Broj: Gž Ovr-1375/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Marijani Žigić, kao sucu pojedincu u  pravnoj stvari ovrhovoditelja L. R. H. d.d. O., ..., OIB ..., koga zastupaju punomoćnici iz O. d. B., D. & P. iz Z., protiv ovršenika H. B. d.o.o., O., ..., OIB ..., koga zastupaju punomoćnici iz O. d. V. & P. d.o.o. iz R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi treće osobe R. H., OIB ..., zastupane po O. d. o. iz R., G.-u. o., protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 2. rujna 2019., broj Ovr-4179/2015-42, 14. siječnja 2020.

r i j e š i o   j e

              Žalba treće osobe R. H. odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci od 2. rujna 2019., broj Ovr-4179/2015-42.

Obrazloženje

              Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

              "I. Odbacuje se prigovor treće osobe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.  

              II. Odbija se kao neosnovan prijedlog treće osobe radi odgode ovrhe."

              Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno izjavila treća osoba R. H. zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva trošak žalbe. 

              Odgovor na žalbu treće osobe podnio je ovrhovoditelj koji žalbu smatra neosnovanom pa predlaže nastavak provođenja ovrhe.

              Žalba nije osnovana.

              Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. ZPP, na koju u žalbi ukazuje treća osoba RH, budući da pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega se isto može ispitati.

              Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. istoga Zakona.

              Suprotno žalbenim navodima treće osobe R. H. pravilno je prvostupanjski sud odbacio prigovor treće osobe od 6. lipnja 2019. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pozivom na odredbu čl. 333. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12.,25/13. i 93/14., dalje OZ), jer se radi o postojanju objektivnog i subjektivnog identiteta spora, odnosno i ranije podneseni prigovor treće osobe od 15. lipnja 2015., a povodom kojeg je treća osoba R. H. upućena na pokretanje parnice, kao i ovaj prigovor od 6. lipnja 2019. temelje se na identičnoj činjeničnoj osnovi (objekti ovrhe predstavljaju pomorsko dobro).

              Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi treće osobe R. H. glede toč. II. izreke pobijanog rješenja, jer i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz čl. 67. OZ za odgodu predmetne ovrhe.

              Slijedom izloženog, po osnovi čl. 380. toč. 2. u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 14. siječnja 2020.