetnoj ovršnoj odluci, to je prijedlog ovrhovoditeljice temeljem odredbe članka 211. OZ-a valjalo odbaciti kao nedopušten.

 

Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako u konkretnom slučaju nije dopuštena sudska ovrha te je odbacio predmetni prijedlog za ovrhu.

 

Kako nisu osnovani razlozi zbog kojih se pobija predmetno rješenje, niti je prvostupanjski sud pri donošenju tog rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a te u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 5. prosinca 2019.