Broj: Gr1 420/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Marini Paulić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja G. s. k. g. d.o.o. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv ovršenice S. V. iz Z., (OIB: ...), radi ovrhe, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Osijeku, koji se proglasio mjesno nenadležnim rješenjem poslovni broj Ovr-663/19-2 od 25. srpnja 2019. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji je izazvao sukob nadležnosti dopisom poslovni broj Ovr-3306/19-2 od 24. listopada 2019., 13. siječnja 2020.,

r i j e š i o   j e

Za postupanje u ovom ovršnom predmetu mjesno je nadležan Općinski sud u Osijeku.

Obrazloženje

Općinski sud u Osijeku se rješenjem poslovni broj Ovr-663/19-2 od 25. srpnja 2019. oglasio mjesno nenadležnim i nakon pravomoćnosti tog rješenja spis dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pozivajući se u obrazloženju na odredbu čl. 133. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ).

Općinski građanski sud u Zagrebu nije prihvatio nadležnost, već je uz dopis poslovni broj Ovr-3306/19-2 od 24. listopada 2019. dostavio spis ovom sudu radi odlučivanja o sukobu nadležnosti budući da se u predmetnom slučaju ne radi o novom prijedlogu za ovrhu, već o prijedlogu za promjenu sredstva i predmeta ovrhe iz čl. 5. st. 3. OZ, pa stoga taj sud nije nadležan za odlučivanje o prijedlogu ovrhovoditelja.

Za postupanje u navedenom ovršnom predmetu mjesno je nadležan Općinski sud u Osijeku.

Iz spisa je razvidno da je Općinski sud u Osijeku po prijedlogu ovrhovoditelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2528/13 od 18. srpnja 2013. kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini ovršenika. Ovrha na temelju tog rješenja o ovrsi nije provedena te je ovrhovoditelj 16. srpnja 2019. podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

Prema odredbi čl. 5. st. 3. OZ ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja istovjetne tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

Predlaganje novog sredstva ili predmeta ovrhe se u smislu citirane odredbe ne može se smatrati prijedlogom za ovrhu kojim se pokreće novi ovršni postupak, jer ovrhovoditelj predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine. Pravni institut promjene sredstava ili predmeta ovrhe ne bi imao smisla kada bi se takav prijedlog smatrao prijedlogom za ovrhu (čl. 35. OZ) kojim se pokreće novi ovršni postupak. Dakle, kada ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe, sud donosi novo rješenje o ovrsi, ali time se nastavlja već prije započeta ovrha (čl. 5. st. 3. OZ).

Zbog toga je u ovom predmetu o prijedlogu za promjenu sredstva i predmeta ovrhe, a sve radi namirenja iste tražbine u već pokrenutom ovršnom postupku, nadležan odlučivati sud koji je donio rješenje o ovrsi. To je u konkretnom slučaju Općinski sud u Osijeku, jer je taj sud donio rješenje o ovrsi. Međutim, ako taj sud ne bi bio nadležan za provedbu ovrhe, uputit će svoje rješenje o ovrsi nadležnom sudu za provedbu ovrhe (čl. 38. st. 7. OZ) i neće se oglašavati mjesno nenadležnim za provedbu ovrhe.

Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe čl. 23. st. 1. i 3. ZPP u vezi s čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12), riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. siječnja 2020.