Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                                      

 

Poslovni broj: 13s Pr-1231/2021-20

 

 

 

 

 

REPUBLIKA  HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru - Stalna služba u Krapini

Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

49000 Krapina

Poslovni broj: 13s Pr-1231/2021-20

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Romani Mališ, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Ksenije Krklec, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB, P. K., zastupane po punomoćniku D. R. diplomiranom pravniku iz sindikata, protiv tuženika G. k. K., OIB, K., zastupan po punomoćniku R. H., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. svibnja 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, 3. lipnja 2022., donio je, objavio je i

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Nalaže se tuženiku G. k. K., OIB 76228618573, K., da, na ime razlike plaće s osnova smjenskog rada, isplati tužiteljici M. B., OIB , P. K., bruto iznos od 3.152,35 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućom kako slijedi:

-na iznos od 233,33 kuna od 16. veljače 2020.

-na iznos od 264,91 kuna od 16. ožujka 2020.

-na iznos od 331,96 kuna od 16. lipnja 2020.

-na iznos od 283,07 kuna od 16. srpnja 2020.

-na iznos od 387,96 kuna od 16. kolovoza 2020.

-na iznos od 154,92 kuna od 16. rujna 2020.

-na iznos od 397,15 kuna od 16. listopada 2020.

-na iznos od 236,60 kuna od 16. studenoga 2020.

-na iznos od 380,65 kuna od 16. prosinca 2020.

-na iznos od 216,54 kuna od 16. veljače 2021.

 

 

-na iznos od 265,26 kuna od 16. ožujka 2021., pa sve do isplate u roku od 15 dana.

 

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća iz točke I izreke.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

             

 

1.Tužitelj je 3. ožujka 2021. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika. Rješenjem od 9. ožujka 2021. sud je vratio tužitelju tužbu radi ispravka odnosno dopune na način da postavi određeni tužbeni zahtjev te je tužitelj 22. ožujka 2021. dostavio ispravljenu tužbu. U ispravljenoj tužbi navodi da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg obavlja poslove radnog mjesta "pomoćni knjižničar" te da sukladno rasporedu rada utvrđenog od strana tuženika obavlja poslove svog radnog mjesta i u smjenskom radu. Nadalje navodi da je člankom 46. Kolektivnog ugovora za zaposlene u G. k. K. od 3. siječnja 2019. ugovoreno pravo radnika na 10 %-tno uvećanje cijene sata rada za radne sate odrađene u drugoj smjeni. Tuženik nije tužiteljici osnovnu plaću uvećavao za dodatak iz članka 46. Kolektivnog ugovora računajući od mjeseca siječnja 2020., a niti ih isplaćuje u trenutku podnošenja tužbe, unatoč tome što tužiteljica obavlja poslove svoga radnog mjesta u vrijeme i na način na kojima se temelji njeno pravo na uvećanje plaće po predmetnoj osnovi. Kako je tuženik, unatoč nespornoj pravnoj osnovi, propustio tužiteljici uvećati osnovnu plaću temeljem dodatka ugovorenoga člankom 46. Kolektivnog ugovora za zaposlene u G. k. K. ista predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da na ime razlike plaće isplati tužiteljici iznos od 10.000,01 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa do isplate, u roku od 8 dana. Na temelju izvršenog obračuna razlike plaće s osnova uvećanja za smjenski rad od 10 % kojeg je izvršio tuženik, tužiteljica je podneskom od 26. travnja 2022. uredila tužbeni zahtjev na način da je predložila da sud naloži tuženiku da, na ime razlike plaće s osnova smjenskog rada, isplati tužiteljici bruto iznos od 3.152,35 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na pojedinačne iznose, od dospijeća do isplate.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da priznaje da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika osnovom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg obavlja poslove radnog mjesta "pomoćni knjižničar". Osporava da sukladno rasporedu rada utvrđenog od strane tuženika tužiteljica obavlja poslove svog radnog mjesta i u smjenskom radu. Navodi da je radno vrijeme djelatnika zaposlenih kod tuženika raspoređeno na način da se zadovolje obveze G.k.K. (dalje: GKKR) u pogledu dostupnosti knjižnice korisnicima 60 sati tjedno, sukladno odredbama Zakona o knjižnicama, i radnopravne obveze tuženika, prema kojima radnici smiju raditi najviše 40 sati tjedno. Navodi da je nemoguće organizirati rad knjižnice u fondu od 60 sati tjedno, na način da svi zaposlenici u isto vrijeme rade svega 8 sati dnevno. Upravo iz tog razloga rad djelatnika knjižnice organiziran je tako da pojedini djelatnici prema rasporedu rada u određenom tjednu rade od 8,00 do 16,00 sati, a pojedini djelatnici od 10,00 sati do 18,00 sati ili od 11,00 sati do 19,00 sati, dok subotom rade od 8,00 do 13,00 sati. Nikada djelatnici GKKR ne rade isključivo prijepodne ili poslijepodne, pa da bi se taj rad mogao označavati „prijepodnevnom“ ili „poslijepodnevnom“ smjenom. Tuženik smatra da se ovakav raspored rada ne može označavati smjenskim radom, jer raspored radnog vremena nije takav da bi određeni djelatnici radili isključivo prijepodne, a određeni na istom radnom mjestu nastavili raditi isključivo poslijepodne, u kojem bi se slučaju, prema mišljenju tuženika, radilo o smjenskom radu. Naime, prema odredbi članka 71. Zakona o radu, radom u smjenama smatra se takva organizacija rada kod koje dolazi do izmjene radnika na istim poslovima i na istom mjestu rada u skladu s rasporedom radnog vremena. To bi značilo da na istom mjestu rada (i na istim poslovima) jedan radnik prestaje s radom, a drugi ga zamjenjuje i nastavlja s radom. Da bi se moglo govoriti o smjenskom radu, takve izmjene radnika na istim poslovima i na istom mjestu rada trebale bi se odvijati ili tijekom jednog tjedna ili tijekom jednog mjeseca, a na temelju rasporeda radnog vremena. Rasporedom radnog vremena tuženika nije predviđeno da jedan radnik zamjenjuje drugog radnika na istom radnom mjestu nakon što je prvi radnik završio svoju „smjenu“, već različiti radnici na različitim mjestima rada, istodobno obavljaju svoje poslove, ali im se radno vrijeme djelomično preklapa. Tuženik, kao poslodavac, nije donio odluku kojom bi propisao rad u smjenama, već isključivo odluku o radnom vremenu knjižnice i rasporedu rada zaposlenika. Priznaje se da je odredbom članka 46. Kolektivnog ugovora za zaposlene u GKKR (dalje: kolektivni ugovor) ugovoreno uvećanje osnovne plaće za 10% za smjenski rad. Sukladno odredbi članka 46. stavka 2. Kolektivnog ugovora smjenskim radom smatra se svakodnevni rad zaposlenika koji zaposlenik obavlja u prijepodnevnom (prava smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena). Sukladno odredbi članka 46. stavka 3. i 4. Kolektivnog ugovora, rad u smjenama je rad zaposlenika koji „mijenja smjene“ ili naizmjenično obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom mjeseca ili koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu obavlja poslove i u prvoj i u drugoj smjeni. Ove odredbe kolektivnog ugovora valja tumačiti u skladu s odredbom članka 71. Zakona o radu, na koju je tuženik već naprijed uputio. Da bi se radilo o smjenskom radu treba dolaziti do izmjene radnika na istim poslovima i na istom mjestu rada, što kod tuženika nije slučaj. Podredno, međutim, ostaje dvojba što se točno u smislu odredbi kolektivnog ugovora podrazumijeva pod smjenama, te kada počinje, a kada završava koja od 3 smjene. Svi radnici tuženika u redovnom radnom vremenu rade i prije podne i poslijepodne (od 8,00 do 16,00 ili od 11,00 do 19,00). Ni jedan od zaposlenika tuženika ne radi isključivo samo prije podne ili isključivo samo poslije podne. Kolektivnim ugovorom je jasno propisano da se noćnim radom smatra rad od 22 sata do 6 sati idućeg dana. Međutim, kolektivnim ugovorom nije jasno propisano smatra li se radom u prvoj smjeni samo rad od 8,00 do 16,00 sati, a radom u drugoj smjeni rad od 10,00 ili 11,00 sati do 16,00 sati ili samo rad nakon 16,00 sati pa do 22,00 sata, ukoliko se uopće radi o smjenskom radu u smislu odredbi članka 71. Zakona o radu. Tuženik je od potpisnika kolektivnog ugovora zatražio eksplicitno tumačenje ovih dvojbi, međutim, dobio je samo očitovanje od 15. listopada 2020., kojim ove dvojbe nisu otklonjene. Tuženik još ističe da je tužiteljica uz sličan raspored radnog vremena radila i 2018. g., međutim, tada nije isticala zahtjev za uvećanje plaće zbog navodnog „smjenskog rada“. Priznaje se da tuženik nije tužiteljici uvećavao plaću za dodatak iz čl. 46 kolektivnog ugovora od 10%, a to iz već naprijed izloženih razloga. Tuženik smatra da se rad u vremenu od 11,00 do 19,00 sati ne može smatrati radom u smjeni, jer na istom radnom mjestu do 11,00 sati nije radio drugi radnik. Priznaje se da je tužiteljica tijekom 2020. u pojedinim mjesecima radila jedan tjedan od 8,00 do 16,00 sati (ili kraće), a idući tjedan od 11,00 sati do 19,00 sati (ili kraće), u nekim mjesecima radila je isključivo od 8,00 do 16,00 sati, dok u nekim tjednima ili mjesecima uopće nije radila, kako je sve to vidljivo iz priložene evidencije o radnom vremenu. Nerazumljivo je kojim matematičkim obračunom je tužiteljica odredila „razliku plaće“ od 10.001,00 kn. Navodi da je tužbeni zahtjev nerazumljiv i neodređen, pa stoga tuženik prije svega predlaže da sud tužbu vrati tužiteljici na ispravak. Naime, istaknutim tužbenim zahtjevom traži se isplata iznosa od 10.001,00 kn uz zateznu kamatu „na svaki pojedinačni mjesečni iznos, pa do isplate u roku od 8 dana." Tužiteljica niti je odredila u tužbenom zahtjevu pojedinačne mjesečne iznose, niti je odredila dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa se ovakav tužbeni zahtjev ukazuje nerazumljivim i neodređenim. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obveže je na snašanje troškova parničnog postupka uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekuću od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu (list 4 do 6 i 31 do 33 spisa), u evidenciju o radnom vremenu za tužitelja (list 7 do 19, 34 do 46, 62 do 65 i 153 do 157 spisa), u očitovanje gradonačelnika grada K. od 15. listopada 2020. (list 20 i 47 spisa), u dio Kolektivnog ugovora za zaposlene u G. k. K. (list 21 do 23 i 48 do 50 ), u Odluku o radnom vremenu Knjižnice u 2020. godini (list 60 spisa), u Odluku o radnom vremenu Knjižnice u 2021. godini (list 61 spisa), u Izvješće o obavljenom izvanrednom stručnom nadzoru u županijskoj matičnoj narodnoj knjižnici – G. k. K. (list 73 do 77 spisa), u Kolektivni ugovor za zaposlene u G. k. K. (list 85 do 110 spisa), u Obračunske liste (list 111 do 128 spisa), u Izračun cijene rada uvećane za 10 % za vrijeme od 11 do 19 sati za M. B. (list 129 do 130 spisa), u presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pp G-82/2020-32 od 7. lipnja 2021. (list 140 do 150 spisa), u izračun (list 158 spisa), saslušao je tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika te svjedoke B. V., P. S. i Z. G..

 

4. Tužitelj je predlagao i knjigovodstveno-financijsko vještačenje, međutim nakon što je tuženik izradio i u spis dostavio obračun razlike plaće s osnove uvećanja za smjenski rad za 10 %, po mjesecima za utuženo vremensko razdoblje, od istog je odustao sve u cilju ekonomičnosti postupka i sprečavanja nastanka daljnjih troškova postupka.

 

5. Podneskom od 26. travnja 2020. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev sukladno izračunu kojeg je u spis dostavio tuženik.

 

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, zaposlenog kod tuženika, za isplatom neisplaćene naknade za smjenski rad u 2020. godini te za siječanj i veljaču 2021. godine.

 

8. Nesporno je da je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika na poslovima "pomoćni knjižničar". Također je nesporno da tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje nije isplaćivao uvećanu plaću za smjenski rad.

 

9. Sporno je ima li tužiteljica pravo na uvećanje plaće zbog smjenskog rada, može li se rad tužiteljice smatrati smjenskim radom i ako da, što se smatra radom u drugoj smjeni.

 

10. U članku 46. Kolektivnog ugovora za zaposlene u G. k. K. je propisano da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za svaki sat rada i to za smjenski rad 10 %. Smjenski rad je svakodnevni rad zaposlenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji zaposlenik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena) tijekom radnog tjedna. Rad u smjenama je rad zaposlenika koji mijenja smjene ili naizmjeničnoj obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni tijekom jednog mjeseca. Rad u smjenama je i rad zaposlenika koji naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu obavlja poslove u prvoj i drugoj smjeni. Naknada za rad u smjenama isplaćuje se za obavljanje poslova u drugoj smjeni.

 

11. Iz evidencije o radnom vremenu tužiteljice proizlazi da je ista u utuženom razdoblju radila određene dane od 8,00 do 16,00 sati te određene dane od 11,00 do 19,00 sati (najčešće s tjednom izmjenom), a neke dane i od 8,00 do 11,00 sati, od 8,00 do 12,00 sati, od 8,00 do 13,00 sati, od 11,00 do 19,00 sati, od 11,00 do 20,00 sati, od 13,00 do 19,00 sati i od 16,00 do 19,00 sati.

 

12. Iz Odluke o radnom vremenu knjižnice u 2020. godini proizlazi da je radno vrijeme za djelatnice knjižnice od ponedjeljka do petka od 8,00 do 19,00 sati te subotom od 8,00 do 13,00 sati, a koje radno vrijeme je također i radno vrijeme za korisnike knjižnice. Iz odluke o radnom vremenu knjižnice u 2021. godini proizlazi da je radno vrijeme knjižnice od ponedjeljka do petka od 8,00 do 13,00 sati i od 14,00 do 19,00 sati te subotom od 8,00 do 13,00 sati.

 

13. Saslušana tužiteljica M. B. je iskazala da je zaposlena u G. k. K. Radi na poslovima pomoćnog knjižničara, sada je to po novim propisima knjižničarski tehničar. Radi s korisnicima na način da zaprima i izdaje građu odnosno knjige korisnicima, odnosno izdaje korisnicima knjige koje traže i zaprima one koje se vraćaju. Također radi blagajničko poslovanje, naplaćuje zakasnine. Nadalje, odrađuje fizičku pripremu knjiga, kad dođu nove knjige počinje se inventarizacijom i fizičkom obradom knjiga da bi iste dobile obilježja njihove knjižnice. Nadalje slaže građu na police. Odrađuje pripreme za radionice koje se događaju u knjižnici odnosno odrađuje sve pomoćne poslove oko događanja koji se događaju u knjižnici. Njih je zaposleno sedam u knjižnici, uključujući ravnateljicu i pomoćno osoblje odnosno čistačicu. Poslove koje obavlja, obavlja još i kolegica V. B., njih dvije obavljaju slične odnosno iste poslove. Kolegica V. i ona imaju srednju stručnu spremu i one su knjižničarski tehničari. Osim njih postoje i troje knjižničara koji imaju diplomski studij. Njihov je rad zahtjevniji, oni obrađuju knjige i imaju veće ovlasti oko organizacije književnih susreta i sl. Kada dođe na rad koji joj započinje u 11,00 sati i traje do 19,00 sati, petkom, kolegica V. odlazi kući u 11,00 sati jer je njoj tada radna subota, odnosno radi slijedeći dan. Kada dolazi u 16,00 sati na posao tada također kolegica V. odlazi kući. Može reći da se ona s njom izmjenjuje na istom poslu. Na isti način se izmjenjuju i kada je kolegica V. na radu prije nje pa dolazi na posao iza nje. U plaći joj nije isplaćivana naknada za smjenski rad. Također, koliko joj je poznato iz njihovih odgovora, ni drugim zaposlenicima nije plaćana naknada za smjenski rad. Nije potraživala naknadu za smjenski rad za 2019. godinu, iako je Kolektivni ugovor sklopljen u 1. mjesecu 2019. iz razloga što je ravnateljica raspored rada, na ovaj način kako sada rade, donijela i obavijestila ih o tome 24. prosinca 2019. te su na taj način počeli raditi od 1. siječnja 2020., tako da ne može potraživati smjenski rad za 2019. jer tada još nisu radili na taj način. Točno je, što navodi tuženik, da je 2018. bila slična organizacija rada, a za 2018. nije  potraživala naknadu za smjenski rad iz razloga što je tada bio na snazi drugi Kolektivni ugovor. I tada su oko toga pregovarali s osnivačem, ali tada su svaki drugi tjedan bila dva dana u tjednu kada se radilo popodne, od 10,00 do 18,00 sati. Tada je kolegica V. bila sindikalna povjerenica i vodila pregovore i tada im je obrazloženo da je to premalo sati da bi se priznao smjenski rad odnosno da bi trebalo biti dva dana u svakom tjednu barem. Na pitanje punomoćnika tužiteljice, da li je ikada ikome u knjižnici, među kolegama, bilo sporno da se radi o smjenskom radu, odnosno je li itko ikada negirao činjenicu smjenskog rada, tužiteljica je navela da nitko nije negirao činjenicu smjenskog rada. Pojasnila je da se u radu popodne osim nje i spomenute kolegice V. izmjenjuju i diplomirani knjižničari. Svi koji rade u knjižnici, pa čak i ravnateljica, izmjenjuju se i rade u tim popodnevnim satima. Na daljnje pitanje punomoćnika tužiteljice, kako su trajale smjene, tužiteljica je pojasnila da je u tzv. jutarnjoj smjeni radila od ponedjeljka do četvrtka od 8,00 do 16,00 sati, a petkom od 8,00 do 11,00 sati te subotom od 8,00 do 13,00 sati, a u tzv. popodnevnoj smjeni radila od ponedjeljka do četvrtka od 11,00 do 19,00 sati, odnosno cijeli tjedan od 11,00 do 19,00 sati, a ukoliko bi radila subotom tada bi petkom radila od 16,00 do 19,00 sati. U pravilu je bio takav raspored rada osim ako ravnateljica nije drugačije odredila i u pravilu je odrađivala radno vrijeme na taj način. Što se tiče izmijene smjena tokom jednog radnog tjedna, u smislu da bi neke dane radila prije podne, a neke dane poslije podne, tužiteljica je navela da se to događalo samo u slučaju više sile, to je bilo kad je bila poplava i kada je falilo ljudi zbog bolovanja. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika da još jednom pojasni raspored radnog vremena, tužiteljica je navela da ujutro radi u pravilu od 8,00 do 16,00 sati, a popodne u pravilu od 11,00 do 19,00 sati, naizmjenično po tjednima. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika, da li nakon prestanka njezinog rada na njezino mjesto rada dolazi drugi djelatnik, tužiteljica je navela da to ovisi o rasporedu, da ona i kolegica V. uglavnom rade iste ili slične poslove, po rasporedu je predviđeno da na tim poslovima rade dvije osobe, ukoliko je gužva, a ako radi samo jedna, tada joj u pomoć uskače netko tko radi u knjižnici pa i diplomirani knjižničari jer svi znaju raditi taj isti posao. U pandemiji su formirani u dva tima, radila je tada uglavnom do 13,00 bila u posudbi knjiga, nakon toga išla je dezinfekcija prostora do 14,00 sati, i nakon toga bi na njezino radno mjesto došla kolegica V., znači tu je došlo do izmjene na istom radnom mjestu. Kada odlazi kući, zna se dogoditi da netko dođe tek raditi od kuće i dođe na njeno mjesto, a nekad ostane raditi ekipa koja je radila s njom tokom njenog radnog vremena. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, da li kada tužiteljica radi od ponedjeljka do četvrtka od 8,00 do 16,00 sati netko dolazi nakon nje, dakle nakon 16,00 sati na njeno radno mjesto, tužiteljica je navela da u pravilu nitko ne dolazi na njezino radno mjesto, ali da sve to ovisi o poslovima knjižnice i o događanjima u knjižnici, ako postoji gužva onda na to radno mjesto dolazi netko tko već radi u knjižnici. Dakle, samo petkom je ta situacija da netko dolazi od kuće i radi od 16,00 do 19,00 ili od 11,00 do 19,00 sati. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, što tužiteljica podrazumijeva pod radom u prijepodnevnoj smjeni, a što pod radom u poslijepodnevnoj smjeni tužiteljica je navela da ona radom u prijepodnevnoj smjeni smatra rad od 8,00 do 16,00 sati, a radom u poslijepodnevnoj smjeni smatra rad o 11,00 do 19,00 sati. Na pitanje punomoćnika tuženika da li prema tome potražuje naknadu za smjenski rad od 11,00 do 19,00 sati, a s obzirom da prva smjena završava u 16,00 sati, tužiteljica je navela da potražuje naknadu za rad u drugoj smjeni u periodu od 11,00 do 19,00 sati jer oni to zovu smjenom. Također navela je da, vezano uz to, odluku prepušta ravnateljici, ali bi ona u svakom slučaju željela da je to naknada za smjenski rad u periodu od 11,00 do 19,00 sati.

 

14. Zakonska zastupnica tuženika J. V. je iskazala da je u knjižnici rad organiziran da se s radom započinje u 8,00 sati i završava u 19,00 sati od ponedjeljka do petka, a subotom od 8,00 do 13,00 sati, to je rad za korisnike. Raspored rada radnika određen je prema njenoj odluci koja je u pisanoj formi dostavljena putem oglasne ploče. Ustaljeno je da to ide mjesečni raspored. Međutim događa se da ga tijekom mjeseca treba više puta mijenjati. Prošle godine u 10 mjesecu je 17 puta mijenjala raspored. U ovom mjesecu već je išla šesta izmjena. U knjižnici radi sedam zaposlenika. Rad je organiziran prema rasporedu rada koji je dostavljen u spis. Ona kao ravnateljica ima ovlasti prema Statutu i predstavlja knjižnicu prema van. Imaju tri diplomirana knjižničara i dva pomoćna knjižničara. Jedan od knjižničara je na položaju voditelja matične službe, drugi je voditelj dječjeg odjela, a treći radi stručnu obradu knjižničke građe u studijskom odjelu i po potrebi s korisnicima koji nešto trebaju vezano uz školovanje (bibliografsko pretraživanje, tematsko pretraživanje, za potrebe završnog rada, polaganja ispita na studiju… i sl.). Pomoćni knjižničari prema unutrašnjoj organizaciji rada rade s korisnicima u informacijsko referadnoj službi koja se nalazi u prizemlju knjižnice. To znači preuzimanje korisnika i knjiga od njih, obavljanja informacijskog razgovora, izdavanje knjige na zahtjev odnosno posudba i razduživanje knjiga, donošenje knjiga iz određenih zbirki. Pomoćna knjižničarka B. V. vodi još i spisovodstvo i arhivu s obzirom da ne postoje ljudi koji bi bili osposobljeni baš za te poslove. Tužiteljica također radi blagajničko poslovanje, odnosno vodi glavnu blagajnu, a svi ostali imaju pomoćne blagajne. Najjednostavnije, svi zaposlenici knjižnice rade sve, u skladu s kvalifikacijom. Do njenog dolaska na mjesto ravnateljice nikad nije dobila obavijest o svojem rasporedu rada u pisanoj formi, to se usmeno dogovaralo među kolegama i s ravnateljem. Uvela je taj dobar običaj o raspoređivanju u pisanom obliku. S obzirom na otvorenost knjižnice prema korisnicima radi raspored radnog vremena na način da se rukovodi s dva kriterija. To su kriterij stručnosti – nastoji da od 8,00 do 19,00 sati barem jedan diplomirani knjižničar radi u tom vremenu, da knjižnica za korisnike bude u smislu usluga kvalitetno organizirana, jer pomoćni knjižničari, složena tematska pretraživanja, nisu kvalificirani raditi i ne rade. Drugi kriterij je da od 8,00 sati do 19,00 sati bude i osoba osposobljena za pružanje prve pomoći. Od sedam zaposlenika imaju tri osobe osposobljene za to, spremačica, voditelj matične službe i ravnateljica. Njihov je rad organiziran na način da oni osposobljeni za pružanje prve pomoći pokrivaju rad knjižnice. To su dva kriterija kojima se rukovodi, a sve drugo je irelevantno. Znači koji djelatnik radi koje dane i od koliko do koliko sati određuje odlukom na mjesečnoj razini. Što se tiče smjenskog rada, obračun plaće radi izdvojeni financijsko knjigovodstveni servis kojem je dostavljen Kolektivni ugovor za zaposlenike u G.k.K. i evidencija rada za svaki mjesec po završetku mjeseca kako bi se mogao napraviti obračun plaće. Također su knjigovodstvenom servisu dostavljene adrese radnika, podaci o godinama staža, o uzdržavanim osobama, i sve ono što kolektivnim je za određenog radnika ugovoreno. S obzirom da je kolektivnim ugovorom određeno da se noćnim radom ima smatrati rad od 22,00 do 6,00 sati ujutro idućega dana, nikome nikada nije isplaćen rad u trećoj smjeni. Navodi da je Europskom uredbom o smjenskom radu određeno da je smjenski rad ciklička izmjena radnika na istom radnom mjestu i da u knjižnici takve cikličke izmjene radnika na istom radnom mjestu nema. U jednom dijelu radnog vremena izmjenjuju se dva pomoćna knjižničara, jedan pomoćni radi od 8,00 do 11,00 sati, kada dolazi drugi pomoćni, i oni rade zajedno do 16,00 sati od ponedjeljka do četvrtka. U petak pomoćni jedan radi od 8,00 do 11,00 sati da bi radio u subotu pet sati, a drugi pomoćni od ponedjeljka do petka radi od 11,00 do 19,00 sati, četiri dana u tjednu se preklapaju po pet sati dnevno, to je 20 sati tjedno. Nema situacije da netko dolazi na rad u 16,00 sati i da radi od 16,00 do 19,00 sati, odnosno samo tri  sata. Na posebno pitanje suda kako objašnjava da je u evidenciji rada tužiteljice navedeno, za određene dane da je radila od 16,00 do 19,00 sati zakonska zastupnica tuženika navela je da se ne može sjetiti koji bi to bio dan da je tužiteljica radila od 16,00 do 19,00 sati. Donijela je odluku o rasporedu radnog vremena, ali nije odredila da li knjižnica radi u jednoj ili dvije smjene niti je odredila trajanje i raspored smjena iz razloga što smatra da je to stvar kolektivnih pregovarača i da je to trebalo biti određeno kolektivnim ugovorom. Nije odlukom utvrdila smjenski rad, niti smatra da je to njezina zadaća. Na posebno pitanje zašto to nije učinjeno, a s obzirom da ju na to upućuje i gradonačelnik grada K. u svom očitovanju, a grad K. je osnivač G. k. K., navela je da je i prije gradonačelnikova očitovanja molila gradonačelnika, već u siječnju 2020., kada je trebalo isplatiti plaću po drugačijem radnom vremenu od 8,00 do 19,00 sati otvorenosti knjižnice, u tom zahtjevu za očitovanjem tražila da se odredi koji sati rada u danu i na kojim radnim mjestima se ima izračunati uvećani rad za 10 %. To tumačenje nikad nije dobila. Nakon što je gradonačelnik, pretpostavlja, dobio informaciju da je jedan od radnika podnio tužbu protiv G.k.K., gradonačelnik ju je primio na razgovor na kojem je nazočila i pročelnica za opće poslove i poslove gradonačelnika, gđa. C. Gradonačelnik ju je tom prilikom zamolio da napravi izračun koliko sredstava bi mogli potraživati radnici svaki pojedinačno za slučaj da se njegovo radno mjesto i određeni sati njegovoga rada imaju smatrati smjenskim radom, ako se smjenski rad izračunava na način da započinje u 11,00 sati, 12,00 sati, u 14,00 sati ili u 16,00 sati. Njoj je to bilo prekomplicirano. Onda se razgovor suzio na varijantu da se izračuna koliko bi radnici mogli potraživati ako dolaze na posao u 11,00 sati jer je neslužbeno saznala u razgovoru s radnicima da je njihov stav da je smjenski rad od 11,00 sati. Taj obračun je napravila i za S. K. prije S., te P. S., B. V. i M. B., s time da S. K. i P. S. kao diplomirani knjižničari nikog ne mijenjaju. Isti takav izračun je napravila za varijantu da se smjenskim radom ima smatrati rad od 16,00 sati za sva četiri radnika te je te izračune dostavila u Grad kao informaciju gradonačelniku koliki bi mogli biti troškovi za 2020. odnosno 2019. To nije bio njezin izračun koliko treba platiti već samo informacija. Grad je uplatio određena sredstva, misli da je to bilo negdje oko 17.000,00 kuna, ali ona i dalje nije znala kojim radnicima i za koje sate rada treba obračunati 10 % uvećanu plaću jer se u međuvremenu nisu sastali kolektivni pregovarači da bi to uglavili u kolektivni ugovor. Sredstva su vraćena Gradu. Onda je išla inspekcija rada koja je podnijela prekršajni prijedlog protiv G.k. i odgovorne osobe u kojoj se odgovorna osoba u pravnoj osobi smatra po mišljenju inspekcije rada odgovornom za neisplatu smjenskog rada. U prekršajnom postupku je odgovorna osoba i pravna osoba oslobođena od krivnje i odgovornosti. Nesporno je da tužiteljici nije plaćena nikakva naknada za smjenski rad. Na posebno pitanje suda da li smatra da je svrha sklapanja kolektivnog ugovora, između ostalog, bilo i priznanje smjenskog rada i slijedom toga i isplate naknade za smjenski rad, navela je da pretpostavlja da je to bila svrha sklapanja kolektivnog ugovora i za 2019. i za svo vrijeme trajanja kolektivnog ugovora, osim ako sastavljač tekstualnog dijela kolektivnog ugovora nije prekopirao neki članak iz nekog drugog kolektivnog ugovora iz kojeg je zaboravio izvaditi definiranje noćnog rada, jer tog rada u knjižnici nema, niti je bilo, niti će biti. S druge strane ona kao ravnatelj knjižnice nije bila uključena tijekom 2018. u kolektivno pregovaranje. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice, kod tog izračuna kojeg je ravnateljica radila za Grad da se izjasni koliko je za tužiteljicu za 2020. na ime smjenskog rada izračunala visinu naknade u varijanti ako smjenski rad traje od 11,00 do 19,00 sati i u varijanti ako traje od 14,00 do 19,00 sati, navela je da se nije u mogućnosti izjasniti o tome i da se ne sjeća koliko je za pojedinačnog radnika to iznosilo, čak ni okvirno. Na posebno pitanje što je predstavljalo 17.000,00 kuna koje je Grad uplatio, na što se to odnosilo, navela je da se ne može izjasniti na što se to odnosilo, da ne zna. Na posebno pitanje, je li taj iznos od 17.000,00 kuna uplaćen od strane Grada uplaćen na ime podmirenja smjenskog rada radnicima, navela je da mora vidjeti po izvodu što piše da se također toga ne sjeća. Smatrala je da je svrha te uplate da se radnicima plati smjenski rad da ne bi išli u tužbe, da se radnici smire, pretpostavlja da je to bilo to. Ona je očekivala da će se na kolektivni ugovor napraviti neki amandman ili neka izmjena kojim bi se to preciziralo i utanačilo za koje sate rada i za koja radna mjesta koji radnici imaju pravo na smjenski rad. Taj se sastanak dogodio i rezultirao je očitovanjem gradonačelnika koje se nalazi u spisu gdje opet nije ništa jasno navedeno. Uplata novaca je bila prije tog sastanka iako nije sigurna u to. Na posebno pitanje punomoćnika da li ravnateljica smatra da njezini zaposlenici rade u smjenama, navela je da to trebaju dogovoriti pregovarači kolektivnog ugovora, jednako kao što su dogovorili osnovicu, koeficijente i sl. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, je li ona primila od grada K., kao osnivača ustanove G.k.K., službeno tumačenje i nedvosmisleno očitovanje o odredbama kolektivnog ugovora u kojem bi bilo definirano za rad u kojem razdoblju tijekom radnog dana se djelatnicima G.k. ima obračunavati i isplaćivati uvećanje za smjenski rad od 10 %, navela je da nije nikad dobila takvo tumačenje. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, da li je ona dobila očitovanje gradonačelnika grada K. od 15. listopada 2020., navela je da je ona to očitovanje dobila.

 

15. Svjedok Z. G. je iskazao da je on kao gradonačelnik grada K., a koji je osnivač G. k. K., potpisao kolektivni ugovor sa sindikatom, 3. siječnja 2019. Kolektivni ugovor je napravljen na sličan način kao i u svim gradskim ustanovama. Prije samog sklapanja imali su nekoliko sastanaka. Posebno se sjeća da su razgovarali o koeficijentima. Što se tiče smjenskog rada nije se posebno razgovaralo o odredbama kolektivnog ugovora vezano uz smjenski rad. Nakon što je taj kolektivni ugovor sklopljen, zaposlenici su tražili da im se prizna smjenski rad. On tada nije bio nesklon tome da se radnicima prizna smjenski rad, međutim ravnateljica je tvrdila da to nije smjenski rad. Također je i nadležna pročelnica, nakon proučavanja Zakona o radu, rekla da smjenski rad nije definiran već je samo definiran noćni rad. Nakon toga su dolazili i zahtjevi i argumenti s jedne i s druge strane, odnosno s jedne strane su bili radnici, a s druge ravnateljica i stručne službe Grada. Također su krenule prijave prema knjižnici i ravnateljici od strane radnika knjižnice, prijave prema inspekciji i drugim službama, npr. prijavili su da nisu dobili raspored rada 7 dana unaprijed, a što za vrijeme mandata ranijeg ravnatelja uopće nije rađeno niti su to dobivali. Neslužbeno je od inspekcije dobio informaciju da ni oni sami nisu sigurni da li bi to bio smjenski rad. Na kraju je išla i prijava Prekršajnom sudu od strane inspekcije. Na posebno pitanje suda da li bi mogao reći da je kod sklapanja kolektivnog ugovora namjera stranaka bila ugovaranje dodatka za smjenski rad, svjedok je naveo da to nije bila namjera stranaka. Takav kolektivni ugovor postoji i za vrtić. Naveo je da se radi o špranciranom ugovoru u kojem uglavnom postoje odredbe o smjenskom radu pa je tako i u ovom ugovoru. Vezano uz očitovanje od 15. listopada 2020. koje se nalazi u spisu na strani 47 i koje se neposredno predočava svjedoku isti je naveo da je to Očitovanje on potpisao i da je točno ono što je u očitovanju navedeno da je smatrao da radno vrijeme utvrđuje poslodavac, u ovom slučaju ravnateljica knjižnice i da bi odlukom o radnom vremenu trebalo utvrditi radi li knjižnica u jednoj ili u dvije smjene te definirati trajanje odnosno raspored smjena, a to sve u slučaju da se zaista radi o smjenskom radu. Smatra da je ravnateljica isključivo trebala odlučiti i utvrditi radi li se o smjenskom radu. Naveo je da ravnateljica nije bila prisutna niti u pregovorima za sklapanje kolektivnog ugovora, a niti kod sklapanja, zapravo u to vrijeme ona nije ni bila ravnateljica knjižnice. Dok je razgovarao sa gospodinom R., on nije bio nesklon tome da se radnicima knjižnice prizna smjenski rad sve dok nije čuo argumente druge strane tj. ravnateljice koja mu je iznijela svoje stavove o tome zašto to nije smjenski rad i zašto se to ne bi trebalo smatrati smjenskim radom. Naveo je da je rebalansom proračuna, Grad, osigurao sredstva da u slučaju, ako se to prizna smjenskim radom, da ima sredstava za isplatu istog. Od računovodstva knjižnice su zatražili koliki bi to bio iznos da bi mogli, vezano uz tu stavku, raditi rebalans proračuna. Na posebno pitanje suda da li su u nekom trenutku određena sredstva isplaćena od strane Grada, a za smjenski rad knjižnici, svjedok je naveo da se sredstva ustanovama isplaćuju po zahtjevu ustanove, za svaki mjesec. Naveo je da se ne može sjetiti da li je nešto po toj osnovi, za smjenski rad, u nekom trenutku plaćeno knjižnici. Smatra da ravnateljica mora utvrditi smjenski rad, ako se radi o smjenskom radu, jer piše da smjenski rad mora utvrditi poslodavac. Raspored radnog vremena određuje ravnatelj knjižnice. Tom odlukom bi trebalo odrediti i radi li se o smjenskom radu i ako se radi, onda utvrditi trajanje smjene. Smatra da su isključivo čelnici ustanova ti koji trebaju određivati raspored radnog vremena i sve ostale okolnosti vezano uz rad u tim ustanovama, u protivnom ne bi trebalo biti čelnika tih službi. Na pitanje punomoćnika tužitelja, da li može potvrditi je li sa sindikatom razgovarao o problemu donošenja odluke o radnom vremenu i je li od njega bilo traženo da ravnateljici naloži donošenje odluke o radnom vremenu i to na način da se odredi da li knjižnica radi u smjenama, odnosno zaposlenici, da li rade u smjenama, i ako rade da se onda odrede smjene, a sve sukladno očitovanju od 15. listopada 2020., naveo je da je moguće da je to od njega traženo, ali da se ne sjeća točno. Naime o puno toga se razgovaralo pa je moguće da se razgovaralo i o tome. Na posebno pitanje, s obzirom da je gradonačelnik ranije iskazao da su osigurali sredstva rebalansom proračuna za smjenski rad, je li mu ravnateljica iznos koji bi trebalo na ime smjenskog rada isplatiti, dostavila u ukupnom iznosu ili u iznosu za svakog zaposlenika posebno, svjedok navodi da su dobili jednu tablicu u kojoj je bilo navedeno koliki bi iznos bio za isplatiti prema kojem zaposleniku i ukupan iznos, a koji je bio oko 18.000,00 kuna. Pojašnjava da su, kad su tražili taj iznos, kontaktirali ravnateljicu, a nakon što im je ona rekla da im ona ne može dostaviti taj iznos, onda su kontaktirali računovodstvo knjižnice i računovodstvo im je tada dostavilo taj izračun, radilo se o neslužbenom izračunu, običnoj tablici. Neovisno što je to bio neslužben izračun potvrđuje da su temeljem tog izračuna osigurana sredstva rebalansom proračuna za tu namjenu, smjenski rad. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, a s obzirom na specifičnost rada, odnosno radnog vremena knjižnice, je li ravnateljica od nadležnog ureda Grada zatražila očitovanje o tome što se smatra smjenskim radom, radi li se o smjenskom radu ako se preklapa rad i što je u tom slučaju osnovica za smjenski rad, da li radni sati u vremenu od 16 do 19 ili ukupno 8 sati u drugoj smjeni, naveo je da ne zna, da je moguće da je takvo očitovanje zatraženo od nadležnog ureda, međutim ukoliko je takvo očitovanje i traženo, sumnja da je takvo očitovanje dano. Na posebno pitanje, a vezano uz izračun kojeg je spominjao vezano uz rebalans proračuna, što je kod izračuna uzeto kao polazište, da li bi smjenski rad bio rad u vremenu od 16 do 19 sati ili cijelih 8 sati u vremenu od 11 do 19 sati, naveo je da mu to nije poznato i da ne zna. Na posebno pitanje, s obzirom da je ranije naveo da postoje identični ugovori za sve ustanove i da je posebno spomenuo gradski vrtić, da li mu je poznato je li u vrtiću utvrđeno postojanje smjenskog rada i da li se isplaćuje naknada za taj rad, naveo je da ne zna je li u vrtiću utvrđen smjenski rad, naveo je da je u financijskom izvješću primijetio da postoji noćni rad pa mu je tada objašnjeno da se taj rad odnosi na one jutarnje sate rada u vrtiću, misli da je to od 4,30 do 6,00 sati.

 

16. Svjedok B. V. je iskazala da je zaposlena u G.k.K. na poslovima pomoćnog knjižničara, odnosno takav joj je ugovor o radu, a radi i poslove uredskog poslovanja. Što se tiče knjižničarskog posla radi sa korisnicima, a to znači izdaje knjige i zaprima ih kod povrata, slaže knjige na police, priprema radionice koje i radi, inventarizira knjige, tehničkih ih obrađuje, lijepi naljepnice i stavlja štambilje. Što se tiče uredskog poslovanja odlazi na poštu, zaprima poštu i upisuje ju u knjige, prosljeđuje svu poštu ravnateljici, zaprimljene dokumente i otpremljene dokumente arhivira, priprema dokumentaciju ravnateljici i kopira spise koji su potrebni ravnateljici, radi druge poslove po potrebi. U knjižnici je zaposleno šest stručnih djelatnika u što je uključena i ravnateljica te sedma spremačica. Njeno radno vrijeme je jedan tjedan od 8,00 do 16,00 sati, a drugi tjedan od 11,00 do 19,00 sati. Radi i svaku drugu subotu i tada je iznimka jer u petak radi tri sata pa onda u subotu pet sati. Raspored radnog vremena donosi ravnateljica, ona to dostavlja njoj, ona to urudžbira i tada stavlja na oglasnu ploču da bi o tome bili obaviješteni svi radnici. Neke dane radi i samo od 16,00 do 19,00 sati, a dogodilo se da radi ujutro od 8,00 do 11,00 sati pa onda ponovno popodne od 16,00 do 19,00 sati, međutim to su iznimke. Ona i tužiteljica rade najčešće na poslovima izdavanja knjiga i s korisnicima i one se u pravilu izmjenjuju. Pravilo je da kad radi od 8,00 do 16,00 sati da tužiteljica radi od 11,00 do 19,00 sati i obrnuto. Teško je objasniti rad u knjižnici jer ponekad kad nje nema, ili kolegice B. nema na radnom mjestu, onda na rad s korisnicima uskoči i netko treći, a isto tako, s obzirom da radi i uredske poslove, često je ravnateljica zove da joj nešto pripremi pa u tom slučaju netko je mora mijenjati. Ako radi u periodu od 8,00 do 16,00 sati tada u 11,00 sati, kada dođe kolegica B., ponekad ona preuzima rad s korisnicima, ali ne uvijek, ponekad ona ide na rad u depo, odnosno spremište knjiga, a kad ona preuzima rad s korisnicima tada preuzima neke druge poslove, uredske poslove ili ide raditi u arhivu. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, da li se njoj isplaćuje naknada za rad u smjenama, svjedokinja je navela da joj se naknada ne isplaćuje. Na daljnje pitanje, od kad do kad je radno vrijeme knjižnice s korisnicima, svjedok je naveo da je radno vrijeme sa korisnicima od 8,00 do 19,00 sati i subotom od 8,00 do 13,00 sati. Na posebno pitanje je li ona ili netko od kolega imao radno vrijeme od 8,00 do 19,00 sati, svjedokinja je navela da nije nikad radila od 8,00 do 19,00 sati niti je itko drugi radio u tom vremenu. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, a s obzirom da je svjedokinja navela da se ona izmjenjuje s tužiteljicom, da li je njihov rad organiziran na način da kad jedna od njih dođe na posao da druga odlazi kući, svjedokinja je navela da nije tako odnosno da obje nastavljaju s radom. Na pitanje da li to znači da se njihov rad u nekom vremenu preklapa, svjedokinja je navela da se njihov rad preklapa u radu s korisnicima kad je veća gužva, ako jedna radi s korisnicima i ako je gužva onda ona pozove drugu. Što se tiče uredskog posla kojeg je spomenula da obavlja, isti obavlja već duži niz godina, ne zadnje dvije tri godine već otprilike 15 godina.

 

17. Svjedok P. S., iskazala je da je ona diplomirana knjižničarka i zaposlena je u G.k.K. kao voditeljica dječjeg odjela. Obrađuje knjige koje kupuju, uglavnom su to knjige za dječji odjel, organizira događanja za djecu poput kreativnih radionica i ostalih aktivnosti vezanih za djecu, radi ponekad s korisnicima u posudbenom odjelu. Nema određenog pravila nego se pokrivaju kada nekoga nema ona uskoči na njegovo mjesto. Njeno radno vrijeme je jedan tjedan od 8,00 do 16,00 sati, a drugi tjedan od 11,00 do 19,00 sati, radi također svaku drugu subotu, u pravilu, i to od 8,00 do 13,00 sati, i taj tjedan kada radi u subotu tada taj petak radi kraće uglavnom od 8,00 do 11,00 sati. Ravnateljica im radi raspored radnog vremena kojeg im dostavlja putem oglasne ploče. Nekad je radila samo u periodu od 16,00 do 19,00 sati. Nikad nije radila u periodu od 8,00 do 11,00 sati pa onda kasnije od 16,00 do 19,00 sati isti dan. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, koliko često je radila u periodu od 16,00 do 19,00 sati, svjedokinja je navela da je tako radila samo petkom i to kad je imala radnu subotu odnosno kad je bila radna subota, u pravilu je radila petkom od 8,00 do 11,00 sati, a ponekad od 16,00 do 19,00 sati. U knjižnici je još jedna kolegica koja je diplomirani knjižničar i njoj je tako navedeno u ugovoru, a ona je zaposlena, odnosno u ugovoru joj je navedeno da je voditelj dječjeg odjela. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, da li ona s tom kolegicom koja je diplomirani knjižničar radi na istim ili različitim poslovima, svjedokinja je navela da se uglavnom radi o različitim poslovima, ali kada kolegice nema jer je npr. na bolovanju, onda ona odrađuje i njezin posao. Na posebno pitanje, da li netko, kada ona radi npr. od 8,00 do 11,00 sati, odlazi u 11,00 sati kući pa ona dolazi na njegovo mjesto, svjedokinja je navela da se to znalo dogoditi kad su bila neka bolovanja ili godišnji, onda bi kolegica radila do 11,00 sati ako bi taj tjedan ona radila u subotu, i u 11,00 bi ona otišla kući, a svjedokinja bi nastavila njezin rad u posudbi. Navela je da se u normalnim okolnostima ne radi na taj način da netko otiđe s radnog mjesta kad ona dođe.

 

18. Iskazi tužiteljice i ravnateljice tuženika te svjedoka su ocijenjeni vjerodostojnim i istinitim jer su sve osobe jasno i iscrpno iskazivale o činjenicama, a njihovi iskazi nisu međusobno u suprotnosti.

 

19. Tužiteljica je iskazala da ona i kolegica V. rade na istim poslovima jer imaju istu stručnu spremu pa petkom, kada dođe na posao u 11,00 sati, kolegica V. odlazi kući jer je njoj sutradan radna subota. I kada dolazi na posao u 16,00 sati tada kolegica V. odlazi kući. Na isti način se izmjenjuju i kada je kolegica V. na radu prije nje pa dolazi na posao iza nje. Tužiteljica je pojasnila svoje radno vrijeme, radila je u pravilu u tzv. jutarnjoj smjeni od ponedjeljka do četvrtka od 8,00 do 16,00 sati, a petkom od 8,00 do 11,00 sati te subotom od 8,00 do 13,00 sati, a u tzv. popodnevnoj smjeni od ponedjeljka do četvrtka od 11,00 do 19,00 sati, odnosno cijeli tjedan od 11,00 do 19,00 sati, a ukoliko bi radila subotu, tada bi petkom radila od 16,00 do 19,00 sati. Odnosno ujutro radi u pravilu od 8,00 do 16,00 sati, a popodne od 11,00 do 19,00 sati, naizmjenično po tjednima.

 

20. Ravnateljica je iskazala da je raspored rada radnika određen prema njenoj odluci koja se dostavlja putem oglasne ploče. Navela je da je donijela odluku o rasporedu radnog vremena, ali nije odredila da li knjižnica radi u jednoj ili dvije smjene niti je odredila trajanje i raspored smjena jer smatra da je to stvar kolektivnih pregovarača i da je to trebalo biti određeno kolektivnim ugovorom. Smatra da nije njena zadaća odlukom utvrditi smjenski rad. Nakon što su od strane grada K. isplaćena određena novčana sredstva za plaćanje smjenskog rada radnicima knjižnice, ona nije znala kojim radnicima i za koje sate treba obračunavati 10 % uvećanu plaću pa su novčana sredstva vraćena Gradu.

 

21. Svjedok Z. G., gradonačelnik grada K., osnivača tuženika, je rekao da namjera stranaka kod sklapanja kolektivnog ugovora nije bila ugovaranje dodatka za smjenski rad. Naveo je da se radi o špranciranom ugovoru u kojem postoje odredbe o smjenskom radu, a takav kolektivni ugovor postoji i za vrtić. On je naveo da je isključivo ravnateljica trebala odlučiti i utvrditi radi li se o smjenskom radu jer smatra da smjenski rad mora utvrditi poslodavac. Naveo je da je grad K. rebalansom proračuna osigurao sredstva za smjenski rad.

 

22. Svjedok B. V. je iskazala da je njeno radno vrijeme jedan tjedan od 8,00 do 16,00 sati, a drugi tjedan od 11,00 do 19,00 sati. Radi i svaku drugu subotu i tada u petak iznimno radi tri sata jer u subotu radi pet sati. Navela je da se ona i tužiteljica u pravilu izmjenjuju, kad ona radi od 8,00 do 16,00 sati, tužiteljica radi od 11,00 do 19,00 sati i obratno. Kada tužiteljica dolazi u 11,00 sati na posao ponekad dolazi na njeno mjesto, a ponekad ide na rad u spremište knjiga. Kad jedna dolazi, druga ne odlazi kući već obje nastavljaju s radom, a njihov se rad poklapa u radu s korisnicima kada je veća gužva.

 

23. Svjedok P. S. je navela da je ona zaposlena kao voditeljica dječjeg odjela, ali da nema određenog pravila glede posla već se pokrivaju, kada nekog nema ona uskoći na njegovo mjesto. Također radi jedan tjedan od 8,00 do 16,00 sati, a drugi od 11,00 do 19,00 sati te svaku drugu subotu od 8,00 do 13,00 sati i tada radi petak kraće od 8,00 do 11,00 sati. Raspored radnog vremena radi ravnateljica i dostavlja ga putem oglasne ploče. Ponekad se dogodilo da netko odlazi u 11,00 sati kući, onaj tko radi u subotu, pa bi ona došla na njegovo mjesto, nastavila rad u posudbi. U normalnim okolnostima se ne radi na taj način da bi netko otišao s radnog mjesta kad ona dođe.

 

24. U članku 71. Zakona o radu je propisano da je rad u smjenama organizacija rada kod koje dolazi do izmjene radnika na istim poslovima i istom mjestu radu u skladu s rasporedom radnog vremena koji može biti prekinut ili neprekinut. Smjenski radnik je radnik koji, kod poslodavca kod kojeg je rad organiziran u smjenama, tijekom jednog tjedna ili jednog mjeseca na temelju rasporeda radnog vremena, posao obavlja u različitim smjenama.

 

25. Zakon o radu kao opći propis koji regulira radne odnose u Republici Hrvatskoj nema odredaba o institutu dvokratnog radnog vremena, odnosno nije propisano trajanje smjena u smislu određivanja od kojeg sata bi trajala prijepodnevna, a od kojeg sata poslijepodnevna smjena. Odredbom članka 46. stavka 1. tog Zakona je propisano da ako dnevni i tjedni raspored radnog vremena nije određen propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, tada o rasporedu radnog vremena odlučuje poslodavac pisanom odlukom.

 

26. Što se smatra smjenom odnosno smjenskim radom, u smislu započinjanja i trajanja smjena, nije riješeno ni Kolektivnim ugovorom za zaposlene u G.k.K. Naime, člankom 46. stavkom 2. istog je propisano da je smjena (smjenski rad) svakodnevni rad zaposlenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji zaposlenik obavlja u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom dijelu dana (treća smjena), tijekom radnog tjedna. Dakle, Kolektivnim ugovorom nije jasno određeno da li radnici knjižnice rade u smjenama i kada počinje i kada završava koja od smjena.

 

27. U ovom slučaju poslodavac je donio odluku o radnom vremenu na način da radnici rade uglavnom jedan tjedan od 8,00 do 16,00 sati, a drugi tjedan od 11,00 do 19,00 sati. Iako poslodavac takav rad nije definirao kao smjenski rad, po ocjeni ovog suda radi se o smjenskom radu. Naime, smjenskim se radom smatra rad koji podrazumijeva izmjenjivanje rasporeda rada u kraćem vremenskom razdoblju na način da radnik radi dvije ili više smjena. Za definiciju rada u smjenama je odlučna činjenica mijenjanja smjena ili obavljanja rada naizmjenično u različitim smjenama unutar tjedna odnosno mjeseca, neovisno o tome je li poslodavac utvrdio smjenski rad i neovisno o tome je li odredio početak druge smjene. Činjenica je da radnici knjižnice u pravilu jedan tjedan rade ujutro, a drugi popodne, dakle dolazi do izmjena smjena. Takav radni ritam zahtjeva posebnu prilagodbu organizma, što kod radnika iziskuje određeni psihofizički napor, promjenu životnog ritma te ustaljenih navika ako poslovnih tako i privatnih, koji time predstavlja otežani uvjet rada, zbog čega radnik ima pravo na dodatak na plaću. Činjenica što rad započinje u 11 sati ne oduzima tom radu karakter rada u poslijepodnevnoj smjeni. Naime, za poslijepodnevnu smjenu nije odlučno kada tzv. poslijepodnevna smjena započinje već je odlučno da se većina rada obavlja u poslijepodnevnim satima. Ocjena je ovog suda da smjenski rad postoji i da on započinje u 11,00 sati jer u 11,00 sati tužiteljica, u periodu kad radi u popodnevnim satima, dolazi na posao. Rad u knjižnici je specifičan jer se poslovi ne mogu podijeliti na smjene baš na način da bi jedan radnik zamjenjivao drugoga. Naime, Gradska knjižnica radi s korisnicima koji koriste njene usluge i rad djelatnika knjižnice mora biti prilagođen korisnicima. Zbog toga je i nastala potreba da se rad knjižnice organizira u jutarnjim i poslijepodnevnim satima. Kako proizlazi iz iskaza svjedoka, radnika knjižnice, posao se obavlja na način da svi rade sve. Tužiteljica se najčešće na svojim poslovima izmjenjuje s kolegicom V. jer imaju istu stručnu spremu pa su im i poslovi najsličniji. Da li dolazi do izmjene radnika na istim poslovima ovisi očito o organizaciji rada i potrebama knjižnice u datom trenutku. Naime, kada tužiteljica dolazi na rad u poslijepodnevnim satima, koji započinje u 11,00 sati, moguće je da dolazi na mjesto kolegice koja radi od 8,00 sati na način da ju mijenja te nastavlja rad s korisnicima. S druge strane, ako postoji potreba zbog gužve, moguće je da obje istovremeno nastave rad na istim poslovima do završetka rada djelatnice koja je zaposlena u jutarnjim satima, koji završava u 16,00 sati.

 

28. Dakle, tužiteljica je u utuženom razdoblju radila u smjenama te joj slijedom toga pripada naknada za smjenski rad odnosno uvećanje plaće za 10 % za poslove obavljene u drugoj smjeni pa je tuženiku naložena isplata razlike plaće na ime dodatka za smjenski rad sukladno obračunu kojeg je izradio tuženik, a temeljem kojeg je tužitelj postavio konačan precizirani tužbeni zahtjev.

 

29. Prema odredbi članka 433.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

 

30. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužitelju je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29.stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15. - dalje: ZOO), osim za dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći s obzirom da obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće), takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

31. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka iz razloga što je u cijelosti izgubio spor.

 

32. Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci.

 

U Krapini 3. lipnja 2022.

                                                                                                            Sutkinja

Romana Mališ, v. r.

 

       Viši sudski savjetnik-specijalist                                                                   

                                                                                                       Ksenija Krklec, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno, u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

DOSTAVITI:

1.     Punomoćnik tužitelja

2.     Punomoćnik tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu