Broj: Gž Ovr-2228/19-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja P. b. Z. d.d., Z.., OIB: …, zastupan po pun. odvj. d. V. i p. d.o.o., protiv ovršenika V. B., OIB: .. i A. B., OIB: .., oboje na adresi .., oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. P. i G. S., radi ovrhe, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-1513/13 od 10. srpnja 2013., dana 14. siječnja 2020.,

r i j e š i o   j e

I.   Odbija se žalba 1. i 2. ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-1513/13 od 10. srpnja 2013. u pobijanom dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 118.561,70 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 20. svibnja 2012. pa do isplate i u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate 9.570,10 Eura u kunskoj protuvrijednosti.

          II.   Preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr-1513/13 od 10. srpnja 2013. u pobijanom dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zateznih kamata na kunsku protuvrijednost iznosa od 9.570,10 Eura od 20. svibnja 2012. pa do isplate na način da se u tom dijelu ukidaju sve provedene radnje i prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.

           III.   Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi je radi namirenja novčane tražbine iz Ugovora o kreditu kao ovršne javno bilježničke isprave  određena ovrha na nekretnini 1. i 2. ovršenika kao založnih dužnika.

           Protiv navedenog rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, ovršenici su podnijeli žalbu navodeći da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi budući ovrhovoditeljeva tražbina nije dospjela te osporavaju valjanost obračuna tražbine i tijek zateznih kamata, pa slijedom navedenog predlaže rješenje o ovrsi preinačiti i prijedlog za ovrhu odbiti.

                    U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika te predlaže njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj drugostupanjski sud nije uočio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

U konkretnom je slučaju ovrha na nekretnini ovršenika kao založnih dužnika pokrenuta temeljem ovršne isprave i to temeljem solemniziranog ugovora o kreditu od strane javnog bilježnika, a radi neispunjenja novčane obveze iz ugovora o kreditu zaključenog između ovrhovoditelja kao davatelja kredita i L. B. kao korisnika kredita.

Ovršenici u svojoj žalbi nisu dokazali niti jedan žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. OZ koji bi sprječavao predmetnu ovrhu odnosno utjecao na pravilnost donesenog rješenja o ovrsi, a nisu uočeni ni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

           Odredbom čl. 12.7. Ugovora o kreditu je ugovoreno da dokaz o visini bilo koje tražbine iz tog ugovora služe poslovne knjige banke, te da je banka ovlaštena odrediti visinu i dospjelost tražbine te ishoditi ovršnost od strane javnog bilježnika. Dakle, radi se o situaciji iz odredbe čl. 29. st. 5. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) u kojoj je prema ovršnoj ispravi ovrhovoditelj ovlašten odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine, a prema odredbi čl. 28. OZ javni bilježnici sami daju potvrde o ovršnosti svojih isprava. Zato kada je ovrhovoditelj opseg i vrijeme ispunjenja tražbine odredio u prijedlogu za ovrhu, a Ugovor o kreditu je opskrbljen potvrdom ovršnosti koju je izdao javni bilježnik, tada se prigovor ovršenika na obračun tražbine utemeljen na izvodu iz poslovnih knjiga ovršenika i dospijeće tražbine ne može prihvatiti.

          Pri tome, a u odnosu na žalbene navode vezano za dostavu otkaza ugovora o kreditu valja reći da je obavijest o otkazu ugovora o kreditu upućena na adresu korisnika kredita (povratnice koja prileže spisu list 13 spisa) što je u skladu s odredbama čl. 12.2. Ugovora o kreditu prema kojem se dostava obavijesti obavlja na adresu navedenu u zaglavlju Ugovora o kreditu, a to je, u konkretnom slučaju, ona adresa na koju je obavijest upućena. Odredbom čl. 9. Ugovora o kreditu je ugovoreno da otkaz Ugovora čini cjelokupnu tražbinu dospjelom. U tim okolnostima činjenica da je obavijest o otkazu upućena korisniku kreditu upućena putem kurirske službe C.., a ne putem pošte neodlučna je za pitanje dospijeća tražbine.

                    U odnosu na prigovor na tijek zateznih kamata valja reći da je obavijest o otkazu ugovora o kreditu upućena korisniku kredita 4. svibnja 2012., da je otkaz nastupio 20. svibnja 2012. (čl. 9. Ugovora o kreditu),a od dana otkaza ugovora dospijeva na naplatu cjelokupna tražbina koja prema izvodu iz poslovnih knjiga na dan 2. svibnja 2012. iznosi 128.131,80 Eura u kunskoj protuvrijednosti. Stoga, od dana otkaza kredita teku i zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

Iz izvoda iz poslovnih knjiga banke od dana 5. travnja 2013., proizlazi da se utužena novčana tražbina  koja  je  dospjela na dan 20. svibnja 2012. sastoji od 118.561,70 Eura (glavnica) te 9.570,10 Eura (dospjela redovita kamata).

           Ovrhovoditelj je neosnovano tražio da se odredi ovrha i radi naplate pripadajuće dospjele redovite kamate, koja je bila pribrojena na iznos glavnice. Naime, odredbom članka 27. stavka 1. ZOO-a propisano da je ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kad dospije za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene. Ovom je odredbom izvršena izmjena u materiji anatocizma u odnosu na odredbu članka 400. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) u tom pogledu što je za razliku od dosadašnjeg rješenja po kojem se zabrana anatocizma nije odnosila na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija, novim tekstom određeno da se ta zabrana ne odnosi na depozite kod banaka i drugih financijskih institucija. Dakle, na odnosi se na kreditno poslovanje banaka.

            Stoga, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je mogao donijeti rješenje o ovrsi samo u odnosu na nepodmireni dio glavnice i pripadajuće zatezne kamate, dok nije mogao odrediti ovrhu radi isplate zatezne kamate na redovitu kamatu, pa je u tom smislu materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

           Odluka o troškovima odgovora na žalbu donesena je osnovom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za ovaj postupak.

Slijedom navedenog i temeljem čl. 380. t. 2. i 3. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 14. siječnja 2020.