Broj: Gž Ovr-914/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. b. z. o. i r., Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici I. K., odvjetnici iz D. S., protiv ovršenika: 1. P. K. d.o.o., D. B., OIB: …, 2. I. K. iz Z., OIB: …, zastupanih po punomoćniku S. Č., odvjetniku u V., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ovr-2023/18-7 od 27. ožujka 2019., dana 18. prosinca 2019.,

r i j e š i o   j e

I. Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba ovršenika, a djelomično uvažava te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Ovr-2023/18-7 od 27. ožujka 2019.:

a)      potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.334.520,67 kn (koji se sastoji od glavnice u iznosu od 1.475.700,80 kn, redovne kamate u iznosu od 292.176,58 kn, zatezne kamate u iznosu od 557.758,84 kn i troškova u iznosu od 8.884,45 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom;

b)     preinačuje u pobijanom dijelu kojim se određeni nastali troškovi ovrhovoditelja u iznosu od 97,15 kn te predvidivi troškovi ovrhovoditelja u iznosu od 10.300,00 kn te se u navedenom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovog žalbenog postupka. 

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem određena je ovrha na pokretninama u vlasništvu ovršenika pod 1. i nekretninama ovršenika pod 2., a koje su precizirane u prijedlogu za ovrhu od 23.siječnja 2019., na temelju ovršnih isprava i to: Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 3. ožujka 2011., solemniziranog po javnom bilježniku B. Z. iz G. pod brojem OV-1282/11 a koji je ovršan dana 31. listopada 2018. te Dodatka II Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 9. lipnja 2014., solemniziranog po javnom bilježniku M. B. iz Z. pod brojem OV-11922/14 i OV-12068/14, a koji je ovršan dana 31. listopada 2018., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 2.334.520,67 kn (koji se sastoji od glavnice u iznosu od 1.475.700,80 kn, redovne kamate u iznosu od 292.176,58 kn, zatezne kamate u iznosu od 557.758,84 kn i troškova u iznosu od 8.884,45 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Ovrha na nekretninama određena je zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja, dok je ovrha na pokretninama određena njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Nadalje je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zaprešić naložen upis zabilježbe ovrhe, dok je ovršeniku pod 1. zabranjeno raspolaganje zaplijenjenim stvarima, te je isti upozoren na kazneno-pravne posljedice ako povrijedi zabranu raspolaganja zaplijenjenim pokretninama.

Nastali troškovi ovrhovoditelja određeni su u iznosu od 97,15 kn, dok su predvidivi troškovi ovrhovoditelja određeni u iznosu od 10.300,00 kn.

Protiv tog rješenja o ovrsi, pravodobno se žale ovršenici pod 1. i pod 2. (dalje: ovršenici), pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/19.), u vezi s odredbom članka 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13.,93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu pobijano rješenje o ovrsi preinačiti.

Žalba ovršenika je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a te sukladno odredbi članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno kojeg drugog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 5. OZ-a na koji pazi po službenoj dužnosti.

Sud određuje ovrhu na temelju ovršne i vjerodostojne isprave, a ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička isprava (članak 22. i članak 23. točka 5. OZ-a).

Shodno odredbi članka 80. OZ-a ovrha na nekretnini se provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom, dok se, shodno odredbi članka 136. st. 1. OZ-a, ovrha na pokretninama provodi njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem ovršnih javnobilježničkih isprava – Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 3. ožujka 2011., solemniziranog po javnom bilježniku B. Z. iz G. pod brojem OV-1282/11 a koji je ovršan dana 31. listopada 2018. te Dodatka II Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 9. lipnja 2014., solemniziranog po javnom bilježniku M. B. iz Z. pod brojem OV-11922/14 i OV-12068/14, a koji je ovršan dana 31. listopada 2018.

Odredbom članka 35. st. 1. OZ-a propisano je da u prijedlogu za ovrhu moraju biti naznačeni ovršna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i po potrebi predmet ovrhe, te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe, a koje sve elemente prijedlog za ovrhu, a potom i rješenje o ovrsi sadrži.

Isto tako, prijedlogu za ovrhu priložen je i zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine iz kojeg je razvidno kako je ovršenik pod 2. vlasnik nekretnina koje su predmet ovrhe (članak 82. OZ-a).

Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem odredio predloženu ovrhu, na temelju i sukladno citiranim ovršnim ispravama, ovršnim javnobilježničkim ispravama, koje predstavljaju ovršne isprave podobne za ovrhu, a sve u smislu odredaba iz članaka 23. točka 4., 28. stavak 1. i 29. stavak 1. OZ-a.

Izreka pobijanog rješenje o ovrsi sadrži sve opće (članak 41. stavak 1. OZ-a) i posebne (članak 80. i 136. OZ-a) podatke potrebne za provedbu ovrhe.

U odnosu na žalbene navode ovršenika kojima ističe da je ovrhovoditelj kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 4.392.019,11 kn, a da je iz priložene analitičke kartice razvidan dug u iznosu od 2.334.520,67 kn, za navesti je da su isti neosnovani, jer je ovrhovoditelj u uvodu ispravljenog prijedloga za ovrhu zaista naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 4.392.019,11 kn, dok je u izreci prijedloga naveo iznos od 2.334.520,67 kn, dakle, onaj iznos koji proizlazi iz analitičke kartice, te je ovrha i određena na navedeni iznos.

Glede žalbenih navoda ovršenika o tome da je prijedlog za ovrhu na pokretninama trebalo odbaciti jer da je predmetnim ovršnim ispravama ugovoreno izvansudsko namirenje, za navesti je da se na namirivanje izvansudskim putem na zalogu primjenjuje odredba članka 337. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.), a kojom je određeno da, kada je založni vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem, ovlašten ga je ostvarivati putem javne dražbe (javnog nadmetanja), a na neki drugi način jedino ako ima na temelju pravnog posla ili zakona pravo da ga ostvaruje na taj način ili je to u danim okolnostima jedini mogući način za ostvarenje prava na namirenje. Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi kako je ovrhovoditelj ovlašten (a ne dužan) iskoristiti pravo na namirenje izvansudskim putem, odnosno da je navedeno namirenje ovrhovoditelja mogućnost, a ne obveza istoga. 

Nadalje, glede žalbenih navoda ovršenika koji se sadržajno odnose na osporavanje valjanosti ovršne isprave, javnobilježničkog akta, za navesti je kako je, shodno članku 54. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09; dalje: ZJB-a) javnobilježnički akt ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha, dok prema stavku 6. tog članka isti učinak kao i isprava iz stavka 1. tog članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Prema članku 59. ZJB-a, sudionici u pravnom poslu mogu ispravu o pravnom poslu potvrditi kod javnog bilježnika. Potvrđena isprava ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po propisima iz članka 54. ZJB-a, ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta.

U danom slučaju, citirani solemnizirani javnobilježnički akt, temeljem kojeg je određena predložena ovrha, ima pravno značenje ovršne isprave (članak 21. točka 4. OZ-a) i sadrži potvrdu ovršnosti (članak 33. stavak 1. OZ-a), slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu.

Zaključno, glede žalbenih navoda ovršenika o tome da u predmetnim ovršnim ispravama nije naznačeno da bi ovrhovoditelj kao kreditor imao ikakvu tražbinu prema korisniku kredita i založnom dužniku, odnosno ovršenicima, za navesti je da takvi žalbeni razlozi predstavljaju žalbene razloge iz odredbe članka 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, koje sud smije utvrđivati samo u skladu s odredbom članka 52. OZ-a (upućivanje u parnicu povodom žalbe).

Zaključno, glede odluke o trošku, za navesti je kako ovrhovoditelj nije dokazao da je zaista i imao nastale troškove u iznosu od 97,15 kn, a koje je popisao kao trošak postupka, dok predvidivi troškovi u ovoj fazi postupka nisu ni nastali, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom troškova postupka neosnovan. 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. st. 1. OZ-a, riješeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Ovršeniku nije priznat trošak ovog žalbenog postupka obzirom na njegov neznatan uspjeh u istome.

U Splitu 18. prosinca 2019.